Odluka je pala nakon što su suci Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva (Velike Britanije) s osam glasova za i tri protiv izglasali da vlada premijerke Therese May mora tražiti odobrenje parlamenta za Brexit. Time je riješen spor nastao krajem prošle godine kad je Visoki sud Londona utvrdio to isto, da bi se vlada potom žalila na presudu po kojoj ne može samostalno odlučiti o aktiviranju članka 50 Lisabonskog sporazuma, kojim se uređuje odluka neke članice EU-a o istupanju iz Unije.

Predsjednik Vrhovnog suda Lord Neuberger objasnio je u sažetku odluke da vlada općenito ima pravo mijenjati međunarodne sporazume, ali ne i u slučaju ako takve promjene zadiru u ljudska prava, što u ovom slučaju jest na stvari. Konačno, za Brexit je bio nužan i referendum. Za vladu Therese May to jest udarac, jer ona je zagovarala "tvrdi Brexit". No, olakšavajuća okolnost je ta što Vrhovni sud nije ulazio u to što bi zakon koji će vlada staviti na glasanje, treba sadržavati, tako da će ministri moći sročiti sasvim sažet tekst.

A upozorili su ih Zbog Brexita će V. Britanija izgubiti 116 milijardi eura

Usto, Vrhovni sud je odlučio i to da Škotska, Wales i Sjeverna Irska s vlastitim parlamentima neće moći izglasati veto na odluku parlamenta cijelog Ujedinjenog Kraljevstva o Brexitu. Ostaje pitanje, mogu li parlamentarci blokirati Brexit? Teoretski da, ali do toga najvjerojatnije neće doći, unatoč tome što bitna većina parlamentaraca smatra Brexit lošim. Glavni razlog je to što malo kome pada na kraj pameti suprotstavljati se volji građana izraženoj na referendumu o Brexitu. Čak niti laburistima čija se ogromna većina zastupnika borila protiv Brexita.

Donji dom parlamenta usto je većinski republikanski, a gornji dom, u kojem nemaju većinu, za očekivati je da će i on potvrditi referendum zbog raspoloženja laburista da poštuju odluku građana na referendumu. Ono što se ovom odlukom mijenja jest način na koji će Velika Britanija istupiti iz EU-a. Plan premijerke May bio je da oštro ograniči imigraciju, da se ne bori za zadržavanje prava Velike Britanije na pristup zajedničkom tržištu EU-a, za što bi morala plaćati kao npr. Norveška koja također nije u EU, i slične stvari.

Theresa May planirala je odluku o Brexitu donijeti do kraja ožujka, no sada se pokazalo da bi u nekim dijelovima možda morala jako pregovarati s laburistima i vro utjecajnim škotskim SNP-om. U svakom slučaju, od trenutka potvrde Brexita u oba doma parlamenta, Velika Britanija imat će dvije godine za provođenje Brexita u djelo. A Bruxelles sa svoje strane izrazito većinski ne bi htio da se ta trakavica produži u razdoblje i nakon početka 2019., jer su u proljeće 2019. na redu novi izbori na Europski parlament.