Protiv Zsolta Hernadija u tijeku je postupak na Županijskom sudu u Zagrebu. Čelniku MOL-a, optuženom da je podmitio Ivu Sanadera s deset milijuna eura kako bi MOL dobio upravljačka prava u Ini, sude u odsutnosti. Predsjednik Županijskog suda Ivan Turudić govori kolika je mogućnost da ga Mađarska ipak preda Hrvatskoj.

Treba li Mađarska nakon odluke Suda EU Hrvatskoj predati Zsolta Hernadija ili, kako to tvrdi njegova odvjetnica Laura Valković, samo odlučiti o hrvatskom zahtjevu za izručenjem?

Dakle, u roku od 60 dana mađarski sud treba donijeti odluku. Ako u tom roku ne odluči, mi ćemo obavijestiti Eurojust i Europsku komisiju, i to je to. Tu prestaje posao Županijskog suda u Zagrebu. Treba naglasiti da nema neke velike opasnosti od zastare, o čemu neki ramišljaju. Ako se računa vrijeme prekida zastare tijekom istrage i nakon postavljanja prethodnog pitanja sudu u Luxemburgu, preostaju još tri godine. Ako se u tom vremenu donese prvostupanjska presuda, zastarni rok se produljuje za daljnje dvije godine. Ja sam uvjeren da će nadležni sud Mađarske postupiti u skladu s Europskim pravom i predati traženu osobu. Pri tome, ni na koji način ne prejudiciram ishod.

Sud se očitovao o Europskom uhidbenom nalogu (EUN) Županijskog suda u Zagrebu, no i Uskok je izdao svoj EUN. Kako je to moguće?

Sud Europske unije je u cijelosti prihvatio pravni stav Županijskog suda u Zagrebu. Posve je neshvatljivo da apeliramo na Euro nekomforno ponašanje Mađarske, a da Uskok pri tome ne povlači svoj EUN koji je posve irelevantan u ovoj fazi postupka. 

Opaki tužitelj USKOK-ovac koji je rastrgao Sanadera sad goni Mamića

Tko će biti odgovoran ako zastara ipak nastupi?

Mi smo sami pridonijeli opasnosti od zastare. Spis je, naime, stajao na Vrhovnom sudu više od godine i pol dana radi odluke o prevođenju. U toj odluci se poziva na Direktivu koja uopće nije bila implementirana u to vrijeme i koja kaže se da se treba prevoditi. U odluci se posve zanemaruje da je prilikom odlučivanja Optužnog vijeća odlučeno da se prevedu bitni dijelovi. Bila je prevedena obrazložena optužnica s dokaznim prijedlozima, bilo je prevedeno rješenje o određivanju istražnog zatvora, odluka o potvrđivanju optužnice i odbijanju žalbe na određivanje istražnog zatvora. A Vrhovni sud je naložio da se to prevodi. Tu smo izgubili godinu i pol dana. U međuvremenu je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Sanader (ne Ivo!) protiv Republike Hrvatske odlučio da se osoba protiv koje se sudi u odsutnosti, a koja se svjesna te činjenice odrekla svojih prava u smislu odredbe iz članka 6 Konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda, dakle svih prava osim prava na brantitelja po službenoj dużnosti. In concreto, tražena osoba Zsolt Hernadi zna da se protiv njega vodi kazneni postupak u RH, o tome se očitovao i putem medija, pa smatram da se odrekao navedenih prava, poput prava na konfrontaciju sa svjedocima optužbe i posebice prava na prijevod. To će imati tek kad se pojavi pred hrvatskim sudom, a to će se sigurno dogoditi.
  
Dok Hernadiju sude u odsutnosti, suoptuženik u istom predmetu Ivo Sanader dolazi na sud. U drugom sudskom postupku zamolio je da mu se zbog zdravstvenih razloga omogući da u sudnici bude samo 2,5 sati dnevno. Istodobno je letio u Rusiju i s tribina satima bodrio ‘vatrene’. Kako to komentirate?

To je stvar koju s indignacijom odbijam komentirati.

Sudski postupci protiv bivšeg premijera Ive Sanadera traju već sedam godina. Ni jedno suđenje do sada nije pravomoćno okončano. Građane to iritira i ljuti. Kako vi gledate na to?

Jedan postupak jest bio pravomoćno okončan. Posve sam svjestan, ali nisam uvjeren da su i svi ljudi u pravosuđu svjesni odijuma koji javnost ima prema nama. Ljudi su, naravno, bijesni kad vide takve činjenice, a činjenice su neoborive - postupci traju deset godina, a nema epiloga. Rasprave se odgađaju radi umora okrivljenika, radi tehničkih razloga, između rasprava prolazi po dva mjeseca, a ne koncentrira se postupak. To je jedna strana medalje. Međutim, postoji i druga. Na sud stižu optužnice koje je teško na literarnoj i logičnoj razini uopće razumjeti. Još nije napušten sovjetski koncept pisanja, jedna rečenica na 15 stranica. Dobivamo spis s tisuću stvari koje uopće ne bi trebale biti u njemu... No i to se treba pročitati. Želim reći da nema nevinih u cijelom ovom postupanju te da nisu u pravu uvaženi glavni državni odvjetnik i ravnateljica Uskoka kad s neshvatljivim trijumfalizmom govore da oni rade savršeno pa se onda jedino može zaključiti da su suci krivi za sve. To je jednostavno neistina.

Što je sa slučajem financijsko-knjigovodstvenog vještaka Zrinka Ručevića, koji je na vašem sudu sedam puta imenovan vještakom, a kojeg je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković skinuo s liste sudskih vještaka jer, po njegovu mišljenju, ne ispunjava potrebne uvjete za sudskog vještaka po novom pravilniku?

Imam džentlemenski dogovor s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem da nećemo tu situaciju komentirati u javnosti dok je meritorno ne riješi Upravni sud. Međutim, mogu samo reći da je prije nekoliko dana Upravni sud suspendirao rješenje Ministarstva pravosuđa o brisanju navedenog vještaka s popisa stalnih sudskih vještaka do konačne odluke Vrhovnog suda pa je isti i danas stalni i ovlašteni sudski vještak. Načelno mogu reći da se o pitanju sudskih vještaka mora donjeti poseban zakon i regulirati područje koje je posve podnormirano. Neprimjereno je da tužitelj u predmetu koji je stranka u postupku imenuje sudskog vještaka za pojedini predmet. To je pitanje koje mora biti u ovlasti suda kao imenovanje branitelja po službenoj dužnosti. Bilo je slučajeva kad su vještacima imenovane osobe koje nisu s područja suda na kojem se sudi iako na popisu postoje stotine vještaka iste struke i koji na rasprave pred sudom nisu mogli niti ponoviti ono sto su navodno napisali u svojoj predhodnoj pisanoj ekspertizi. 

Što poduzeti da se sudski postupci ubrzaju?

Izmjene Zakona o kaznenom postupku su nužne, no i u postojećem ZKP-u imamo alate koji bi mogli ubrzati suđenja, ali se ne koriste. Treba koristiti alate koji sad postoje. Sud treba preuzeti odgovornost za svoju odluku. Primjerice, ne može se dopustiti žalba na prijedlog branitelja da se iz spisa izdvoje svi nezakoniti dokazi. Takvim postupanjem se kupuje vrijeme. Vrlo je često da se izgubi i po nekoliko godina od podizanja optužnice do početka rasprave, a bez ijedne meritorne odluke. Kad se uputi žalba na Vrhovni sud povodom takve odluke, kupuje se godinu, dvije ili tri dana. Mislim da to nije nikome u interesu. Poseban je problem tzv. uskočko sudovanje. Trebalo bi suziti nadležnost i uskočkog tužiteljstva i uskočkih sudova pa da to stvarno bude specijalizirano tužiteljstvo i sud za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta. Sad imamo situaciju da neki predmeti ‘teški’ stotine ili miljarde kuna nisu u nadležnosti Uskoka, a mito od 50 kuna jest.

U EU smo već pet godina. Dok smo tijekom pristupnih pregovora morali ispuniti postavljene zahtjeve izgledalo je da kreće velika reforma u pravosuđu. Kako ocjenjujete proteklih pet godina?

Bio sam sretan što smo uopće u pregovorima i bio sam pun entuzijazma. Javnost nam je bila naklonjena, izgledalo je da idemo dobrim putem. No protokom vremena sve se promijenilo. Iako i dalje smatram da se treba boriti i da svako treba učiniti ono sto mu nalaže dužnost i savjest, nisam baš tako optimističan kao prije. Percepcija pravosuđa je sve lošija i lošija, javnost je nezadovoljna, a kako i ne bi bila kad to nezadovoljstvo potpiruju ljudi poput notornog Kregara koji izjavljuju, bez i jednog dokaza, da je u konkretnom predmetu došlo do zastoja u postupku radi namjernog odugovlačenja.

Vrijeme ide Hrvatska opet kasni: Nećemo stići osuditi Hernadija

Sudite u predmetu Lovrić Merzel i drugi gdje ste u više navrata, sve do odluke Vrhovnog suda, odbijali potpisati nagodbu između Uskoka i Željka Žužića.

Nakon te odluke Vrhovnog suda stvari su se stubokom promijenile. Smatram da je politika kažnjavanja potpuno obesmislena. Nakon takvih odluka javnost je u potpunoj nedoumici. Kako nekog suditi ako je pribavio protpupravnu imovinsku korist od primjerice stotinu tisuća kuna na kaznu zatvora a istodobno netko drugi postigne dva sporazuma s Uskokom i za desetine milijuna kuna dobije uvjetnu osudu. Opće je prihvaćen pojam ‘guljenje krumpira’ ili ‘tko je jamio, jamio’ kao simbol nepravednog kažnjavanja kriminala. Svi se mi moramo zapitati kakvu poruku šaljemo i kuda to vodi. To su stvari koju stvaraju percepciju, ne samo u pravosuđu, nego i u državi. Moramo znati da postoji i odluka Ustavnog suda RH i Europskog suda za zaštitu ljudskih prava koje govore da je sud ovlašten odbiti sporazum ako je protivan javnom interesu i razlozima pravednosti. Pa nisu valjda navedeni predmeti u skladu s javnim interesom i razlozima pravednosti.

Kako komentirate ideje stručne i političke javnosti da se politici ponovno vrati imenovanje sudaca?

To je vraćanje u komunizam. Jedna od civilizacijskih tekovina je stalnost sudačke funkcije. Zamislite primjer da se sudi jednoj političkoj stranci, a da suca u tom predmetu sljedeće godine čeka reizbor upravo od te stranke. Sjetimo se da su suce općinskih sudova birale skupštine općina, županijskih sudova županijske skupštine, a vrhovnih sudova Sabor RH. To znači da bi, primjerice, suca općinskog suda u Virovitici birao Ivica Kirin, županijskog suda u Zagrebu Milan Bandić, a Vrhovnog suda Ivan Pernar i Nenad Stazić. Sigurno bi Stazić u takvoj prilici dovršio nedovršeni posao.