Bio je utorak. Sparan, ljetni dan u Borovu. U stanu broj 29 na adresi Avenija oslobođenja 11 A, točno u 16 sati, nakon ručka, dječak je molio majku da ga prvi put pusti samoga na gradske bazene.
- Majčice, molim te, pusti me samo malo. Brzo ću se vratiti. Ne brini, ja sam velik. Dolazim u pet - molio je 9-godišnji Davor Santrač majku Miru i ona je na kraju popustila.
- Idi, ali samo na sat! - rekla je.
Davor je uzeo ručnik sa sobom i odjurio.
U 17 sati nije se vratio. U 17 i 30 majka se na brzinu spremila i odjurila tamo. Na bazenima se kupalo valjda stotinu ljudi, ali Davora tamo nije bilo, trebao je biti kod manjeg, dječjeg bazena. Tako su se bili dogovorili. Uhvatila ju je panika. Ostali kupači shvatili su da se nešto čudno događa i svi su počeli tražiti dječaka. Njegov ručnik majka je pronašla potpuno suh. Pored njega bila je složena odjeća, hlačice, borolete, naočale je spremio ispod ručnika i ručni sat. Ali Davoru ni traga. Obavijestili su tadašnju miliciju.
Kako je pisala Arena u kolovozu 1988. godine, sutradan su ispraznili bazene, bez rezultata. Davor je bio vrlo dobar plivač. Pretpostavljalo se da je možda otišao do Dunava okupati se i pretražili su obje obale Dunava od Borova do Mohova, više od 20 kilometara dalje. Ali ništa nisu našli.
- Nikada do sada nismo Davora puštali samoga na bazen. Istina, uvijek nas je molio. Govorio je kako idu i njegovi vršnjaci na kupanje, a on jedini ne smije. Tako je bilo i tog kobnog utorka - ispričala je majka Mira za magazin Arena u kolovozu 1988. pa nastavila:
- Isključena je mogućnost da se Davor otišao kupati na Dunav. On to nikad ne bi učinio. Nedavno smo kampirali kraj Dunava, a on je govorio da se ne voli kupati na rijeci. Sigurna sam da je živ. On je tako bistro dijete, pravi sportaš. Ima plavi pojas u karateu. Vrlo je marljiv, sve ga zanima. Njega je netko oteo...
Cessna borovskog aero-kluba nadlijetala je tih dana čitavo područje uz Dunav između Dalja i Vučedola. Opet bez rezultata. Istraga je tapkala u mjestu iako su imali svjedoke. Bila su to djeca i njihovi iskazi bili su takvi kao da je Davor bio u isto vrijeme na dva mjesta na bazenima. Dvojica dječaka iz Borova bila su u to vrijeme tamo, ali njihove su se priče razlikovale. Sedmogodišnji Radovan Latinović rekao je najprije da je vidio otmicu.
- Mali, dođi da ti nešto poklonim, rekao je jedan visoki čiko. A moj prijatelj Davor je otišao do njega i dobio čokoladu. Bila je u plavom omotu. Davor je pojeo čokoladu, a čovjek ga je tada uhvatio oko pasa i počeo nositi. Davor je vikao, zvao u pomoć, a ovaj mu je odmah rukom začepio usta. Vikao je: "Mama!" - pričao je Radovan, no priča sedmogodišnjaka mijenjala se iz sata u sat i nisu znali mogu li mu vjerovati.
- Bio je visok i jak čovjek, ma ja sam prvo pomislio da je to ujak i da ga vodi kući. Onda vidim kako ga nosi pa se mislim, tko mu je to sad. Mislio sam da ga otima jer mu je rukom začepio usta. Ja sam tada otišao u bazen, a Davora više nisam vidio...
Njegova teta Mira Latinović bila je uvjerena da dječak ne izmišlja. Govorila je da nije sklon fantazijama. Radovan je k tome točno pokazao gdje je pronađen Davorov ručnik. Kad su ga upitali zašto odmah nije zvao pomoć, samo je rekao da se uplašio.
Otmicu je navodno vidio i stariji dječak, 12-godišnji Dalibor Grgurević, ali njegova se priča razlikovala od Radovanove. Imali su međutim istu poveznicu - čokoladu.
Rekao je da se kupao s Davorom, a onda su otišli gledati kako dječaci igraju stolni tenis. Tada je nepoznati čovjek pozvao Davora do ograde i ponudio mu čokoladicu. Davor je prošao kroz rupu u ogradi, a neznanac ga je odveo u automobil stranih registracija. I Davor je nestao.
- Radovan je svojim roditeljima i meni ispričao novu verziju otmice. Dosta mu vjerujemo jer smo zajedno prošli mjesto Davorova nestanka. On kaže da se kupao s Davorom u malom bazenu, zajedno su se igrali iako su se tek upoznali. A povezale su ih dvije starije djevojčice. One su otišle na kupanje u veliki bazen, iako to ne smiju, zato su i šutjele o nestanku. Radovan priča kako se s njima kupao i neki čiko. Bio je u kupaćim gaćicama i stalno je Davora nešto ispitivao. Gdje su mu roditelji, što rade, da li je sam došao na kupanje i slično. Kasnije je Davora odnio na rukama kroz žicu i odvezao u automobilu - rekao je za Arenu otac Stevan Santrač.
Istragu je vodio inspektor Stevo Bošković. Obavijestili su Interpol, kontaktirali su i vidovnjake, ponudili veliku nagradu, ali ništa.
Dječak Davor Santrač misteriozno je nestao i nikad nije pronađen. Njegova sestra Sanja, kojoj su tad bile tri godine, danas živi u Kanadi i pokrenula je 2011. facebook stranicu na kojoj je tražila pomoć u potrazi za nestalim bratom.
"Ako znate nekoga ko bi putem fotorobota mogao da napravi sliku Davora sa ovim slilkama sto imamo ovde, javite. Svi koje smo kontaktirali traze profesionalne slike, koje mi nemamo. Hvala", napisala je.
Javio se hrvatski crtač fotorobota Nenad Barinić i nacrtao nekoliko mogućih portreta, kako bi Davor mogao izgledati danas. No bez uspjeha. Davor Santrač nestao je između 16 i 17sati 16. kolovoza 1988., prije 36 godina na bazenima u Borovu. I dalje ga se vodi u hrvatskoj evidenciji nestalih osoba.
