Nakon što su u ovo doba prošle godine cijene pale zbog zatvaranja, a time i značajnog pada potražnje svega, eto nam blage inflacije. Dva posto, nije još za ulovit’ se za glavu, ali kako s koronom do lani posla nismo imali, zaista je teško bilo kome predvidjeti kako će se ona ponašati, a onda, zbog nje, i globalna ekonomija. Sve, dakako, ovisi o cijenama nafte, pa su one, padajući prošloga proljeća, smanjile i cijene ostalih roba odnosno usluga. Inflacija nam sad najavljuje oporavak gospodarstva jer cijene rastu. Teško da će ići u nebo, makar neke već jesu - plin je samo od početka ove godine poskupio tridesetak posto, što je rezultiralo i višim cijenama za kućanstva. Gorivo za auto nam je poskupjelo 25 posto - u redu, značajno je bilo i pojeftinilo prije godinu dana, no svako novo dizanje cijena barela nosi onda i lančano poskupljenje ostalog što nam treba. Potražnja raste, a s njom onda i cijene no sve bi se do kraja godine, zajedno s koronom, trebalo primiriti.

I opet, baš kao što papige ponavljaju, i ptice na grani općenito znaju, u cijepljenju je spas. Ne u cjepivu koje stoji na lageru nego u njegovoj potrošnji. Potrošnja cjepiva će nam, eto, garantirati i potrošnju ostalih dobara i usluga, što će unormaliti ekonomiju. Pad potrošnje, a onda i cijena, potrošaču jesu primamljivi, no deflacija dugoročno nije dobra. Novac se mora vrtjeti, inače ne vrijedi, a vrtjet će se samo ako bude i trgovine. Trgovine će biti bude li cirkulacije potrošača o kojima ona ovisi. Dakle, preživjet ćemo nekako inflaciju, ne bude li značajno rasla, i svijet će se polako vraćati u normalno. Novo normalno - u nekim stvarima, nadajmo se, i bolje nego što je dosad bilo.