Mamićeva mreža: 100 njegovih ljudi na sudu i u policiji
Zdravko Mamić je prije nešto manje od godinu dana na koljenima molio odbjegle odvjetnike, Jadranku Sloković i Čedu Prodanovića, da mu se vrate. Nisu htjeli, premda Mamić, prema običaju, nije pitao za cijenu.
Bio je, kažu, spreman na sve: ispriku, povećanje honorara, klečanje na kukuruzu, ali ništa nije pomagalo. On je bogat i darežljiv klijent, takvih je u Hrvatskoj danas jako malo, a gomila odvjetnika - to javnost ne zna - radi na rubu siromaštva.
Branjenici poput njega stoga su ravni dobitku na lotu, ali Maminjo je izrazito težak čovjek čija raspoloženja u kratkim razdobljima osciliraju od neobuzdane euforije do nekontroliranog bijesa pa je svakome u stanju priuštiti neoprostivu neugodnost.
Javnost je isprva mislila da je provala gnjeva prema Jadranki Sloković bila odglumljena, ali nije. To je Mamić, nalik na Grgu Čvarka iz pjesme Ratka Zvrke - začas bi ti srce dao, a čas bi se s vukom klao...
U svim polujavnim prilikama otada, kao što su vjenčanje Matea Kovačića, pa onda i Mamićevog sina, Mamić je pjevao istu, staru pjesmu - “Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine, mogu samo da nas mrze oni što nas ne vole” - no teško je procijeniti u kojoj je mjeri to bilo samohrabrenje, a koliko izraz samouvjerenosti.
Pravosudni izvori su nam još ljetos rekli da je Mamić u vrlo ozbiljnoj nevolji, ali nije ni on baš bez aduta, za koje ćemo vidjeti hoće li mu biti od koristi kad krene žalbeni postupak Zdravka Mamića nakon što je u srijedu nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora.
On je u prethodnih četvrt stoljeća stvorio impresivnu mrežu poznanstava, prijateljstava i ortakluka s nekima od najvažnijih ljudi u Hrvatskoj, među ostalima, onima koji donose odluke - političke, investicijske, sportske, sudačke..., pa je prilično jasno da mu ta mreža služi kao efikasan kišobran.
Mamićevi su oslonci uvijek na samom vrhu piramide moći. S dvoje jako važnih sudaca Županijskog suda Mamić je, notorno, veliki prijatelj.
Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, povremeni kandidat za predsjednika Vrhovnog suda i ministra pravosuđa, nedavno je čak izjavio da se povlači iz utrke za predsjednika Vrhovnog suda samo zato što bi mu netko mogao predbaciti da je “Mamićev prijatelj”.
Turudić je svojedobno rekao i da bi ”otišao 100 kilometara dalje od postupka koji se vodi protiv Zdravka Mamića”, jer je poznato da je dugogodišnji prijatelj s njim.
Turudić i Mamić druže se od “stoljeća sedmog”, zajedno se viđaju u kafićima u prijateljskom ćakulanju, a zbog poznate afere, kad su uhićeni čelnici hrvatske sudačke organizacije, Vrhovni sud je odlučio da se suđenje Zdravku Mamiću preseli u Osijek.
U Zagrebu je, naime, njegov utjecaj očit i prevelik. Sutkinja Jasna Smiljanić, koja danas sudi Ivi Sanaderu u aferi Planinska, nije uopće krila fascinaciju Zdravkom Mamićem.
“Ja sam iz Bjelovara, kao i Zdravko. Poznajemo se godinama i uvijek imamo o čemu razgovarati. Uvijek ću piti kavu s njim jer je vedra osoba, a morate priznati i da je zgodan. Nadam se da sam barem dobro ispala na fotografiji”, rekla je tonom kakav teško priliči ozbiljnoj sutkinji.
Mamić unutar sudačke mreže možda poznaje više sudaca nego neki članovi Državnog sudbenog vijeća - ali sasvim sigurno ih poznaje neusporedivo više od bivšeg mnistra pravosuđa Šprlje, koji je ministar postao nakon nekoliko godina sudačkog iskustva u provinciji.
Brojni suci Županijskog suda bili su plaćeni za arbitraže u Hrvatskoj nogometnoj ligi, što je razvilo samorazumljiv odnos prema Mamiću.
Prema podacima iz sudačkih imovinskih kartica, koje je Index zatražio i dobio od Državnog sudbenog vijeća, “Jasna Smiljanić tijekom 2013. i 2014. godine prijavila je mjesečni prihod po ugovoru o djelu Arbitražnog suda HNS-a u iznosu od 45.000 kuna od 1. studenog 2012. godine, dok je Veselić na osnovu ugovora s HNSom, kao predsjednik i sudac Arbitražnog suda, prijavio iznos od gotovo 97.000 kuna 2014. godine i 66.000 kuna 2013. godine.
Ukupno, u dvije godine prijavili su 226.000 kuna primitka od ugovora s Hrvatskim nogometnim savezom.
Zdravko Mamić je dopredsjednik saveza u kojem je visoki županijski i Turudićev sudac Ivica Veselić ujedno predsjednik Arbitražne komisije nogometnog saveza”, zaključio je Index.
Zdravko Mamić ima veliki utjecaj i na Ustavnom sudu. Njegovu poziciju, mrežu i moć kojom raspolaže može se opisati pojmom “kancelar sporta u sjeni”.
On je, naime, čovjek koji ima veliku faktičku moć, koja se bazira prije svega na novcu, ali i javnom utjecaju, a uz pomoć te moći kontrolira ili pokušava kontrolirati sve procese za koje je vitalno zainteresiran: transfere, suđenja, izbore političara, javne investicije u sport i sportske objekte, čak i donošenje zakona.
Mamićeva operacija rušenja Zakona o sportu koji mu nije odgovarao je antologijska i više nego impresivna.
Ustavni sud potvrdio je novinarima Telegrama da je HNS, nakon samo 11 dana, povukao zahtjev za rušenje Zakona o sportu.
Zahtjev je stigao istodobno kad su pokrenute mjere nadzora sutkinje Banić.
Ustavni sud je 12. listopada 2015. godine zaprimio zahtjev za povlačenje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu, praktički istodobno kad su provaljene Uskokove mjere tajnog nadzora telefona sutkinje Slavice Banić, i to samo 11 dana nakon podnošenja zahtjeva.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o sportu, konstatirali su novinari Telegrama, uputio je Hrvatski nogometni savez (HNS) 1. listopada.
“Mamić je”, dodaje se, “osobno te preko Damira Vrbanovića i Paške Dodića, sumnjaju istražitelji Uskoka, dogovorao s ustavnom sutkinjom Slavicom Banić rušenje istog zakona. Zbog toga je Županijski sud u Zagrebu odobrio nadzor telefona Slavice Banić i još jedne osobe s Ustavnog suda. Mjere su sabotirane manje od 24 sata nakon što su započele.”
Ustavni sud, Vrhovni sud, Općinski sud, arbitraže za HNS... Imati pregled i kontrolu nad takvim terenom, s tako puno igrača, može samo koncentriran čovjek koji ništa ne prepušta slučaju. Mamić, nema nikakve sumnje, spada u takve.
Mamić je još kao početnik znao kako se stječe pozicija u sportu - a preko sporta novac. Poveznica je politika. Tjednik Globus objavio je 1997. antologijski dijalog između Zdravka Mamića i Franje Tuđmana.
MAMIĆ: Sjećate li se, predsjedniče, kako vas je 50 tisuća ljudi gledalo otvorenih usta, svi u deliriju? Predsjedniče, imali ste crni kaput i crni šešir, a onaj mali pokraj vas, u loži 4, bio sam ja...
TUĐMAN: Dobro, boga mu, reci što hoćeš reći!
MAMIĆ: Predsjedniče, hoću da vas ljudi opet vole kao nekada.
TUĐMAN: No dobro, što hoćeš?
MAMIĆ: Predsjedniče, neka opet bude Dinamo.
TUĐMAN: E, neće! I ti si na liniji London - Bruxelles - Manolić! (Razgovor Zdravka Mamića i dr. Franje Tuđmana, citiran u Globusu, svibanj 1997.)
U toj utakmici Mamić je, promatrano na dulje staze, pobijedio. Klub se ponovno zove Dinamo, no Mamićev odnos prema predsjedniku Republike ostao je isti.
Na inauguraciji Kolinde Grabar Kitarović zvučao je još lirskije: “Ona je vjesnik nove nade. Ima dobrotu, emociju...”.
Mamić je bio donator Kolindine kampanje i organizator proslave njezina rođendana, tuluma koji će godinama kasnije proizvoditi političke posljedice.
Navodno se njihov odnos intenzivirao u predsjedničkoj kampanji. Zdravko Mamić jedan je od njezinih važnijih donatora. Službeno joj je donirao deset tisuća kuna.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Neki “zlobnici” tad su tvrdili da je ipak riječ o mnogo izdašnijem iznosu, pa se tako spominjalo da je Mamić izdvojio čak pet milijuna kuna. No za to nije bilo potvrde pa je očito riječ o špekulaciji.
Kolinda Grabar Kitarović u jeku predsjedničke kampanje izjavila je da neće vratiti donaciju Zdravka Mamića.
“Zašto bih vratila? Oprostite, sve su donacije transparentne i sve su prijavljene Državnom izbornom povjerenstvu. Čemu uopće takvo pitanje”, uzvratila je novinarima.
Na dodatno pitanje je li joj Mamićev novac sporan s moralne strane, Kolinda je izrekla znakovitu rečenicu: “Politika se ne bi trebala miješati u sport”.
Pa je zatim objasnila kako gleda na Zdravka Mamića:
“Gospodina Mamića ne promatram kroz prizmu politike, nego kao svakog drugoga građanina Hrvatske. On ima jednaka prava kao i ostali, pa tako može dati donaciju kao i svaki drugi građanin. Bez obzira na to što se događa i bez obzira na sve napise, nikoga se ne može a priori osuđivati nizašto”.
Ta je rečenica - primijetili su novinari - prema kojoj se politika ne bi smjela miješati u sport nekako bola uši.
Ta je veza postala toliko očita da ju je stranka u jednom trenutku čak i demantitrala.
“S obzirom na neistine koje iz Bruxellesa iznosi predsjednik vlade Zoran Milanović, dužni smo izvijestiti da gospodin Zdravko Mamić nije član Hrvatske demokratske zajednice. Na Saboru HDZ-a održanom prošlog tjedna u KC-u ‘Dražen Petrović ‘nazočilo je 5736 ljudi, među kojima su bila 432 gosta koji nisu članovi stranke, nego su predstavnici sindikata, vjerskih udruga, poslodavaca, sporta, kulture, medija, nevladinih udruga, branitelja itd. Istupi bilo kojeg od njih ni danas ni u budućnosti ne mogu se povezivati s HDZ-om”, navodilo se u izjavi za javnost HDZ-a.
HDZ se tad na neki način odrekao donatora koji nije krio da je više puta donirao stranci. Veliki simpatizer HDZ-a tako je dobio “košaricu”, a ponovno ga je rehabilitirala, ili bolje rečeno povratila u vezu s glavnom oporbenom strankom, Kolinda Grabar Kitarović.
Mamić je, što je neobično, donirao čak i kninski HDZ, u kojemu je tad dominirala “kraljica” Josipa Rimac.
Nakon što je Kninu, uz uvjet da na lokalnim izborima ponovno pobijedi HDZ-ova kandidatkinja Josipa Rimac, obećao milijun kuna, Zdravko Mamić je reagirao u medijima:
“Zgrožen insinuacijama i manipulacijama kojima pojedinci u medijima pokušavaju omalovažiti Dinamov posjet Kninu prilikom održavanja proslave stote obljetnice NK Dinara, želim hrvatsku javnost upozoriti na istinu. Građani Knina bili su oduševljeni Dinamovim i mojim dolaskom u njihov grad. To je jednostavno činjenica koju će potvrditi svatko tko je bio na proslavi i utakmici NK Dinara - GNK Dinamo. Zahvaljujem im na gostoprimstvu i pruženoj toplini. U gradu čije je oslobođenje bilo jedan od najljepših i najponosnijih trenutaka čitavog mojeg života danas se, to je činjenica, ne živi dobro. Ja to ne mogu, nažalost, popraviti, ali to nije razlog da ne pokušam pomoći. I to je bio moj jedini motiv kad sam gradonačelnici Josipi Rimac obećao milijun kuna svojeg, vlastitog novca za bilo koji projekt za koji će se građani Knina odlučiti nakon izbora na kojima će gospođa Rimac, vjerujem, dobiti novi mandat. Još jednom naglašavam da se radi o mojem vlastitom novcu i da ću održati dano obećanje, a kao vodeći djelatnik GNK Dinamo, nastojat ću ponovno dovesti najbolju hrvatsku momčad u naš ponosni grad Knin”.
Najvažnija njegova politička veza godinama je, dakako, bio Milan Bandić, koji se sad također nalazi u pravosudnim problemima koji ne izgledaju sasvim bezazleni.
Osim ovih “društvenih veza”, Mamić u samoj nogometnoj organizaciji, na svim razinama, može računati na mnogo - važnih ljudi.
Tu su Dejan Lovren, Luka Modrić - koji je, premda mlad, počeo naglo gubiti pamćenje prošle godine, što na kraju Mamiću na suđenju i nije bilo od koristi, a kao stupovi sistema koji se drže Mamića kao pijani plota kotiraju Damir Vrbanović i bivši golgeter Davor Šuker.
Ono što uzrujava Mamića jest činjenica da je igra, ovoga puta, internacionalna.
Čini se da je akcija sređivanja stanja u hrvatskom nogometu inicirana u sklopu šireg obračuna koji ima političke, pa i geopolitičke elemente: akcija čišćenja dohvatila je i takve legende kao što su Sepp Blatteri i Michael Platini, pa je jasno da su veliki ulozi u igri.
Bio je tu i Porezni uskok, koji se dosta oslanja na SAD, a njima Mamićeva mreža već ne može ništa...