Ako kojim slučajem sjednete nasuprot Hans-Christopha Berndta, mogli biste relativno brzo pomisliti da se radi o učitelju. Ponajviše zbog tipičnog učiteljskog odjevanja - od džempera do frizure i naočala. No, Berndt nije bio učitelj već liječnik u Istočnom Berlinu, i imao je, bar tako kažu, osjećaj za pravdu. Kao mladić htio je postati katolički svećenik, a još u 1970-ima pohađao je tečaj starih jezika u Schöneichu blizu Berlina, koji bi omogućio maturantima filološke vještine za mogući studij teologije. Katolička je crkva tijekom DDR-a za njega bila "dom", rekao je jednom prilikom. Baš zato još uvijek nema srca izaći iz Crkve, iako već dugo ne ide na mise zbog, kako kaže, "zeitgeista". Previše je Crkva u Njemačkoj otišla ulijevo i time postala dio "zelene woke ideologije", smatra on. Berndt zato hvali njemačkog papu Ratzingera zbog "njegove aure", pa i poljskog papu Wojtylu koji je bodrio vjernike u DDR-u, premda mu se nije nimalo svidjela njegova naklonjenost bogorodici.

Berndt je i dalje katolik, ali ništa od početne želje za svećenstvom. Kasnije se, pak, ostavio i medicine, pa krenuo drugim putem: učlanio se u stranku koju je Savezni ured za zaštitu ustava svrstao u kategorju desničarskog ekstremizma. Riječ je o Alternativi za Njemačku, bolje poznatu pod skraćenicom "AfD". Otd prošlog vikenda je jasno da će ovaj 68-godišnjak voditi oporbenu stranku u pokrajinskom parlamentu Brandenburga. Tamo je stranka dobila 29,2 posto glasova i tako je odmah iza pobjedničkog SPD-a, koji su odnijeli pobjedu s 30,9 posto. Koliko je u posljednje vrijeme porasla podrška ovoj stranci, vidi se na rezultatu u Brandenburgu, ali i na rezultatima s izbora početkom rujna u pokrajini Tiringija.

Što, dakle, očekivati od oporbenog člana AfD-a? Da bi se odgovorilo na to pitanje, trebalo bi otići unatrag i pogledati njegove dosadašnje nastupe u državnom parlamentu, čiji je on zastupnik od 2019. godine, pa i one nastupe u predizbornoj kampanji. Većinom se AfD-ov političar koristi klišejima koje se inače pripisuju teoretičarima zavjere, kao što su "razmjena stanovništva" i "globalistička elita". S takvim stavovima nije onda ni daleka ideja o ukidanju bilo kakve zaštite ustava, pa i javni medijiski servis poput nacionalnog servisa (televizija i ostalo).

Prije nekoliko tjedana tijekom sučeljavanja na televiziji "Rbb" pokazao je stav kakvog ga inače imaju većinom europski pa i američki konzervativci, posebno bivši predsjednik SAD-a, Donald Trump, kada kaže da prvo treba misliti na vlastiti narod. Nešto tipa "Make America great again". Berndt je to malo drugačije opisao, koristeći se kršćanse frazeologije, odnosno pokušao je dati novu definiciju pojmu milosrđa. Kaže da je milosrđe zapravo brinuti za pripadnike vlastitog naroda. Idući je dan berlinski nadbiskup Heiner Koch reagirao na Berndtov istup, pa odgovorio da se milosrđe odnosi i na one koji imaju drugačije mišljenje i drugačija uvjerenja, pa na kraju krajeva i drugačiju putovnicu. Reakcija predstavnika Katoličke crkve u Berlinu zapravo je očekivana u njemačkom kontekstu, ali je itekako zanimljiva za hrvatski kontekst, u kojem je ona, ruku na srce, skoro pa i nezamisljiva. Osim što riječki nadbiskup Mate Uzinić stane u obranu onih koji imaju drugu putovnicu, boju kože, vjeru pa i mišljenje, drugi crkveni velikodostojnici to neće tako lako učiniti. Uglavnom, da se vratimo priči o Kochu i Brandtu: AfD-ov političar nadbiskupu nije ostao dužan, pa je ostao pri svojoj definiciji milosrđa i objasnio: "Naravno da je kršćanska vjera sama po sebi univerzalistička, ali to ne znači da se narodi moraju rastopiti". Dodao je, kako ne treba poistovjećivati politički i duhovni svijet – ili drugim riječima: neka se nadbiskup ne petlja u političku sferu.

U ovom javnom diskursu između Kocha i Berndta važno je objasniti kontekst. Krajem veljače ove godine njemački su biskupi jednoglasno – dakle i konzervativni i progresivni biskupi – usvojili deklaraciju o etničkom nacionalizmu koji je nespojiv s kršćanstvom. Tim su se dokumentom crkveni lideri izričito distancirali od stranke AfD-a, a tome su još dodali da ona nije izbor za kršćane. Drugim riječima: Birajte koga hoćete, samo nemojte AfD, jer su njihovi stavovi nespojivi s kršćanskom porukom. Sličnim je putem krenula i Evangelička crkva u Njemačkoj.

Ali, kako se dogodio Berndtov preokret? Kako je postao vatreni desničar sa stavovima bliskim europskoj radikalnoj desnici? On ističe dva događaja: otvorene granice 2015. godine pod kancelarkom Angelom Merkel, a tom događaju dodaje i otvaranje doma za izbjeglice u blizini njegove kuće na selu. "Požurilo me", rekao je Berndt medijima. Još te iste godine otkako je Merkel otvorila granice kao dobrodošlica izbjeglicama, Berndt je osnovao udrugu s nazivom, s kojom bi ubrzo mogao postati miljenik Domovinskog pokreta, dakle: "Budućnost domovina". Relativno brzo reagirao je i Ured za zaštitu ustava, pa su za udrugu rekli da spada u kategoriju desnog ekstremizma. Brzo nakon te klasifikacije Berndt je pošao korak dalje i učlanio se u AfD. Od 2020. godine on je zastupnik AfD-a u pokrajinskom parlamentu u Brandenburgu, pa je jednom prilikom izjavio da mu je, po stavovima, ipak najbliži stranački kolega, isto katolik, Maximilian Krah, a manje šef i mozak stranke, Björn Höcke. 

Smjer je, međutim, jasan. Krah je još prije nekoliko mjeseci u talijanskim novinama "Repubblica" izjavio da nisu svi pripadnici nacionalsocijalističkog SS-a bili kriminalci. Također je, treba i to naglasiti, odavno zapažen zbog svoje blizine Rusi i Kini, a prije svega zbog svojih populističkih izajava. Te stavove i izjave Savezni je ured za zaštitu ustava označio kao etnonacionalističke, islamofobne, ksenofobne i protuustavne. Manje poznato je, i to treba naglasiti, da je Krah ujedno i katolik i blizak ultrakonzervativnim tradicionalistima. Na meti im je papa Franjo kojeg smatraju "apsolutnom katastrofom" i nikakvim autoritetom u moralnim pitanjima, a zbog deklaracije njemačkih biskupa gaji određenu mržnju prema crkvenim liderima. 

Takav je brandenburški AfD-ov zastupnik Berndt, nekadašnji ljevičar, progresivni katolik, a sada ipak žestoki desničar, koga su i službe i savezni uredi svrstali u kut ekstremističke desnice. Inače, u jednom članku u katoličkim medijima, opisana je sljedeća situacija: Berndt je sjedio s novinarom za stolom na kavi, a onda im je prišao neki čovjek i zamolio fotografiju sa zastupnikom AfD-a. Berndt je ljubazno prihvatio, ustao i "obavio" fotografiranje. Kada se vratio za stol, namignuo je novinaru i pomalo ironično rekao da je sve ovo - "inscenirano".