Zove se Sergej Tschernow, izvorno Černov, rođen je u prosincu 1973., a kao mjesto rođenja na stranicama desničarske njemačke stranke Alternative für Deutschland (AfD) kao mjesto rođenja upisan mu je "Lenjingrad". On je na predstojećima izborima za 630 parlamentarnih mjesta u Bundestagu smješten na 11. mjesto izborne liste za Donju Sasku.

Tschernow je inače jedan od četiri milijuna "ruskih Nijemaca", u Njemačku je iz Rusije doselio 1994. i njegovo žestoko članstvo u desničarskom AfD-u, s obzirom na njegovo porijeklo, puno je više pravilo nego iznimka. Samo nekoliko dana uoči njemačkih parlamentarnih izbora tema utjecaja "ruskih Nijemaca" na rezultat desničara, koja je u Njemačkoj prisutna već nekoliko mjeseci, došla je do svog vrhunca.

Demokršćanski blok CDU/CSU stoji na 36 posto, SPD na 22 posto, liberali iz FDP-a i ljevičari iz Die Linke svaki po 10 posto, Zeleni 8,5 posto, a AfD, do sada izvanparlamentarna stranka, na čemu su Bogu zahvaljivali svi i u Njemačkoj i diljem Europe koji stoje od desnog centra prema lijevo, sada je na nešto malo više od 11 posto.

Na prošlim izborima AfD je ostao nešto malo kratak do izbornog praga od pet posto, a CDU/CSU dobio je 41 posto i već letimičan pogled na brojke pokazuje da bi moglo biti neke logike u tome da je došlo do prelijevanja glasova demokršćana u korist protuimigrantske, desničarske, nerijetko i rasističke stranke. Tko su uopće "ruski Nijemci"? Još početkom 13. stoljeća zabilježeno je da su njemački trgovci iz poslovnih razloga u jednom valu masovno selili iz Lübecka u Veliki Novgorod u Rusiji.

Ubrzo je nastao i slavenski naziv "Nijemci" od ruskog "Nemcy", oni koji su "nijemi", odnosno "ne znaju govoriti", točnije, "ne znaju govoriti ruski jezik". Do tada najveća njemačka manjina u Rusiji okupila se uspostavom Sankt Peterburga 1703. Bila je riječ o baltičkim Nijemcima. Nijemci su u Rusiji nadalje dobili ogroman utjecaj s dolaskom na vlast carice Katarine II. Velike u 18. stoljeću, pošto je bila riječ o porijeklom njemačkoj plemkinji.

Obećanjima o ogromnim pogodnostima privukla je desetke tisuća siromašnih njemačkih seljaka, da bi se još deseci i stotine tisuća sve kroz 19. stoljeće doseljavali uz Crno more i Volgu, a odatle povremeno selili dalje i u Sibir, pa i sve do Kirgistana. A onda je došao Prvi svjetski rat, pa SSSR, pa Drugi svjetski rat, a biti Nijemac u SSSR nije bilo baš nešto popularno. Do rušenja Željezne zavjese 1989. u SSSR-u bilo ih je više od 800.000 i onda je na scenu stupio Helmut Kohl.

Praktično preko noći, euforičan zbog rušenja Zida, pa onda i proguravanja agende ujedinjenja DDR-a, a zapravo ukidanja DDR-a i pripajanja SR Njemačkoj, Kohl je dopustio svim građanima SSSR-a koji dokažu njemačko porijeklo da dosele u Njemačku. Vrlo brzo dobivali su državljanstvo, dobivali su besplatnu nastavu iz njemačkog jezika na najboljim školama za strane jezike. A mnogi nisu znali njemački jezik.

Posebno svi oni koji su se dokazali kao Nijemci naprosto tako što su uspješno iskopali nekog pretka Nijemca i tako se ukrcali na spasonosni vlak koji ih je iz ruskog tranzicijsko-gangsterskog pakla odveo na Zapad. Naravno da se ispostavilo da je odjednom broj "ruskih Nijemaca" eksplodirao na nekoliko milijuna, a najveći dio njih, jednom kad su dobili pravo glasa, glasali su na izborim Kohlu iz zahvalnosti za CDU odnosno CSU.

Danas čak i jedan Frankfurter Allgemeine Zeitung Kohlovu strategiju naziva "mitologijom povratka kući". No, kako se dogodilo da su milijuni tih ljudi odjednom prestali podupirati CDU i okrenuli se AfD? Prvo što na početku Nijemci "ruske Nijemce" nisu doživjeli baš najsretnije. Ali, vremenom su se "ruski Nijemci" ipak asimilirali, unatoč gorkom dojmu koji je ostao kod mnogih s obje strane. Sljedeći problem je objasnio Andreas Maurer, lokalni političar iz Osnabrücka u Donjoj Saskoj.

On je, kao "ruski Nijemac", prvom prilikom ušao u CDU, 14 godina je skupljao mnoštvo glasova na lokalnoj razini u svojoj izbornoj jedinici i unatoč tome nikad se nije izborio za to da na saveznim izborima netko iz njegove etničke manjine, jer to u osnovi i jesu ruski Nijemci, dobije neko visoko kandidacijsko mjesto na listi. Ogorčen je vratio člansku iskaznicu i danas je član – Die Linke. Praktično nije mogao napraviti veći zaokret.

Die Linke su se barem pokazali kao krajnje socijalno osjetljivi, a Maurer se poslije žalio po medijima da niti CDU niti SPD niti liberali niti Zeleni nisu pristupali ruskim Nijemcima kao specifičnoj skupini. Objašnjavao je da AfD to jest činio, što je apsolutno točno. Za ove izbore AfD se još krajem 2016. počeo probijati među ruskim Nijemcima tako što im je dijelio – propagandne materijale na ruskom jeziku.

Povrh toga AfD je zaigrao i na kartu njihove simpatije prema Vladimiru Putinu, prikazujući Angelu Merkel kao radikalno sukobljenu državnicu s ruskim državnim šefom kojega ruski Nijemci velikom većinom doživljavaju kao svojega. Nedavno je, doduše, 15 njemačkih organizacija ruskih Nijemaca poslalo otvoreno prosvjedno pismo "medijima i političarima" u kojem se bune što ih se prikazuje kao AfD-ovu izbornu bazu.

"Neprihvatljivo je da se ljude prikazuje kao poklonike populista (mislio je na AfD) ili Putina samo na osnovu njihovog etničkog porijekla. Mi nismo AfD, nismo CDU, nismo Putinova peta kolona! Mi smo individualci kao i svi ostali građani naše zemlje", bunio se tada u intervjuu za Deutsche Welle Igor Wenzel, predsjednik "Foruma ruskih Nijemaca iz Essena".

Morao je, međutim, priznati da je naprosto statistička činjenica da je na posljednjim lokalnim izborima tamo gdje ruski Nijemci čine bitan udio u stanovništvu, AfD dobivao 20, 30, čak i 40 posto glasova. Wenzel je tada priznao i to da AfD doista jest jako popularan među ruskim Nijemcima srednje i starije generacije, odnosno onima koji pamte život u SSSR-u, koji nisu odrasli u demokratskim uvjetima, također i među onima lošije obrazovanima.

Otkako je zaživjela tema ruskih Nijemaca i njihovog utjecaja na AfD, očito skoro pa presudnog za to da desničarska stranka po prvi put ulazi u Bundestag, iskristaliziralo se kao problem i to što se veliki dio ruskih Nijemaca zatvorio u svojevrsna društvena geta, slično kao i neke gastarbajterske etničke skupine u Njemačkoj. A to onda znači nepovjerenje prema okolini. Još 2013. jedno istraživanje uočilo je "nezainteresiranost ruskih Nijemaca za politiku".

Zapad je bio u krizi, koliko god je Njemačka to najuspješnije prebrodila, ali je zato demokracija u Njemačkoj povremeno stala "štucati" i tada se pojavila prvo Pegida, potom i AfD. Nacionalisti su odjednom organizirali "rusku konferenciju u Magdeburgu", odjednom su se u ciljanim krugovima počele čuti istodobno i ksenofobne parole i dezinformacije na račun izbjeglica i migranata s Bliskog istoka kao i dizanje Putina kao političara i vođu u nebesa.

U siječnju 2016. ruski su mediji objavili vijest o tome da su useljenici, izbjeglice muslimanskog porijekla, u Berlinu brutalno grupno silovali "djevojčicu Lisu". Na temi su jahali dosta dugo, da bi se ispostavilo da se zločin nikad nije dogodio, da je bila riječ o organiziranoj dezinformaciji. Samo, priča je kružila dovoljno dugo...

Odjednom se na specijaliziranim stranicama AfD-a za ruske Nijemce može čitati: "Posljednjih godina useljavanje u Njemačku, i to milijuna pripadnika stranih kulturnih krajeva, posebno muškaraca muslimana, nama Nijemcima donosi velike probleme. AfD jest i nastavit će u svim područjima raditi na rješavanju tih problema, prije svega na tome da se te ljude što prije pošalje iz Njemačke."

Ili kada Peter Braun, istaknuti AfD-ov političar u Baden-Württenbergu novinarki Spiegela navečer iz svog automobila na ulicama Pforzheima pokazuje prstom na prolaznike koji izgledaju kao da su s Mediterana i nazivao ih "takvim muškarcima". Pa nastavlja da oni radoznalo zagledaju žene, pa "čovjek mora biti oprezan". "Mi Nijemci ovdje se osjećamo kao manjina", kazao je 57-godišnji Braun koji je u svoje doba doselio iz Tadžikistana kao tamošnji Nijemac.

Po Kohlovom receptu. Posebno puno ih je u 90-ima doseljavalo iz Kazahstana, svakako i iz Rusije, Ukrajine, ali i iz cijelog bivšeg SSSR-a. Takve su situacije vrlo često prisutne i to je definitivno jedan od bitnih razloga zašto AfD danas po anketama, samo nekoliko dana uoči izbora uživa više od 11 posto potpore.

Ono na što CDU uvelike računa iz svoje perspektive, ali i SPD iz svoje, jer SPD stoji jako loše, jest to da je uoči izbora u nedjelju u anketama još uvijek čak jedna trećina Nijemaca neodlučna za koga će glasati, tako da nije isključeno niti veliko iznenađenje u Njemačkoj, što se inače u pravilu ne događa. Sva je prilika ipak da će CDU/CSU i SPD opet morati koalirati u Velikoj koaliciji jer zbog AfD-a niti ovaj put neće biti moguća nijedna druga parlamentarna većina u Bundestagu. S Angelom Merkel kao kancelarkom, naravno.