Zove se Sergej Tschernow, izvorno Černov, rođen je u prosincu 1973., a kao mjesto rođenja na stranicama desničarske njemačke stranke Alternative für Deutschland (AfD) kao mjesto rođenja upisan mu je "Lenjingrad". On je na predstojećima izborima za 630 parlamentarnih mjesta u Bundestagu smješten na 11. mjesto izborne liste za Donju Sasku.
Tschernow je inače jedan od četiri milijuna "ruskih Nijemaca", u Njemačku je iz Rusije doselio 1994. i njegovo žestoko članstvo u desničarskom AfD-u, s obzirom na njegovo porijeklo, puno je više pravilo nego iznimka. Samo nekoliko dana uoči njemačkih parlamentarnih izbora tema utjecaja "ruskih Nijemaca" na rezultat desničara, koja je u Njemačkoj prisutna već nekoliko mjeseci, došla je do svog vrhunca.
Demokršćanski blok CDU/CSU stoji na 36 posto, SPD na 22 posto, liberali iz FDP-a i ljevičari iz Die Linke svaki po 10 posto, Zeleni 8,5 posto, a AfD, do sada izvanparlamentarna stranka, na čemu su Bogu zahvaljivali svi i u Njemačkoj i diljem Europe koji stoje od desnog centra prema lijevo, sada je na nešto malo više od 11 posto.
Na prošlim izborima AfD je ostao nešto malo kratak do izbornog praga od pet posto, a CDU/CSU dobio je 41 posto i već letimičan pogled na brojke pokazuje da bi moglo biti neke logike u tome da je došlo do prelijevanja glasova demokršćana u korist protuimigrantske, desničarske, nerijetko i rasističke stranke. Tko su uopće "ruski Nijemci"? Još početkom 13. stoljeća zabilježeno je da su njemački trgovci iz poslovnih razloga u jednom valu masovno selili iz Lübecka u Veliki Novgorod u Rusiji.
Ubrzo je nastao i slavenski naziv "Nijemci" od ruskog "Nemcy", oni koji su "nijemi", odnosno "ne znaju govoriti", točnije, "ne znaju govoriti ruski jezik". Do tada najveća njemačka manjina u Rusiji okupila se uspostavom Sankt Peterburga 1703. Bila je riječ o baltičkim Nijemcima. Nijemci su u Rusiji nadalje dobili ogroman utjecaj s dolaskom na vlast carice Katarine II. Velike u 18. stoljeću, pošto je bila riječ o porijeklom njemačkoj plemkinji.
Obećanjima o ogromnim pogodnostima privukla je desetke tisuća siromašnih njemačkih seljaka, da bi se još deseci i stotine tisuća sve kroz 19. stoljeće doseljavali uz Crno more i Volgu, a odatle povremeno selili dalje i u Sibir, pa i sve do Kirgistana. A onda je došao Prvi svjetski rat, pa SSSR, pa Drugi svjetski rat, a biti Nijemac u SSSR nije bilo baš nešto popularno. Do rušenja Željezne zavjese 1989. u SSSR-u bilo ih je više od 800.000 i onda je na scenu stupio Helmut Kohl.
Praktično preko noći, euforičan zbog rušenja Zida, pa onda i proguravanja agende ujedinjenja DDR-a, a zapravo ukidanja DDR-a i pripajanja SR Njemačkoj, Kohl je dopustio svim građanima SSSR-a koji dokažu njemačko porijeklo da dosele u Njemačku. Vrlo brzo dobivali su državljanstvo, dobivali su besplatnu nastavu iz njemačkog jezika na najboljim školama za strane jezike. A mnogi nisu znali njemački jezik.
Posebno svi oni koji su se dokazali kao Nijemci naprosto tako što su uspješno iskopali nekog pretka Nijemca i tako se ukrcali na spasonosni vlak koji ih je iz ruskog tranzicijsko-gangsterskog pakla odveo na Zapad. Naravno da se ispostavilo da je odjednom broj "ruskih Nijemaca" eksplodirao na nekoliko milijuna, a najveći dio njih, jednom kad su dobili pravo glasa, glasali su na izborim Kohlu iz zahvalnosti za CDU odnosno CSU.
Danas čak i jedan Frankfurter Allgemeine Zeitung Kohlovu strategiju naziva "mitologijom povratka kući". No, kako se dogodilo da su milijuni tih ljudi odjednom prestali podupirati CDU i okrenuli se AfD? Prvo što na početku Nijemci "ruske Nijemce" nisu doživjeli baš najsretnije. Ali, vremenom su se "ruski Nijemci" ipak asimilirali, unatoč gorkom dojmu koji je ostao kod mnogih s obje strane. Sljedeći problem je objasnio Andreas Maurer, lokalni političar iz Osnabrücka u Donjoj Saskoj.
