Znate li da roditelji djece s poteškoćama u razvoju Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku zovu Ministarstvo demagogije? I tko god ga je tako interno nazvao potpuno je u pravu. Jer propustima i neradu ovog dijela države svjedočimo već godinama, što je više nego poražavajuće, jer upravo ovo ministarstvo skrbi o najranjivijim skupinama društva.

Ovoga puta priča je otišla u najtragičnijem mogućem smjeru, i propusti su odnijeli živote šestero nepokretnih, starih ljudi koji su izgorjeli u strašnom požaru. Jer osim individualne odgovornosti vlasnice doma za starije i nemoćne u Zagorju, jednaka je i odgovornost sustava koji je dopustio da dom radi bez redovitih inspekcijskih nadzora. Članovima njihovih obitelji šalju se računi za 24-satnu skrb, a umrli su u agoniji, posve sami. Navodno nitko od osoblja s njima nije bio te noći, kao, vjerojatno, ni prethodnih.

Privatne domove, eto, nitko ne kontrolira, osim po prijavi. Privatni domski smještaj jedan je od raširenijih biznisa u našoj državi, koji cvate praktički bez ikakve kontrole, uz nedopustivi manjak osoblja i nepoštivanje propisanih standarda smještaja. Država nove domove ne gradi. Privatni se bogate kršeći norme i propise. Od 7000 zaposlenih u sustavu socijalne skrbi samo je osam inspektora koji odlaze u nadzore po domovima. A što rade ostali? I koliko je među njima uhljeba koji ne rade ništa, dok starci negdje leže nagruvani kao u Krležinoj “Baraci Pet Be” i satima ih nitko ne obiđe? I sada, na tom požarištu tuge i posvemašnjeg ljudskog jada, premijer obećava detaljnja češljanja, analize, istrage i uvođenje reda u sustav.

Tek sada. Nakon što se šest obitelji priprema za sprovode svojih najmilijih. Zbog ovoga bi u nekoj civiliziranoj državi padale glave na svim nivoima. A što će biti u Hrvatskoj? Kolika je cijena ljudskog života ovdje? Prema svemu do sada viđenom – minimalna.