Iako se hvali da igra po pravilima Bundeslige, za njegovu retoriku u našem timu ne bi bilo mjesta. Iako, i naš predsjednik i kandidat za premijera pukne i pokazuje prosvjednicima srednji prst. I ja sam nazivao srpskog ministra budalom, srpska politika često iziritira, ali treba raditi na pomirdbi i ulasku Srbije u EU. 

U sjeni izbora u Hrvatskoj, u Njemačkoj su nedavno održani lokalni izbori. Iako su najveću potporu dobili njemački socijaldemokrati, SPD, oni koji su trijumfirali bili su radikalni desničari, dok je Angela Merkel sa svojim demokršćanima doživjela veliki poraz. 

O tome ima li to veze s izbjegličkom krizom i kakva je politička budućnost u Njemačkoj u intervjuu za Express govori zastupnik SPD-a u njemačkom Bundestagu Josip Juratović. 

Obzirom da je rodom iz Podravine, te da je izvjestitelj njemačkog parlamenta za ovaj dio Europe, pa stoga i za Hrvatsku, razgovarali smo i o situaciji u Hrvatskoj i susjedstvu. 

SPD je osvojio najviše glasova na lokalnim izborima u Njemačkoj, stranka Angele Merkel je u padu. No imate li uopće razloga za zadovoljstvo jer uspjeh je vrlo relativan budući da krajnja desnica iznimno raste? 

Nije vrijeme za slavlje dok krajnja desnica raste. Činjenicu o rastu krajnje desnice treba promatrati u europskom kontekstu, gdje su, na primjer, u Francuskoj i Bugarskoj desni populisti u parlament ušli s preko 20 posto, u istočnoeuropskim zemljama kao u Mađarskoj i Poljskoj sjede čak i u vladi. U Velikoj Britaniji je nacionalistička stranka UKIP inicirala istupanje zemlje iz Europske unije. Kad se usporedimo s duboko nacionalistički prožetim društvima istočnoeuropskih zemalja, Njemačka je još utvrda stabilnosti. Postoji svojevrsna frustracija koja je dolaskom izbjeglica narodu usadila strah od silaska na socijalnoj ljestvici i izazvala veliku nesigurnost, ali što se njemačke ekonomske i socijalne situacije tiče, to je ipak neopravdano. Zato je bitno da demokratske stranke ljudima odganaju strah od izbjeglica racionalnom politikom i da ne nasjedaju na jeftine parole radikalnih desničara. 

Je li razlog ovakvih tektonskih promjena u Njemačkoj samo izbjeglička kriza i odnos Angele Merkel prema izbjeglicama ili i nešto drugo? 

Bilo bi nepravedno ovako globalni problem svesti samo na Merkel i sirijske izbjeglice. Francuska nije pustila u zemlju milijun izbjeglica, pa je raspoloženje tamo još gore, u SAD-u da ne govorimo. U Njemačkoj od 16 pokrajinskih parlamenta u devet sjedi AfD, to je velika promjena za Njemačku, ali kad uzmemo trendove koji su u cijelom svijetu, ništa to ne odskače u nekoj ekstremnoj formi. Ovdje ipak govorimo o lokalnim izborima u jednoj saveznoj pokrajini čiji birači su oduvijek naginjali protestnom ponašanju, recimo od 2006. ovdje u parlamentu sjedi desno-ekstremna Nacional-demokratska stranka Njemačke (NPD), ali i Linke (postkomunisti) su isto u ovoj pokrajini imali jako uporište, tako da je biračko tijelo ekstremne ljevice prešlo na ekstremno desno, gdje su se sad stopili s AfD-om. Govorimo o jednoj pokrajini u kojoj je desna opcija oduvijek nailazila na plodno tlo iako nema izbjeglice. CDU je i prije pet godina ovdje osvojio jedva nešto više od 20 posto glasova. 

Kako vi uopće gledate na odnos Angele Merkel prema izbjeglicama? 

Još mnogi podržavaju Merkeličin stav “Uspjet ćemo”, ali kritike i pljuske na račun njezine politike u izbjegličkoj krizi rastu. Godinu dana otkako se otvorila granica za izbjeglice, Njemačka je postala ipak drugačija zemlja. Ne blokirajući put izbjeglicama koji su zapeli na Orbanovoj bodljikavoj žici u Mađarskoj, kancelarka je bila svjesna da takva dalekosežna odluka donosi i dalekosežne probleme. Prvo kultura dobrodošlice a potom hladan tuš nakon prvih incidenata u Kölnu, Würtzburgu, i daljnji napadi koji su izazvali veliku skepsu u narodu. Međutim, unatoč strahu od izbjeglica velika većina Nijemaca još je spremna preuzeti svoju humanitarnu odgovornost i pomoći izbjeglicama. Ipak, tu slijedi i ono drugo pitanje - što s tim ljudima, kako ih integrirati u društvo da se osjećaju prihvaćenima, jer jedino prihvaćena populacija može pripomoći u napretku društva i uzvratiti za sve ono dobro koje mu je pruženo. Njemačko društvo na čelu s kancelarkom Merkel može biti ponosno na solidarnost prema izbjeglicama te ga mora znati iskoristiti za osnaživanje zajednice, jer jedino tako će ovaj cijeli projekt prihvata izbjeglica imati smisao i ujedno osigurati socijalni mir kako u Njemačkoj tako i u cijeloj EU. 

I kako biste ocijenili političku situaciju u Hrvatskoj? 

Trenutna politička situacija je obojena izbornim šarenilom obećanja, dok je prava realna slika duboko ideološki podijeljeno hrvatsko društvo na dva snažna politička bloka, SDP i HDZ. Društvo koje već dugo stoji na raskoraku između prošlosti i budućnosti, većinom na temama koje se tiču Drugog svjetskog rata, što je u današnjoj modernoj Europi tema o kojoj raspravljaju povjesničari a nikako ne smije biti povod za društvene podjele. Iako je Hrvatska postigla velike rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala, ne treba zanemariti činjenicu da je jedna od rijetkih u EU u kojoj se počinjeni kriminal i korupcija vezuju za najviše predstavnike vlasti, to je još jedan od razloga zašto je proces dekriminalizacije Hrvatske je i dalje ispod potrebnog i očekivanog. Ova zadnja vlada bilježi blagi napredak koji je već bio vidljiv u vrijeme prethodne, a koji je najviše prouzrokovan povoljnim gospodarskim kretanjima unutar EU i uspješnom turističkom sezonom, koja je pruzrokovana međunarodnim zbivanjima. Hrvatski javni dug odavno je premašio gornju dozvoljenu granicu iznad 80% BDP-a. Hrvatska se nalazi u dubokoj krizi, a deficit se uglavnom pokriva iz turizma, doznake hrvatskih građana iz inozemstva i rasprodaja državne imovine. Za novu vladu je najvažnije da nije ideološki opterećena nego da osigurava opći društveni konsenzus za reforme i koja će napokon povratiti povjerenje građana u politiku i državne institucije. Od velike važnosti je i pomirenje unutar hrvatskog društva, ali i gradnja dobrosusjedskih odnosa u regiji. Hrvatski narod ne smije dozvoliti da prošlost određuje budućnost jer to donosi štetu ne samo Hrvatskoj nego i cijeloj regiji.

Zoran Milanović je vrlo nisko išao kad je spominjao majku glavnoga konkurenta Andreja Plenkovića, nije štedio niti srpsko državno vodstvo, koje je nazvao šakom jada, kao niti vodeće ljude u Bosni i Hercegovini. Je li to razina koja bi u Njemačkoj ili drugim država EU prošla i koja se koristi u kampanji? 

Nažalost, ideološka i politička polarizacija dva najjača bloka HDZ i SDP-a pretvorila se u osobnu konfrontaciju između lidera Milanovića i Plenkovića. Srećom kampanja je bila relativno kratka zbog godišnjih odmora i mislim da je i hrvatskom narodu draže što je to brzo prošlo, jer nije bilo dovoljno jasnih artikuliranih političkih sadržaja i poruka pogotovo kada je riječ o gospodarskom oporavku i poboljšanju kvalitete života građana. Iako se Milanović hvali da igra po nekim bundesligaškim pravilima, u našem timu njemačkih socijaldemokrata za njega kao potencijalnog premijera sa ovakovom retorikom ne bi bilo mjesta. Emocija u politici je bitna ali ne smije ići ispod pojasa.

Opet, s druge strane, predsjednik njemačkih socijaldemokrata, vicekancelar Sigmar Gabriel, pokazivao je srednji prst nedavno prosvjednicima.

To je točno, on je pokazao prst prosvjednicima desnih radikala koju su ga verbalno vrijeđali. Takvo ponašanje sigurno nije politički korektno, ali u vrijeme u kojem preko socijalnih mreža, pa i direktno pojedinci zloupotrebljavaju slobodu govora na najbrutalniji način, može se dogoditi da i političaru pukne film jer i političar je, na kraju krajeva, samo ljudsko biće sa svim svojim sposobnostima i slabostima. Osobno sam mišljenja da, ako takav stil se nastavi i na drugoj strani, društvo nije u stanju kao protutežu političarima dati podršku u smislu ljudskog poštovanja. Ako se takva retorika nastavi, dovest će do onoga što smo svjedoci u autokratnim sustavima poput Mađarske, Poljske, Turske i Rusije, a pod čijim utjecajem je i klima na zapadnom Balkanu. 

Ali bogme ni vi niste baš štedili članove srpske vlade, kao ni Milanović sad. Sjećate li se kad ste u našem zadnjem intervjuu srpskog ministra Vulina nazvali budalom zbog svoje retorike pa je srpska diplomacija stala na zadnje noge? 

Točno, to je bilo prilikom paljenja hrvatske zastave u Beogradu za koje je gospodin Vulin imao razumijevanja. Radim neumoro na uspostavljanu mira i stabilnosti u regiji i postoje trenuci kad vam skliznu riječi jer su vas iziritirali nečiji postupci koji permanentno provociraju nemire. Nikad nisam skupljao političke bodove na omalovažavanju kolega, uvijek sam spreman na konstruktivnu kritiku koja vodi boljem suživotu. 

Express: Vi ste i izvjestitelj njemačkog Bundestaga za jugoistočnu Europu. Kako ocjenjujete situaciju u toj regiji? 

Kad pogledamo, Makedonija je zemlja u rasulu, u BiH Dodik izaziva krizu referendumom, na Kosovu se i dalje politika vodi na ulici, nastojanje Rusije da poveća utjecaj u Srbiji, strelice između hrvatskih i srpskih političara realna su svakodnevica na zapadnom Balkanu. Često u svojim putovanjima po regiji čujem ljude kako govore “da se prije živjelo bolje” dao Bog da se to bolje vrati”, s tim možete zamisliti dubinu sveopće krize u kojoj se danas nalazi društvo u regiji. Društvo koje je zarobljeno u prošlosti u kombinaciji sa siromaštvom je tempirana bomba kojoj je dovoljna samo mala iskra da sve podigne u zrak. Debate o odgovornosti se guraju pod tepih, vjerske organizacije gotovo da se ne razlikuju od nacionalnih partija, rastući kriminal, korupcija i nepotizam. Za sve to postoji samo jedno rješenje a to je europski put. Međutim, ne može se u EU bez pomirenja u regiji. Politička klika koja je svjesna da će odgovarati za svoja nedjela nije baš najspremnija za EU te se pribojava Sanaderova sindroma servirajući redovno balkanske stereotipe o onim drugima, opasnijima, čime otežavaju put k europskim integracijama preostalih zemalja zapadnog Balkana. Zato su krajnje neophodne mirovne inicijative u regiji od strane mreža mladih, veterana, intelektualaca, vjerskih zajednica, parlamentaraca kako bi se našla rješenja i put prema suživotu po ugledu na EU. 

Tenzije između Hrvatske i Srbije su visoke, odnosi su na nikad nižim razinama. Tko je tu veći krivac i kako to riješiti? 

Za poticaj rasta neofašizma u Hrvatskoj je zasigurno bila rehabilitacija četničkog vojnog zapovjednika Draže Mihailovića u Srbiji, to je, nažalost, potaknulo slične procese u Hrvatskoj poput reinkarnacije ustaštva i revizije povijesti 2. svjetskog rata, u kojem se jasno očituje primjer neformalne suradnje i potpomaganja neofašista u Hrvatskoj i Srbiji. U Hrvatskoj se pokušao izjednačiti antifašizam s komunizmom iz čistog političkog prikupljanja bodova. Kad je osnovana prošla vlada, prvo što je ministar vanjskih poslova napravio je to da je proglasio regiju “susjedstvom”, tako da po tome Hrvatskoj i Albanija dođe susjedna zemlja, te je čisti dokaz da, kad god je Hrvatska inzistirala na sve većem udaljavanju od Balkana, da mu je bila sve bliže. Hrvatska je u međuvremenu nasjela na priče iz prošlosti i, nažalost, izgubila utjecaj i mjesto lidera u regiji. Vodstvo je preuzeo srbijanski premijer Vučić te je od izuzetne važnosti tko će postati novi hrvatski premijer koji može parirati Vučiću ali i drugima u susjedstvu.