Jedne tople večeri dan Ole Černišove postao je sumoran kad se vraćala kući s posla u središtu Hersona. Izašavši iz automobila, čula je glasno zujanje i odmah je znala da to nije bumbar. Pojurila je prema ulaznim vratima svoje kuće. Zaglušujuća eksplozija potresla je dvorište. Dron je bacio eksploziv na njezin automobil.

Černišova je u dvorištu vidjela razbijeno staklo, plastiku i mali metalni cilindar. Kako joj je srce lupalo, pozvala je policiju. Tim je ubrzo izvukao nedetonirani dio raspadne granate. Istog dana, druge bespilotne letjelice gađale su obližnje automobile, ranivši troje njezinih susjeda. Tjedan dana nakon zastrašujućeg incidenta, razgovarala je s Kyiv Independentom u blizini svoje kuće, skrivajući se od drugog drona ispod velikog stabla kestena.

"Gdje ćemo se sakriti kad lišće nestane?" pitala je. “Bit će to otvorena sezona za ljude. Moram raditi na dodatnim sigurnosnim mjerama za bespilotne letjelice.”

Vlasnica obiteljske trgovine mješovitom robom u Hersonu, glavnom gradu ukrajinske južne regije na rijeci Dnjepar, Černišova živi u gradu koji je izdržao nemilosrdne ruske artiljerijske i zračne napade otkako je oslobođen od okupacije u jesen 2022. godine. Lokalno stanovništvo prošle je godine izdržalo veliku poplavu izazvanu ruskim dizanjem u zrak brane sjeverno od grada.

Sada, kao i drugi stanovnici, izbjegava napade ruskih bespilotnih letjelica kamikaza, obično takozvanih FPV-a (pogled iz prvog lica) komercijalnih bespilotnih letjelica napunjenih granatama ili drugim eksplozivom. Njihova uporaba duž prve crte ruske invazije punog opsega za ubijanje pješaštva i tenkova podjednako je raširena, mijenjajući budućnost ratovanja.

Ali u opustošenom Hersonu, gdje su teritorij pod kontrolom Ukrajine i ruske snage odvojeni rijekom Dnjeprom, prestravljeni mještani novu strategiju nazivaju "ljudskim safarijem".

"Dronovi sada lete u skupinama i napadaju sve što se kreće", rekao je Serhi, volonter koji je postao taksist.  

“Naše dobrotvorno središte moralo se zatvoriti jer kamioni više ne mogu dostavljati humanitarnu pomoć. Ovo ne samo da je prekinulo kritične opskrbe, već je i osakatilo lokalne tvrtke koje se oslanjaju na prijevoz. Zastrašujuće je pomisliti što će se dogoditi zimi kada bi nestašica hrane i goriva mogla eskalirati u pravu krizu.”

Kako su se napadi bespilotnim letjelicama intenzivirali, Černišova, vlasnica tvrtke i majka posvećena sigurnosti, dobila je ovlaštenje od  uprave Hersona da pokrene razvoj sigurnosnih smjernica za bespilotne letjelice. Internetski javni izvor informacija Dovidka.info napisao je i dizajnirao plakate na temelju njezinih preporuka za Herson i druge zone na prvoj crti bojišnice.

“Dronovi su prava boljka za Herson. Svi su meta”, rekao je Oleksandr Prokudin, načelnik Vojne uprave Hersonske oblasti. “Napadnuti su ljudi koji hodaju, voze se, bicikliraju, idu na posao ili stoje pokraj trgovina.”

U jednom danu dronovi su napali 330 puta

"U srpnju i kolovozu 2024.  godine prosječno je bilo 100 napada dronovima", rekao je. Ali kako je nastupila jesen, brojke su dramatično porasle. Ukrajinski informativni program TSN izvijestio je da je rekord od 330 napada dronovima i 224 pada eksploziva pogodio regiju samo 9. rujna.

"Prvo, vidite izviđačku bespilotnu letjelicu poput Mavica", rekla je Svitlana, liječnica koja živi uz rijeku.

"Jedva ga možete čuti, a samo gleda okolo, šalje video ruskom pilotu preko rijeke", rekla je, misleći na istočnu obalu rijeke Dnipro na jugu gdje ruske snage još uvijek kontroliraju dijelove Hersonske oblasti.

“Tada dolazi FPV dron, bacajući granatu na vas. Ili limenka Coca-Cole s eksplozivom. Ponekad se dron sruši i eksplodira. U susjednoj kući, u svom dvorištu, teško je stradala 90-godišnja žena”, dodala je.

Timovi za uništavanje eksplozivnih sredstava svaki dan odgovaraju na napade dronovima u Hersonu.

"Često, dok se vozim do lokacije, dronovi jure za mojim automobilom: 'dvostruko tapkaju', napadaju i hitne službe ", rekao je vodeći stručnjak na terenu za Kyiv Independent pod uvjetom anonimnosti navodeći nedostatak ovlasti za razgovor s medijima.

“Pucam na njih iz Kalašnjikova, ali je teško jer su dronovi mali i lete na visini od 120 metara. Sve niže od 30 metara znači da je dron u napadnom načinu rada, pa se skrivam i čekam. Kad nestane, mogu neutralizirati FPV dron ili eksploziv ako nije detonirao. Ako jest, pregledavam krhotine i, često, dijelove ljudskih tijela kako bih otkrio vrstu drona i eksploziva koji su korišteni.”

Saper je podijelio kanal na Telegramu na kojem ruski operateri dronova objavljuju snimke ovih napada.

"Oni znaju da međunarodni zakoni zabranjuju namjerne napade na civile, civilnu infrastrukturu i humanitarne misije, ali vjeruju da ih anonimnost štiti od kaznenog progona", rekao je. “I oni trebaju pokazati rezultate svog rada. Ruski volonteri prikupljaju sredstva za bespilotne letjelice Mavic i FPV jer ti komercijalni modeli nemaju vojne certifikate i ne isporučuje ih vojska.”

Volodimir, bivši vlasnik građevinske tvrtke, dobio je dva potresa mozga jer su dronovi četiri puta bacili eksploziv na njegov automobil. Živi u velikoj kući nadomak Dnjepra. Izgubio je tvrtku tijekom devet mjeseci ruske okupacije i preživio dvije godine granatiranja, bombardiranja, raketnih napada i poplave. Nakon dva nedavna topnička napada, njegova je obitelj napustila Herson.
Sa svog prozora Volodimir može vidjeti rijeku  koja dijeli teritorij pod kontrolom Ukrajine od lijeve obale koju su okupirali Rusi.

“Rijeka je ovdje široka samo 800 metara, a na mene je iz grmlja pucao snajper. Kad su naši momci potisnuli Ruse prošle jeseni, pokušali su nas zbrisati bombama navođenim iz zraka, ali one su bile preskupe. Sada su to sve dronovi", rekao je Volodimir za Kyiv Independent.

On pomaže grupi volontera, ljubitelja bespilotnih letjelica i lokalnih inženjera da rade zajedno na razvoju tehnologija protiv bespilotnih letjelica i pomažu ukrajinskoj vojsci u suprotstavljanju napadima dronovima.

Drugi član skupine, Oleksandr, inženjer i lokalni proizvođač dronova uključen u napore zajednice, rekao je da ruski dronovi sada mogu letjeti i napadati dalje nego prije zahvaljujući novoj tehnologiji. Opremljeni su transmiterima — uređajima koji pojačavaju, proširuju i dijele signale između izviđačkih i napadačkih dronova.

Prema Oleksandru, bespilotne letjelice su vjerojatno postale oružje zbog učinkovitih ukrajinskih artiljerijskih napada na ruske položaje i skladišta streljiva, potencijalno uzrokujući manjak granata. Ovo, u kombinaciji s nekim ruskim trupama koje su preraspoređene na Harkovsku i Kursku frontu, dovelo je do oslanjanja na bespilotne letjelice.

"Naša ukrajinska vojska presrela je ruske telefonske razgovore", dodao je. “Čini se da diplomanti ruskih škola za pilote dronovima vježbaju na nama, koristeći bilo koju pokretnu metu za obuku. Svaki dan ubijaju i ranjavaju civile".

Angela često posjećuje svoje roditelje u Antonivki, gradu sjeverno od Hersona. Antonivka se također suočava s teškim napadima dronovima. Dok Angela čeka na autobusnoj stanici, dronovi lebde nad ulicom i srce joj se steže. Izgubila je Serhija, supruga s kojim je bila 32 godine, početkom kolovoza kada mu je šrapnel granate koju je ispustio dron probio srce. Dok je dojurila kući s posla, Serhi je umro. I dalje živi u njihovom stanu, a dronovi joj svakodnevno zuje pored prozora. Budući da su njezini stari roditelji i rodbina još u Hersonskoj oblasti, selidba nije moguća zbog financijskih poteškoća i logistike.

U blizini Angelinog doma nalazi se Regionalni onkološki zdravstveni centar. Ulica ispred njega podsjeća na set ratnog filma, s kombijem napuštenim nasred ceste, razbijenim prozorima i naglo otvorenim vratima.

“Dronovi svakodnevno napadaju naše zgrade, kola hitne pomoći i automobile. Ubijaju naše liječnike i pacijente”, rekla je Irina Sokur, ravnateljica onkološke bolnice. "Također ciljaju na naše generatore, dovodeći u opasnost oko 100 pacijenata koji su podvrgnuti kemoterapiji ili operaciji." Sadove, još jedno predgrađe Hersona, koje je već razoreno neprekidnim topničkim napadima, počelo se suočavati s napadima bespilotnih letjelica početkom 2024. godine. "Do kolovoza su stanovnici svakodnevno patili od deset napada bespilotnih letjelica, rekla je volonterka Natalia.

“Jedan nam je dron uništio odašiljač, pa nismo mogli pozvati vatrogasce”, rekla je. “Bušotine su otkazale jer su dronovi uništili dizel generatore za crpljenje vode. Kada su dronovi bacali napalm na krovove i osušene travnjake, vatrogasci nisu mogli reagirati zbog ‘dvostrukih udaranja’.”

Kako su požari uništavali sve više i više kuća u Sadoveu, većina je stanovnika bila prisiljena otići iako je evakuacija iz područja poput Antonivke i Sadove smanjena ili prekinuta jer su autoceste bile mete.

"Svugdje u Hersonu dronovi ispuštaju improvizirane zapaljive naprave punjene napalmom koje eksplodiraju pri udaru, uzrokujući požare koji se brzo šire", rekao je Volodimir Prepelica, voditelj službe za eksplozive Nacionalne policije u Hersonskoj oblasti. “Oni također bacaju zabranjene PFM-1 protupješačke mine koje izgledaju poput opalog lišća u parkovima i ulicama. Ako stanete na njih, izgubit ćete ud.”  

Do lipnja su naviše na meti bila obalna područja Hersona, a do rujna dronovi su stigli do centra grada. U rujnu 2024. godine gradske su vlasti dodijelile 195.000 dolara za jačanje obrane od napada dronovima.