Zlatni džepni sat, izvađen iz ledenih dubina Atlantika s tijela jedne od najbogatijih žrtava Titanica, uskoro će se naći na aukciji i mogao bi postati jedan od najskupljih predmeta s potonulog broda ikad prodanih. On je svjedok jedne od najdirljivijih i najtragičnijih ljubavnih priča 20. stoljeća. To je priča o Isidoru i Idi Straus, paru koji je odbio rastanak čak i pred licem sigurne smrti.

Isidor i Ida Straus bili su istinski stupovi njujorškog visokog društva na prijelazu stoljeća. Isidor, rođen u Bavarskoj 1845., bio je uspješan njemačko-američki poduzetnik i političar koji je nakratko služio i u američkom Kongresu. Zajedno sa svojim bratom Nathanom, bio je suvlasnik legendarne robne kuće Macy's, pretvorivši je u maloprodajnog diva kakvog poznajemo danas. Ida, rođena Rosalie Ida Blun, također u Njemačkoj, bila je njegova odana supruga i partnerica u svakom smislu te riječi.

Vjenčali su se 1871. godine i imali su sedmero djece. Njihova veza, koja je trajala više od četiri desetljeća, bila je poznata po dubokoj privrženosti i javnom iskazivanju nježnosti, što je bilo prilično neuobičajeno za osobe njihovog statusa u to doba. Prijatelji su ih opisivali kao nerazdvojne, a kada bi Isidorovi poslovni pothvati zahtijevali putovanja, svakodnevno su si slali pisma. Zanimljivo je da su oboje rođeni 6. veljače, što je datum koji ima posebno mjesto u njihovoj priči. U proljeće 1912. godine, nakon ugodne zime provedene na Francuskoj rivijeri, ukrcali su se na R.M.S. Titanic kao putnici prve klase, vraćajući se kući u Sjedinjene Države. Nisu ni slutili da će to biti njihovo posljednje zajedničko putovanje.

Odluka koja je ušla u legendu

U kaosu i panici koji su zavladali kobne noći 14. travnja 1912., kada je Titanic udario u santu leda, par Straus mirno je stigao na palubu. Posada ih je usmjerila prema čamcu za spašavanje broj osam. Kao putniku prve klase i starijem, 67-godišnjem čovjeku, Isidoru je ponuđeno mjesto. Međutim, on je to odlučno odbio. Prema svjedočenjima preživjelih, rekao je da neće ući u čamac dok na brodu ima mlađih muškaraca te žena i djece koje treba spasiti.

Tada je njegova supruga Ida, koja je već trebala ući u čamac, donijela odluku koja će njihovu ljubav upisati u povijest. Izašla je iz čamca i stala uz svog supruga. Njene navodne riječi bile su:

- Neću se odvajati od svog muža. Kako smo živjeli, tako ćemo i umrijeti, zajedno. Gdje ideš ti, idem i ja.

Svoju skupocjenu krznenu bundu dala je svojoj sobarici, Ellen Bird, kako bi se grijala, i pobrinula se da ona sigurno uđe u čamac. Isidor i Ida posljednji put su viđeni kako mirno sjede na ležaljkama na palubi, držeći se za ruke dok je brod tonuo u ledeni ocean. Njihova priča ovjekovječena je i u Oscarom nagrađenom filmu "Titanic" Jamesa Camerona iz 1997., gdje su prikazani kao stariji par koji se grli u krevetu dok voda prodire u njihovu kabinu, iako su ih svjedoci u stvarnosti vidjeli kako se dostojanstveno suočavaju sa sudbinom na palubi.

Sat koji je stao u trenutku potonuća

Nekoliko dana nakon katastrofe, brod za spašavanje Mackay-Bennett pronašao je Isidorovo tijelo. U službenom popisu, zaveden je kao tijelo broj 96, a opis navodi: "Muškarac, procijenjena dob 65 godina, prednji zlatni zub (djelomično), sijeda kosa i brkovi." Među njegovim osobnim stvarima, uz srebrnu pljosku i nešto novca, nalazio se i zlatni džepni sat. Idino tijelo nikada nije pronađeno, pa je simbolično sahranjena uz supruga na groblju Woodlawn u New Yorku.

Sat, 18-karatno zlatno remek-djelo marke Jules Jurgensen sa serijskim brojem 14255, stao je u 2:20 ujutro – točno u vrijeme kada je Titanic nestao pod valovima. Ovaj predmet ima i duboko osobno značenje. Na poleđini su ugravirani Isidorovi inicijali "IS", a s unutarnje strane datum 6. veljače 1888. Vjeruje se da mu je sat poklonila upravo Ida za njegov 43. rođendan, koji su, kako se navodi, dijelili. Ta godina bila je značajna i poslovno, jer su tada Isidor i njegov brat Nathan postali punopravni partneri u Macy'su. Sat je vraćen njihovom sinu Jesseu i od tada se prenosio s generacije na generaciju. Isidorov praunuk, Kenneth Hollister Straus, kasnije je restaurirao mehanizam kako bi sat ponovno bio u funkciji i mogao se nositi.

Vrijedan artefakt na aukciji nakon više od stoljeća

Više od 113 godina nakon tragedije, obitelj Straus odlučila je prodati ovaj neprocjenjivi komad povijesti. Sat se nalazi na aukciji u britanskoj aukcijskoj kući Henry Aldridge & Son, specijaliziranoj za predmete s Titanica. Procjenjuje se da bi mogao postići cijenu veću od milijun funti, odnosno oko 1,17 milijuna eura. Ako dosegne tu cijenu, postat će jedan od najskupljih artefakata s Titanica ikad prodanih, uz violinu vođe orkestra Wallacea Hartleya koja je prodana za više od 1,1 milijun eura 2013. godine.

- Ovo je fenomenalan komad memorabilije. S ovim satom, mi prepričavamo Isidorovu priču. Džepni sat bio je jedna od stvari najbližih srcu jednog gospodina te ere, a ovaj sat utjelovljuje dar jedne polovice najpoznatijeg para s Titanica drugoj - rekao je aukcionar Andrew Aldridge. Uz sat, na aukciji će se naći i pismo koje je Ida napisala na brodu 10. travnja 1912. Na memorandumu s logom Titanica, Ida je prijateljici opisala svoje prve dojmove. "Kakav brod! Tako golem i tako veličanstveno opremljen", napisala je, ali i spomenula gotovo sudar s brodom SS New York pri isplovljavanju: "Čini se da veličina donosi svoje probleme." Pismo, za koje se očekuje da će postići cijenu od oko 175.000 eura, nikada prije nije bilo javno izloženo.