Nedavni ruski raketni napad na zapadnu Ukrajinu, u neposrednoj blizini granica NATO saveza, predstavljao je prvu neizravnu konfrontaciju između najnovijeg ruskog hipersoničnog oružja i tek postavljenog njemačkog proturaketnog sustava Arrow-3. Iako je izraelsko-američki sustav, kupljen za gotovo tri milijarde eura, dizajniran upravo za obranu od takvih prijetnji, izvori iz NATO-a potvrdili su za njemački Die Welt da u ovom trenutku ne bi imao šanse presresti projektil poput Orešnika. Postavlja se pitanje: zašto je najnapredniji europski obrambeni štit još uvijek ranjiv?

RUSKA OSVETA Putin ispalio Orešnik: 'Može imati snagu kao 45 bombi bačenih na Hirošimu'

U noći s 8. na 9. siječnja, Rusija je lansirala balistički projektil srednjeg dometa Orešnik s udaljenog poligona Kapustin Jar, u blizini Kaspijskog jezera. Projektil je preletio nekoliko tisuća kilometara i udario u cilj u Lavovskoj regiji, na svega osamdesetak kilometara od poljske granice. Za njemački Bundeswehr, bio je to prvi stvarni test za sustav Arrow-3, čija je prva bitnica službeno stavljena u borbenu pripravnost početkom prosinca 2025. u zračnoj bazi Holzdorf u Saskoj-Anhaltu.

Zahvaljujući moćnom radaru i integraciji u NATO-ov sustav ranog upozoravanja, koji koristi i satelitske podatke, vrlo je vjerojatno da su njemački operateri pratili let Orešnika od samog početka. Sjedinjene Države redovito dijele takve obavještajne podatke sa saveznicima, a Rusija u pravilu obavještava Washington o lansiranjima balističkih projektila kako bi se izbjegla pogrešna interpretacija kao nuklearni napad. Stoga posada sustava Arrow-3 vjerojatno nije bila zatečena. Napad je tako poslužio kao idealna prilika za provjeru senzora i analitike u stvarnim uvjetima. Ipak, unatoč praćenju, presretanje nije dolazilo u obzir.

Sustav je upaljen, ali nije spreman za borbu

Glavni razlog zašto Arrow-3 nije mogao djelovati leži u njegovom operativnom statusu. Unatoč službenom ulasku u službu, sustav se i dalje nalazi u takozvanoj "početnoj fazi operativne sposobnosti".

"U krugovima NATO-a, na pitanje o mogućem presretanju Orešnika, ističu da Arrow-3 zasad ima samo početnu spremnost, odnosno još nije u potpunosti pušten u rad", piše Die Welt.

Drugim riječima, iako su komponente sustava raspoređene i njemačko osoblje prošlo obuku izraelskih stručnjaka, cjelokupni obrambeni kompleks još nije dosegao punu borbenu spremnost koja bi mu omogućila izvršavanje složenih zadataka presretanja u stvarnom vremenu. Njemačka je ovaj sustav nabavila u sklopu Inicijative za europski nebeski štit (ESSI), čiji je cilj stvoriti slojevitu obranu od balističkih prijetnji, no puna integracija i kalibracija očito zahtijevaju dodatno vrijeme.

Čak i da je bio potpuno operativan, Arrow-3 bi se suočio s golemim izazovom. Ruski Orešnik, za koji se vjeruje da je razvijen na temelju programa RS-26 Rubež, posjeduje karakteristike koje ga čine iznimno teškom metom. Njegov domet procjenjuje se na čak 5.500 kilometara, što znači da s ruskog teritorija može dosegnuti gotovo svaku točku u Europi.

Ono što ga čini posebno opasnim jest brzina i bojeve glave. U završnoj fazi leta, pri približavanju meti, njegove se pojedinačne bojeve glave kreću brzinama koje premašuju 10 Macha (oko 12.000 km/h). Uz to, Orešnik nosi više neovisno usmjerivih bojevih glava (MIRV), što znači da jedan projektil može napasti više ciljeva istovremeno ili jednostavno preopteretiti obrambeni sustav koji bi teoretski morao lansirati po jedan presretač za svaku dolazeću glavu. 

Detekcija nije isto što i presretanje

Sustav Arrow-3 dizajniran je za uništavanje balističkih projektila u egzoatmosferskoj fazi, na visinama iznad sto kilometara, principom "pogodi da uništiš" (hit-to-kill), gdje se meta uništava čistom kinetičkom energijom izravnog sudara. Njegov radar može otkriti ciljeve na udaljenosti do 900 kilometara, što mu omogućuje rano praćenje i izračun putanje.

U siječanjskom napadu, njemački su operateri vrlo rano mogli zaključiti da projektil nije usmjeren prema teritoriju NATO-a. Međutim, detekcija je samo prvi korak. Uspješno presretanje zahtjeva da sustav bude u stanju ne samo pratiti, već i lansirati vlastiti projektil na preciznu putanju sudara s metom koja se kreće hipersoničnom brzinom. Ta sposobnost, kako potvrđuju izvori, još nije postignuta. Dok su sustavi poput Patriota u Ukrajini pokazali uspjeh protiv projektila Kinžal, stručnjaci upozoravaju da Orešnik predstavlja prijetnju sasvim druge razine, prvenstveno zbog viših putanja i znatno veće brzine bojevih glava.

Za Njemačku, koja je preuzela ključnu stratešku ulogu u proturaketnoj obrani NATO-a, to je pokazatelj da će se odluke o budućim presretanjima morati donositi u nekoliko minuta, često s nepotpunim informacijama i pod golemim pritiskom.