Dan sjećanja na mučenike i heroje Holokausta, Jom hašoa, obilježava se 27. nisana po hebrejskom kalendaru - ove godine to je bio 24. travnja - i posvećen je sjećanju na žrtve Holokausta (Šoe) koje su počinili nacisti i njihovi suradnici protiv židovskoga naroda od 1933. do 1945. i sjećanju na židovski otpor. Izraelski Kneset odabrao je taj datum u znak sjećanja na početak herojskog ustanka u Varšavskom getu 1943. protiv nacističke Njemačke. Dok je Opća skupština UN-a, vrlo kasno, tek 2005. godine, proglasila Međunarodni dan sjećanja na Holokaust 27. siječnja, u spomen na oslobađanje nacističkog koncentracijskog logora Auschwitz, Jom hašoa se u Izraelu i među židovskim zajednicama u dijaspori obilježava više od sedam desetljeća.

U židovskoj tradiciji zapovijed sjećanja je neosporna. Osamdeset godina kasnije čini se da je sjećanje na Holokaust postalo apstraktan pojam za mnoge izvan Izraela. Mnogima, a pogotovo mlađoj generaciji, doista je teško pojmiti brutalni nacistički pokušaj uništenja svih Židova, cijelog jednog naroda, ma gdje se oni nalazili. Nevjerojatno je teško shvatiti brojku od šest milijuna židovskih žrtava, među kojima je 1,5 milijuna djece. Obrazovanje o Holokaustu jedan je od načina da se nosimo s tim izazovima prije nego što značaj Holokausta podlegne trivijalizaciji i izgubi se u zaboravu. Drugi važan način ceremonije su sjećanja.

Početkom ovoga tjedna sudjelovao sam u komemoraciji u Jasenovcu, a na sam Jom hašoa u svojoj sam zagrebačkoj rezidenciji priredio skromno okupljanje koje se u Izraelu obično naziva “Sjećanje u dnevnom boravku”, na kojemu smo slušali osobne priče o preživljavanju hrvatskih Židova. Prisjetili smo se osoba koje su ih spasile, koje je Yad Vashem proglasio Pravednicima među narodima, a kasnije smo se pridružili članovima židovske zajednice na godišnjim ceremonijama sjećanja na žrtve Holokausta, gdje smo im odali počast.

Ove godine, kad svijet obilježava 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata i Šoe, Izrael predsjeda Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust (IHRA) - i poziva članove tog ključnog foruma i sve druge zemlje da se bore protiv neznanja, zaborava, iskrivljavanja, namjernog potiskivanja sjećanja i poricanja Holokausta. Borba protiv antisemitizma i mržnje još je važnija jer oni predstavljaju opasnost ne samo za Židove, nego za cijeli svijet.

Antisemitizam se ponovno pojavljuje, na nove i perfidne načine. U očima njegovih današnjih zagovornika, Židovi nemaju pravo na vlastitu državu. Dok se pristaše terorističke organizacije Hamas samo poistovjećuju s njezinom zlom i okrutnom džihadističkom ideologijom koja otvoreno poziva na uništenje židovske države, bez obzira na njezine granice, i pokolj Izraelaca, njihovi zapadni “progresivni” saveznici promiču drugačiji ideološki argument, prema kojem je Država Izrael “kolonijalna tvorevina”, koja je uspostavljena kao “kompenzacija” za Holokaust. Ta vrsta mržnje, koja je srž anticionizma, nije usmjerena samo prema građanima Države Izrael, nego prema Židovima općenito. Čvrste činjenice su da je antisemitizam na Zapadu višestruko porastao, povremeno eskalirajući od nasilne retorike i grafita do fizičkog nasilja nad Židovima, njihovim sinagogama, školama i tvrtkama.

Šoa i, nedavno, 7. listopada naučili su nas da najviše možemo vjerovati sami sebi, ali da će borba protiv mržnje i antisemitizma biti učinkovitija ako u njoj sudjeluju naši prijatelji. Htio bih izraziti zahvalnost Vladi Republike Hrvatske na potpori Izraelu i obrambenom ratu protiv sila zla koje utjelovljuju ubilačke terorističke organizacije Hamas i Palestinski islamski džihad, koje su izravno odgovorne za žrtve i stradanja dvaju naroda, Izraelaca i Palestinaca.

Doba u kojemu su među nama osobe koje su preživjele Holokaust bliži se kraju. Uskoro više nitko neće moći reći: “Bio sam tamo, vidio sam, sjećam se što se dogodilo”. Kao dio ciljeva predsjedanja IHRA-om, izraelska veleposlanstva diljem svijeta promiču potpisivanje Deklaracije preživjelih iz Holokausta. Siguran sam da će je drage volje potpisati savjesne osobe i pravi prijatelji Države Izrael, pa tako i u Hrvatskoj. Taj je dokument živa ostavština koju preživjeli ostavljaju svijetu u nadi da se nešto slično, kao što uvijek kažemo kad se prisjećamo, nikad više neće ponoviti.

Izrael će uskoro obilježiti 77 godina od utemeljenja u zemlji Abrahama, Izaka i Jakova. Kralj David je prije 3000 godina pretvorio Jeruzalem u glavni grad svoga kraljevstva, glavni grad Države Izrael i židovskog naroda. Židovski narod je autohton u svojoj pradomovini. Tu stvarnost nitko neće promijeniti, a pogotovo ne “progresivci” i antisemitski luđaci koji uzvikuju genocidnu parolu “od rijeke do mora” i pozivaju na “globalnu intifadu”. “Nikad više” je uistinu sad.