U Namibiji, u jugozapadnoj Africi, danas se prvi put obilježava nacionalni dan sjećanja na genocid od 1904. do 1908. godine. Genocid koji su počinili njemački kolonijalni vladari nad dvjema etničkim skupinama Herero i Nama u tadašnjoj njemačkoj jugozapadnoj Africi. U to je vrijeme istrijebljeno 80 posto stanovništva Nama i 50 posto Herera. U brojkama je to između 24 tisuće i sto tisuća pripadnika naroda Herero i oko deset tisuća pripadnika narorda Nama. Mnoge žrtve su umrle u logorima koji još nisu izgledali kao nacistički logori kakvi će kasnije postati, ali koje su njemački kolonijalni vladari u to vrijeme već nazivali "koncentracijskim logorima". Tek 116 godina kasnije, 28. svibnja 2024., namibijska vlada je objavila da će postojati nacionalni dan sjećanja.Vladom Namibije dominira druga etnička skupina, Ovambo. Herero i Nama godinama optužuju vladu da zlorabi obilježavanje genocida za vlastite svrhe, piše tagesschau.

U drugoj polovici 19. stoljeća Nijemci su došli na jugozapad afričkog kontinenta. Na konferenciji u Berlinu, Britansko Carstvo je ustupilo teritorij Njemačkom Carstvu. Brzo su nastali sukobi s lokalnim stanovništvom.Jugozapadna Afrika je neplodna zemlja, a većina etničkih skupina tradicionalno se bavi stočarstvom. Njemački kolonijalni vladari prisvojili su velike dijelove obradivog zemljišta. Godine 1904. prvi su se pojavili Hereri u središtu kolonije, a zatim Nama na jugu 1905. Ovambo na sjeveru ostali su uglavnom netaknuti od strane Nijemaca.Oba ustanka su brutalno ugušena. Godine 1915. Nijemci su protjerani s jugozapada, a zemlja je došla pod kontrolu Južne Afrike. Stvari su se utišale oko Herera i Nama.

Njemačka ministrica Heidemarie Wieczorek-Zeul prvi je put 2004. nazvala zločine od 1904. do 1908. "genocidom". Tadašnja savezna vlada pod Gerhardom Schröderom brzo je objasnila da je to samo privatno mišljenje ministra.Konačno, 2015. godine, namibijska i njemačka vlada započele su pregovore s ciljem sklapanja sporazuma o pomirenju. U razvojne fondove ušlo je više od milijardu eura.

Od početka su se Herero i Nama žalili što nisu uključeni u pregovore i što nisu primili ništa novca. Sporazum je bio spreman za potpisivanje 2021. godine.Nadalje, ne žele razvojnu pomoć, već inzistiraju na reparacijama. Njemačka strana sada službeno priznaje genocid, ali samo u povijesnom smislu, a ne u smislu međunarodnog prava. Suprotno planu, namibijski parlament nije ratificirao sporazum 2021. godine. Jer su Herero i Nama nastavili prosvjedovati protiv njega. Ni u Bundestagu nije bilo ratifikacije.„Imali smo žustru raspravu u parlamentu“, rekao je nedavno bivši predsjednik namibijskog parlamenta Peter Katjavivi tijekom snimanja za ARD . "Tada smo se složili da tekst sporazuma može biti samo prvi nacrt i da bismo trebali nastaviti pregovore." Što je njemačka strana odmah odbacila. Sporazum još uvijek nije ratificiran, piše Tagesschau. 

Sada postoji i spor oko dana sjećanja. I udruge žrtava Nama i Herero odbacuju 28. svibnja. Namibijska vlada je odredila ovaj dan jer su Nijemci zatvorili koncentracijske logore 28. svibnja 1907. Namibijska vlada to tako vidi.To je besmislica, kažu udruge žrtava. Ubijanje i mučenje nastavljeni su i nakon zatvaranja logora. U njihovom odbacivanju 28. svibnja podržava ih Njemačko društvo za ugrožene narode.Njegova predstavnica za subsaharsku Afriku, Laura Mahler, kaže: „Namibijska vlada ne smije zloupotrijebiti 28. svibnja u samopromocijske svrhe.“Herero i Nama bili bi pod pritiskom da pristanu na sporazum o pomirenju. "Nova njemačka savezna vlada također snosi odgovornost u tom pogledu." Njemačku će na dan obilježavanja predstavljati veleposlanik Thomas Hutter.