Mariću je puna kapa svega, još godinu i ide iz Vlade!
Premijer Andrej Plenković prije će se odreći anemije nego svojih ministara, no ipak će nakon izbora za Europski parlament ići na mini rekonstrukciju Vlade, potvrdilo je Expressu nekoliko sugovornika bliskih predsjedniku Vlade.
Gabrijela Žalac, ministrica regionalnog razvoja, nakon niza afera trebala bi Banske dvore napustiti u lipnju (nakon EU izbora), ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović-Burić, ako bude izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe (za što ima velike i ozbiljne šanse), 1. listopada odlazi i njezino mjesto ostaje upražnjeno, a ministar financija Zdravko Marić je u jednom intimnijem društvu rekao kako mu je ovo zadnji mandat i da više ne želi biti ministar.
"U stranci svi govore kako Gabrijela Žalac odlazi nakon europskih izbora. Zašto tek tad, ne možemo shvatiti. Trebalo ju je sad smijeniti i onda čisti ući u utrku za EU parlament", govori nam jedan visokopozicionirani HDZ-ovac koji smatra da je ministrica regionalnog razvoja samo uteg stranci.
Trenutačno se, naime, govori kako bi na njezino mjesto mogao zasjesti netko od državnih tajnika u tome ministarstvu, a posebno ističu Katicu Prpić.
"Državna tajnica je i Josipa Rimac, ali ona nema šanse iako je u prijateljskim odnosima s još aktualnom ministricom Žalac. One se i privatno puno druže, odlaze na ručkove, večere, pa čak i u šopinge. O tom prijateljstvu sad bruji cijeli HDZ", priča nam naš sugovornik.
Drugi nam pak sugovornik, koji je odlično upoznat s funkcioniranjem Ministarstva uprave, kaže kako Katica Prpić ima ipak najveće šanse.
"Slušajte, Katica Prpić je rođena u Gospiću, bila je pročelnica u Ličko-senjskoj županiji, državna tajnica u dva ministarstva (ovo joj je treće), dakle ima iskustva i, najvažnije. Plenković njezinim imenovanjem ispunjava obećanje Ličanima te se zahvaljuje na pobjedi HDZ-a u Lici", objašnjava nam naš sugovornik.
Što se tiče, pak, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, utjecajni diplomati s kojima smo razgovarali slažu se kako Marija Pejčinović-Burić ima zaista ozbiljne šanse postati glavnom tajnicom Vijeća Europe, čija prva runda glasovanja upravo traje dok se piše ovaj tekst.
"Ovo je naša prva kandidatura koja je smišljena, iza nje svi stoje, država i cijeli sustav, i zato vjerujem da imamo velike šanse. Pri tome, nimalo manje važno jest da ministrica uživa dobar status među zemljama EU", kaže nam čovjek koji je odlično upoznat s radom ministrice i koji za nju zaista ima samo riječi hvale.
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u jednom od intervjua izjavila je kako su nju prije godinu dana zvali i pitali želi li se kandidirati za tu funkciju što je njoj pokazalo da su "neke" zemlje očito imale Hrvatsku u vidu za tu funkciju.
"Čujem i sad da su uz nas zemlje Višegradske skupine, zapravo istočna Europa, ali i Njemačka. Hrvatska ovaj put ima ozbiljne šanse", kaže nam naš drugi sugovornik iz HDZ-a.
Protukandidati našoj ministrici su belgijski ministar Didier Reynders, nekadašnji litavski premijer Andrius Kubilius i bivša šefica grčke diplomacije Dora Bakoyannis. Naši sugovornici se slažu da su svi jaki, jedan od njih je i bivši premijer (Kubilius), ali njegovu kandidaturu komplicira politički odnos Rusije i Vijeća Europe.
"Rusija ni ove godine neće sudjelovati u radu Parlamentarne skupštine, što štetno utječe na djelovanje Vijeća Europe kao čuvara mira, ljudskih prava, demokracije i vladavine prava na europskom kontinentu", izjavila je Lillian Maury Pasquier, predsjednica Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, u jednom od svojih nedavnih govora.
"Znači, velika je vjerojatnost da Kubilius zbog toga neće moći postati glavni tajnik, što onda našoj ministrici ostavlja dva protukandidata", govori nam naš sugovornik.
U HDZ-u se, pak, ovih dana raspravljalo upravo o nasljedniku ministrice Marije Pejčinović-Burić te se spominjalo ime europarlamentarke Dubravke Šuice, no ona je u jednom privatnom društvu izjavila da još ništa nije ponuđeno.
"Plenković sigurno o tome razmišlja, ali vjerujem da će i u ovom slučaju ići na varijantu imenovanja državne tajnice na tu funkciju. Tako bi vrlo lako za ministricu mogao postaviti Andreju Metelko-Zgombić, izuzetno stručnu i profesionalnu diplomatkinju", govori nam naš sugovornik iz vrha stranke.
Metelko- Zgombić, govori nam drugi sugovornik, poznaje MVEP izvrsno te se ne bi trebala uhodavati u rad ministarstva, posebno ako se u obzir uzme činjenica da Hrvatska preuzima presjedanje Europskom unijom početkom 2020. godine. Ministar koji očito želi u hrvatsku povijest ući kao jedan od najuspješnijih u resoru financija, zna kad se treba povući. Zdravko Marić, doznajemo iz pouzdanih izvora, neće prihvatiti novi mandat ako za to opet dobije priliku.
Nije član stranke pa će mu odustajanje puno lakše proći. U razgovoru s njegovim bliskim ljudima doznajemo da ga je umorila činjenica što je ministarska funkcija lišena bilo kakve privatnosti. Marić je nezadovoljstvo pokazao već pred kraj prošle godine. Ili je barem ostavljao takav dojam prije nego što je trebalo progurati treći krug porezne reforme u kojoj je svatko vukao na svoju stranu. On nikad nije bio političar i jako je osjetljiv kad ga se prozove direktno za nešto što smatra da nije kriv.
Tako je jako zamjerio HDZ-u što nisu razumjeli njegove namjere i želju da i direktori koji su samozaposleni u svojim poduzećima trebaju plaćati više doprinose. Marić nije zaustavio lavinu kritika koliko god pokušavao pa je prilično rezignirano poručio u krugu svojih prijatelja: "Što je meni ovo trebalo? Ja nisam političar i ne trebam sve to trpjeti".
Pogotovo što je već bio ljutit zbog prozivki za Agrokor. Te jeseni se otkrilo da je bio i na tajnim sastancima s Todorićem koje nikad nije obrazložio niti spomenuo u svojem svjedočenju pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa. Nije ih obrazložio ni do danas.
Nadalje, afera s Uljanikom se tad već zahuktala. Marić je konstantno vodio "ratove" s Darkom Horvatom za naklonost premijera Plenkovića i da ga uvjeri kako nema tih političkih bodova koji mogu opravdati davanje novih milijardi kuna. U cijelom tom kolopletu događanja pojavila se informacija da će otići u Adris.
"Ma to on želi malo dati sebi na važnosti. Neće on otići sigurno ove godine", rekao nam je tad jedan visokopozicionirani HDZ-ovac.
I bio je u pravu. Međutim, ni on tad nije dovodio u pitanje da Marić neće vjerojatno otići kad završi mandat. Ministar financija je svjestan da se u strankama igraju neke druge, političke igre i ne želi biti dio njih. Zna i sam da mu dio stranke zamjera što je bio u vladi koju je HDZ sastavio s Tomislavom Karamarkom i Mostom, a Marić je ulaskom u vladu napustio brod Agrokor koji će potonuti dvije godine kasnije.
Zamjeraju mu i što je pristao biti kandidat za premijera u cirkusu koji je Karamarko izazvao kad je srušio Tihomira Oreškovića i cijelu vladu te lagao javnosti da će uskoro imati novu većinu. Zamjeraju mu i što cijeli mandat izbjegava vezati se za politiku i što nije ušao u stranku iako ga je ona zaštitila kad je zbog njega i afere Agrokor Vlada bila na rubu pada. No ono što Mariću nitko ne spori je stručnost. On je sigurno najjača karika Plenkovićeve Vlade. Upravo i zbog lojalnosti prema Plenkoviću, Marić je odlučio ostati.
Nastavak na sljedećoj stranici...
S njim je kliknuo kao i s Tihomirom Oreškovićem iako su njih dvojica različiti tipovi premijera. Orešković je bio menadžer i liberalni ekonomist kao i Marić, dok je Plenković diplomat koji se nije previše bavio ekonomijom. I baš zato mu je bio potreban racionalni stručnjak. Martina Dalić je Plenkoviću bila veća uzdanica nego Marić koju je slušao, no sad je spala knjiga u Vladi na jedno slovo. Plenković iznimno uvažava svojega ministra financija, sluša ga i cijeni njegovo dugoročno razmišljanje.
S druge strane, Marić mu zna popustiti pa se zasad sasvim dobro nadopunjavaju. A Marićevo dugoročno razmišljanje je i razlog njegova ulaska, ali i odlaska iz politike, vjerojatno već na kraju ovoga mandata. Naslijedio je SDP-ovca Borisa Lalovca u trenutku kad se stanje u financijama već popravljalo i Hrvatska je izašla iz krize. U Vladu je ušao potpuno materijalno situiran i imao golemo iskustvo iza sebe.
Unatoč pokrenutim procesima protiv njega za sukob interesa u slučaju Agrokora, ali i u odnosu s poduzetnikom Josipom Stojanovićem, želja za plaćom, autom, vozačem, skupim satom ili stanom nije bio motiv Mariću. On to sve već ima. On je želio ući u povijest kao uspješni ministar financija, a ne kao njegovi prethodnici koji su redom i danas uglavnom omraženi.
Iako je državna potrošnja povećana, izdvaja se više za plaće, mirovine, povlastice braniteljima, kupuje se vojna oprema, novi automobili, dijele subvencije, proračun je ipak u boljem balansu nego ikad prije. Ostvaruje čak i višak, a prošle godine bi proračun opet bio u plusu da nije bilo Uljanika. Također, u Marićevoj biografiji će biti upisano da je jedini koji je uspio smanjiti javni dug države. Već na kraju prošle godine smo bili na 74 posto, a on će nastaviti i dalje padati.
U tom ima svakako i to što je BDP rastao, a zemlja se jeftinije zadužuje zbog jeftinijeg novca u Europi. Uz te dvije činjenice, ipak je Marić pokazao još 2016. godine nešto što dosad nije učinio ni jedan ministar financija. Odbio se zadužiti u Londonu iako je već sve bilo spremno i imao je golemi interes investitora. - Da sam se tad zadužio s nešto većom kamatom, nitko mi ne bi ništa prigovorio u Hrvatskoj.
Ona je bila uobičajena, ali znao sam što se događa i što možemo te da ćemo se moći jeftinije zaduživati i uštedjeti na kamatama- ispričao je Marić. Bio je tad u pravu iako su ga mnogi uvjeravali da se događa upravo suprotno. Da se Hrvatska ne može zaduživati jer nam investitori ne vjeruju. U zadnje tri godine je država samo na kamatama uštedjela tri milijarde kuna, a Marićev plan je ostaviti takva zaduženja da plaćamo još manje kamata.
Refinancirani su dugovi autocesta, države, a na tržištu se hrvatska obveznica trguje s čak 1,7 posto prinosa (kamata). Sve je to uzrokovalo i dizanje rejtinga te smo napokon izašli iz financijskog smeća. Marić opravdano računa da će u povijesti biti zapisan kao ministar koji je svake godine snižavao poreze. Od poreza na dohodak, PDV-a na dio hrane, poreza na dobit, PDV-a na komunalije... Ukupno zbog tih izmjena ostaje poduzetnicima i građanima oko šest milijardi kuna.
No pravi, veliki potez ostavlja za sljedeću godinu. Kako stvari stoje, sigurno će se ići u novi val poreznog rasterećenja, a moguće je spuštanje PDV-a na svu hranu. Mariću je to želja, a ako tu uspije, postavit će granicu koju će i u budućnosti rijetko tko moći prijeći bez bijesa javnosti. Jer ako PDV na svu hranu padne na 13 posto, svako dizanje bi značilo direktni udar na građane. Nedosanjana Marićeva promjena je uvođenje poreza na nekretnine.
Plenković mu nije tu udovoljio. Marić kao ministar financija često kaže da porezi ne mogu biti jedini koji kroje ekonomsku politiku. Europska komisija je također upozorila Hrvatsku da neće moći za godinu-dvije računati da balans u proračunu održava jeftinim zaduženjem i netrošenjem na investicije. Zato nas pozivaju da reforme provedemo dok možemo i dok ima novca. No to nisu Marićevi resori.
On će otići uz poruku da je financije ostavio na nikad zdravijim temeljima, s manjim poreznim teretom građanima i gospodarstvu, s niskim javnim dugom i bez manjka u proračunu, a zemlja će napraviti korake za uvođenje eura. Marić će s tim referencama moći naći posao bilo gdje u svijetu, a ovdje će moći reći: "Ja sam svoj posao obavio".