Istraga pod vodstvom Roberta Muellera privedena je kraju i, kako počinje utrka za američke predsjedničke izbore 2020., smatram da je dobar trenutak da se napravi pregled američkog izbornog sustava (elektorski koledž). Donald Trump je na povijesno niskim granama kad je riječ o popularnosti, pokazuju ankete, a ipak ima solidnu šansu osvojiti drugi mandat. Kako je to moguće?

Odgovor leži u neobičnom načinu na koji Amerika bira predsjednika, što nije standardnom većinom glasova ili tzv. popularnim glasom. Rezultati se ne zbrajaju nacionalno nego unutar 50 saveznih država, kako bi se izračunao broj glasova koji kandidat dobiva od svake države unutar elektorskoga koledža. Pobjednik, onaj tko će postati predsjednik/predsjednica, mora dobiti većinu od 538 glasova – što 270 čini magičnim brojem.

Prva dama Do smrti je bila uvjerena da je dobila infarkt zbog Trumpa

Koledž je osmišljen i kreiran unutar američkog Ustava iz 1787., a napravljen je kako bi ojačao federalni sustav SAD-a time što pojačava ulogu saveznih država. Čak 48 od 50 saveznih država funkcioniraju po sistemu "pobjednik uzima sve", što ima neobičan utjecaj na rezultate i na to kako izbori teku. Na primjer, izrazito gusto naseljena Kalifornija ima najveći broj elektorskih glasova, njih 58, ali kandidat mora osvojiti "samo" 50,1% kako bi dobio svih 58 glasova.

U praksi, Kalifornija je plava savezna država (većina su Demokrati), pa će kandidati obje strane imati vrlo malo razloga trošiti vrijeme i resurse na kampanju u Kaliforniji. U tradicionalno crvenim, republikanskim državama, situacija je ista. Dapače, s obzirom na ekstremnu političku polarizaciju u SAD-u danas, broj saveznih država u kojima će se zaista odigravati bitka – i gdje se obje strane mogu nadati pobjedi – vrlo je nizak.

Kritičari sustava kažu da je nedemokratski – čak četiri puta u povijesti SAD-a (od toga dva puta u proteklih 20 godina) izabrani je predsjednik postala osoba koja je zapravo osvojila manje konkretnih glasova građana. Kritičari također kažu kako to daje nepravednu prednost malim saveznim državama i ruralnoj Americi. A zagovornici tvrde kako to "tjera" kandidate da obrate pažnju na golema područja zemlje koja bi inače bila zanemarena.

Da izbore odlučuje samo "klasična" većina glasova, kampanja bi se svela gotovo isključivo na velike gradove na istoku i zapadu SAD-a. A između tih obala leži crvena Amerika: Trump je osvojio 2600 od 3100 okruga, što je 85 posto površine SAD-a. Elektorski koledž, koji daje prednost geografiji, a ne populaciji je, dakle, zaista Trumpov najbolji prijatelj. Ta spoznaja pomaže objasniti njegov neumorni fokus na njegove osnovne podupiratelje i naizgled indiferentnost prema široj javnosti.

Nedavna anketa kaže kako će kandidat Demokrata utrku 2020. početi sa zajamčenim minimumom od 195 elektorskih glasova a Republikanci sa 190. Ako se tome dodaju savezne države za koje je jasno kamo naginju, to znači da Republikanci imaju 248 glasova a 244 Demokrati. Da se izbori održe danas, samo bi četiri savezne države s 46 elektorskih glasova (Arizona, Wisconsin, Pennsylvania i New Hampshire) bile u poziciji odlučiti ishod izbora.

Naravno, ishod se ne može predvidjeti ovoliko unaprijed i na njega će utjecati i faktori koje je nemoguće predvidjeti – međunarodna kriza, istraga koja rezultira zakonskom ili političkom opasnosti za Trumpa. Najvažniji bi faktor moglo biti stanje američke ekonomije. Ako i u 2020. ostane jaka, trenutačnog će predsjednika zaista biti teško pobijediti.

Rock pobunjenici Morrissey desničar, Waters ljevičar, a oba ruše Trumpa

Čitatelji moraju imati na umu da većina onih koji podržavaju Trumpa svoje mišljenje o svom pobjedniku ne mijenjaju ni pod koju cijenu i odani su do kraja. Kako je to Trump rekao 2016. - "mogu stajati posred Pete avenije u New Yorku te nekog upucati i ne bih izgubio glasače".

Moja je osobna procjena kako će se izbori odlučivati u 12 država – Arizoni, Nevadi, Coloradu, Minnesoti, Wisconsinu, Michiganu, Pennsylvaniji, Virginiji, Sjevernoj Karolini, Floridi, Maineu i New Hampshireu. Kampanje će posebno obraćati pažnju i na još nekolicinu, a to su Teksas, Ohio, Georgia i New Mexico. Ostale 34 savezne države zapravo će biti ignorirane.

Idem i korak dalje: Utrka bi mogla biti odlučena u tri tradicionalno demokratske države iz takozvanog Pojasa hrđe (ili Rust Belt), koje je, na veliko iznenađenje većine, Trump 2016. preoteo Hillary, a to su Wisconsin, Michigan i Pennsylvania. To se dogodilo iz dva razloga. Prvo, Trump je osvojio glasove bijelih Demokrata radničke klase demoraliziranih gubitkom poslova radi vanjske konkurencije te ustrašenih od imigracije.

Drugi je razlog to što Hillary nije uspjela stvoriti entuzijazam među urbanim Demokratima (posebno Afroamerikancima) koji su većinski glasali za Obamu.

Ako uopće spava, Trump se budi svaki dan razmišljajući o tom pojasu. Njegova trenutna, vrlo nepredsjednička, svađa s kultnom kompanijom Harley-Davidson, koja je najavila kako se seli u Europu zbog Trumpovih tarifnih i carinskih ratova s Europom, ima veze i s tim što oni odlaze s lokacije u Wisconsinu.

U međuvremenu je dilema s kojom se susreću Demokrati ta kako ponovno "uhvatiti" sve one koji su glasali za Obamu. Trump se predano nada da će izabrati kandidata s ljevice kojem će lako zalijepiti titulu "socijalista".

No nejasno je bi li "sigurni" kandidat s centra, posebno ako je bijel, mogao dovoljno inspirirati mlade i manjince da ga "poguraju" u ključnim saveznim državama. Bit će potreban vješt i karizmatičan kandidat koji može zaobići podjelu unutar stranke na lijeve i centar. O tome postoji li netko takav na već prenapučenom demokratskom terenu, bit će tema mnogih kolumni u godini koja dolazi.