"Za nas ne postoji lijevo i desno. Te podjele su nas dovele do toga gdje smo danas. Čemu podjele? Za nas postoji samo dobro i loše". Tako razmišljaju tri mlada političara, gradski vijećnici iz Nezavisne liste mladih u Solinu, fizioterapeut Vedran Duvnjak (29), dipl. inž. strojarstva Goran Milavić te dipl. povjesničar i etnolog Ivan Andabak (31), koji su u političku borbu krenuli u dugogodišnjoj HDZ-ovoj utvrdi, Solinu, iz kojeg dolazi i aktualni splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban.

HDZ prozivaju za nekompetentnost, netransparentnost, prekomjerno zapošljavanje i bezidejnost. Nikad se nisu bavili politikom, nije ih nešto ni zanimala, dok nisu shvatili da, grintajući iz fotelje, neće ništa promijeniti. Grad Solin inače je treći najveći grad u Splitsko-dalmatinskoj županiji, ali i najmlađi grad u državi. No činjenicu kojom se stalno hvale, da je Solin najmlađi grad u Hrvatskoj, smatra Duvnjak, ne mogu zahvaliti vlastitim projektima nego činjenici da su u Solinu – jeftiniji kvadrati stana.

U čemu je problem u Solinu?


Milavić: Imamo Salonu, jedno od najvažnijih nalazišta u ovom dijelu Europe, koja stoji zapuštena. Mene je sram kad odem tamo prošetati. U infrastrukturu se ništa ne ulaže.


Andabak: U Solinu živi sad sigurno oko 30.000 stanovnika, a nema reciklažno dvorište. Po zakonu mora biti jedno na 15.000 stanovnika. A to je posebna priča. Solin je dobio bespovratna sredstva EU za gradnju reciklažnog dvorišta. Nešto su počeli, a onda su se ljudi bunili i sad su sredstva blokirana.

Duvnjak: Najveći problem jest to što su oni godinama prodavali zemlju u bescjenje Dalmacijacementu. I sad više nemaš gdje graditi nego blizu kuća. Ljudi su se pobunili, a oni su se prepali jer tamo je HDZ-ova utvrda i njihovi glasači. Sad traže drugo rješenje. Ali općenito se infrastrukturno u dvije godine, otkad smo mi u gradu, nije dogodilo ništa. Oni vode Solin kao da je neko selo, a ne grad koji se mora stalno razvijati.
Andabak: Nemaju nikakav plan. Ni kratkoročni ni dugoročni. Oni samo sebi dižu plaće i zapošljavaju nove ljude.

Koliko se troši na zaposlenike Grada Solina?

Milavić: Na to idu dvije trećine proračuna. To je oko 35 milijuna kuna godišnje, od 100 milijuna, koliki je proračun, ali tu spadaju i vrtići. Samo na zaposlenike Grada ide oko 16 milijuna. U tri godine taj iznos je porastao 30 posto, a mi kao građani ne vidimo nikakve promjene.


Duvnjak: Ma da ja vidim da se nešto radi, da se nešto događa, pa bih razumio, više se radi, treba više ljudi i više se troši. Ali ništa se ne događa. Kad god na Gradskom vijeću nešto pitaš, kad će se nešto realizirati, kažu da su u prvoj fazi projekta, ili je druga faza, ili je faza nekog već stupnja. Uvijek je neka faza, a nema realizacije.

Što je, prema vašemu mišljenju, netransparentno u Solinu?

Duvnjak: Pa evo, napravili su listu za POS-ove stanove, to je čisti užas. Pogodovana lista. Čovjek stariji od 60 godina je prvi na listi. OK, branitelj je, svaka čast, ali POS-ovi stanovi su za mlade obitelji. Ja uopće nisam dobio bodove za djecu predškolske dobi, oni su bodovali samo djecu školske dobi. Kao da djeca školske dobi imaju veće potrebe od djece predškolske dobi. Ima još nekih nelogičnosti u bodovanju...

Zar nisu uvjeti za dobivanje POS-ovih stanova zakonom propisani?

Duvnjak: Da, ali lokalna samouprava ima pravo promijeniti neke uvjete, odnosno bodovnu listu. I oni su iskoristili to pravo. Trebalo je sagraditi 16 stanova. Ali sad je to u nekoj drugoj fazi, pregovaraju...

S kim pregovaraju?

Duvnjak: Pa ne znam, sami sa sobom, nemamo tu informaciju.

Evo, kad kažete ‘nemamo informaciju’, koliko sam do sada shvatila, teško dobivate odgovore na upite od gradskih institucija?

Milavić: Na prethodnoj sjednici vidjeli smo da nije predviđen novac za ovu godinu za Poduzetnički inkubator Solin. Poslali smo pitanje da nam potvrde neslužbene informacije koje imamo, da se inkubator gasi. Prije sedam dana kažu da je sve u redu i da se ne gasi. I evo sada dobivamo papire za pripremu sjednice o gašenju Poduzetničkog inkubatora.

Taj inkubator postoji pet godina. Zar nisu korisni u tom području rada, zašto se gasi?

Milavić: Kao razlog gašenja inkubatora naveli su nedostatak prostora za djelatnike, što je smiješno. Službeno, mislimo da su razlozi njihova nestručnost i nekompetencija.

Duvnjak: Oni bi trebali pomagati mladim poduzetnicima. Imali su godišnje oko 500.000 kuna za pomoć poduzetnicima početnicima, lani 600.000 kuna. Prijavilo se njih 117 za poticaj i gotovo svi su dobili. To ne može inkubirati nikoga. Umjesto da su odabrali neke s jasnom vizijom i njih pogurali poštenim iznosom, oni su dijelili sitniš. Zna se što znači inkubirati. Promašili su temu.

Andabak: Postojali su radi sebe. Većina novca išla bi na njihove plaće. Potrošili su 2,5 milijuna kuna u pet godina a da ništa nisu napravili. Ovi naši organiziraju proslavu Male Gospe, a već postoje ljudi koji to rade. Znači, nema potrebe da se na tom poslu angažira inkubator.

Duvnjak: Oni su naveli da to rade samo da se vidi da nešto rade.

Andabak: To je kao da ja kao povjesničar odlučim malo biti zubar.

Pa evo vi kao povjesničar, što se može napraviti za zapuštenu Salonu?

Andabak: To sve ovisi o dogovoru države i grada. U vrijeme Sanaderove vlade pripremao se novac za otkup zemljišta od privatnika, da se to područje koje je prošarano privatnim zemljištima objedini. A tu je Arheološki muzej u Splitu, koji upravlja Salonom, Grad nema dobru komunikaciju s državom, odnosno muzejem, a u tu računicu ulaze i konzervatori. Dok oni ne sjednu i dogovore se, nema pomaka. Ovo što se radi ne nalikuje ni na što.

A što mislite o gradnji hotela na samom ulazu u Salonu?

Duvnjak: Hotel u Solinu trebao je biti Arheološki park Solin u istim gabaritima kao što je sad hotel. Tako je stajalo u papirima, a onda je odjednom postao hotel. Znamo svi kako, a ne znamo zašto. Što bi Vojko V. pitao: ‘Kako to? Kako to?’.


Andabak: Evo, imamo problem u Tuđmanovoj ulici, tamo bi se trebala graditi zgrada, ali su naišli na problem, iako se zna da je tamo. Sve je ucrtano, tamo je suludo graditi. Tamo je bazilika orijentalis i antički hram, najvjerojatnije poganski hram još iz vremena Salone. Lokacija je atraktivna i zato je ovakva situacija.


Milavić: Solin je talac ovakve situacije s nalazištima i vlastite bezidejnosti. Umjesto da se ti arheološki nalazi iskoriste, oni za zaradu od komunalija ‘prodaju’ lokaciju.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Na jednoj sjednici prozvali se NK Solin da ne podnosi financijsko izvješće. Jeste li ga konačno dobili?

Duvnjak: Polovica svih sredstava za sport je za NK Solin. Riječ je o 1,5 mil. kuna, koji iz proračuna idu direktno njima, i još pola milijuna im iscuri uz to, za turnire, ovo, ono, kao nekim donacijama, preko sponzora... NK Solin je proglašen od posebne važnosti za grad, kao i streljački klub. Drugih 1,5 milijuna ide za sve druge sportove.

Zašto je NK Solin od posebne važnosti?

Duvnjak: A zašto? Zašto?

Zar ne znate u što je potrošen taj novac?

Duvnjak: Nemamo pojma. Oni ne podnose izvješće. Nikad ništa nisu obrazložili.
Milavić: Pa teren NK Solina je u Klisu, zbog onog spora Solina i Klisa o granici. Eto ti isto problema. Treba riješiti granice s Klisom.

Zašto ste vi uopće ušli u politiku?

Duvnjak: Nisam se nikad bavio politikom, niti sam mislio da ću se ikad baviti. Želim svom djetetu dati mogućnost da ovdje dobro živi. Ovo je raj na zemlji.

Andabak: Mene je politika zanimala, ali nikad nisam mislio da ću se njome zaista i baviti. Sve do prije nekoliko godina. Mislim da još ima vremena za Solin, da postane lijepi mali grad za ugodno življenje. Ima pomaka, koliko god crnilo bilo, ima pomaka i to pruža zadovoljstvo.

Radite li kao povjesničar i etnolog negdje?

Andabak: Radim na zamjenama stalno.

Teško je pronaći posao u vašoj struci, zar ne?

Andabak: Je, teško je.


Milavić (smijeh): A dobro, možda da se učlaniš u HDZ?

Andabak (smijeh): Da, da...

Duvnjak: Želio bih još nešto dodati u vezi s mojim političkim angažmanom - ja mrzim nepravdu. Želim da sustav bude pravedan. Više mrzim nepravdu nego što volim pravdu. To je baš ono što me pokreće. Želim pomoći našim ljudima. A u Solinu je puno nepravde i to me ljuti.

A vi, recite nešto o sebi!


Milavić: Otac troje djece, suprug, diplomirani inženjer strojarstva, zamjenik direktora u jednoj maloj uspješnoj firmi. Ovo je moj prvi politički angažman. Nisam od onih koji će prigovarati s kauča. Pa ljudi me pitaju što mi je ovo trebalo, a ogorčeni su. A tko će onda ako neću ja?

Kako ste se spojili vas trojica u ovu priču?

Duvnjak: Ivan i ja se znamo cijeli život, a ostali su se nekako okupili, sve na inicijativu Ivane Ninčević Lesandrić...

Kakve veze imate s Mostom?


Milavić: Mi smo neovisni. Prvotna ideja Mosta nam se svidjela, ali i dalje funkcioniramo neovisno o njima.


Andabak: Ja sam u županijsko vijeće ušao preko liste Mosta, u županiji puno surađujemo.

Što biste prvo mijenjali u Solinu?

Milavić: Prvo bismo provjerili funkcioniranje gradskih tvrtki, ali bismo radili na razvoju infrastrukture, da Solin počne nalikovati na grad.

Kako to izgleda na solinskom gradskom vijeću kad pokušate dobiti odgovor, predložiti nešto?


Duvnjak: Ma zaobilaze te, ignoriraju sve naše zahtjeve. Ja imam 29 godina, a oni su na vlasti 28 godina. Nisu se nadali da će netko toliko inzistirati. Sjednice se ne snimaju, kao da smo u Sjevernoj Koreji. Prvo smo se sastajali svakih mjesec dana, mi smo snimali videomaterijale i stavljali ih na našu Facebook stranicu da dopremo do ljudi, da vide kako se radi i što se događa. Ali oni su doskočili i tome pa su sad sjednice svaka tri mjeseca. Tako te zaguše materijalom na sjednici, ali ti istodobno daju manje šanse da ih razotkriješ u videima. Oni koji vide što se događa pozitivni su prema nama. A i oni ljudi za koje u HDZ-u misle da su njihovi prilaze nam i čestitaju. Sve više ljudi smeta nepravda i sve više ljudi nam daje podršku. Ponekad se pitam što mi to treba, a onda mi u čekaonici kod liječnika netko priđe i pohvali naš angažman. E to je ono što nas drži i tjera dalje.

Koliko naknade dobivate za svoj angažman?


Duvnjak: To je 1000 kuna mjesečno, ali mi taj novac dajemo u humanitarne svrhe, zapravo volontiramo. A sve što smo dali potrebitima i dokumentirali smo, da nas nitko ne može prozvati. U četiri godine mandata to je 144.000 kuna.

Andabak: Mi smo tražili, po primjeru Vrgorca, da se vijećniku da naknada od jedne kune jer se po zakonu ne može ukinuti.

Ali Gradsko vijeće je odbilo naš prijedlog.

Duvnjak: Ja sam ih pitao zašto dobivamo naknadu svaki mjesec ako su sjednice svaki treći, a predsjednik Gradskog vijeća mi je rekao da šetamo po gradu i mijenjamo svoj grad, a kako da ja išta mijenjam kad nam je svaki prijedlog odbijen.

Kakvi su vaši odnosi s SDP-om, koji je s dva vijećnika također u opoziciji?

Duvnjak: Mi ni ne razmišljamo tko je iz koje stranke. Nisu oni nešto aktivni u Solinu, cijeli život su šutjeli, a sad bi s nama bili glasni. Ali ako imaju neki pametan prijedlog, mi ćemo podržati. Pa podržat ćemo mi i HDZ ako ima neki pametan prijedlog. Evo, među nama u stranci ima i velikih vjernika i ateista. Mene to ne zanima, to je privatna stvar, razgovara se o projektima i prijedlozima, ne o tome tko ide u crkvu a tko ne ide.

S obzirom na to koliko ih napadate, je li vas HDZ pokušao nekako ‘odobrovoljiti’ da se primirite?

Nisu. Znaju da to ne mogu jer će napraviti kontraefekt. Mi smo bili jasni od prvog dana, rekli smo što želimo i kako ćemo raditi i nećemo izdati povjerenje građana.