Zoran Milanović uspio je prije dvije subote iskontrolirati sebe i nije trijumfalno likovao na Iblerovu trgu iako je uz pobjedu upisao i pobjedničke golove u Zagrebu i Splitu nad Bernardićem i Baldasarom. Pred medije i članove izašao je zajedno s poraženim, rukovao se s njim, potapšao po ramenu, čak je i uslišio njegovu molbu da se ne postavljaju pitanja već samo daju izjave.

Okupljene članove zamolio je preko svojih ljudi da ne skandiraju njegovo ime ili nadimak nego “SDP, SDP”...

Daleko od toga da bivši premijer i sad već četvrti put zaredom predsjednik SDP-a nije uživao u svojoj pobjedi, čak mu je osmijeh pobjegao u jednom navratu dok je Komadina govorio, ali cilj je Milanoviću bio pokazati da mu je stranka na prvome mjestu jer pred njim je sada drugo poluvrijeme bitke za stranku.

Na današnjoj konvenciji bi, ako sve prođe po isplaniranom, trebao prvi put konačno ovladati strankom bez elemenata vlastite oporbe i remetilačkih faktora, a to su najčešće bili upravo - “račanovci”.

Riječ je o osobama koje su bile bliske prvom predsjedniku SDP-a i nakon njegove smrti smatrale kako je stranka njihovo nasljeđe. 

Godinama su jamrali da je došao red na njih, da netko od njih preuzme stranku i, tvrdili su, a i tvrde danas, što je Komadina u kampanji zapravo govorio, da trebaju nastaviti gdje je Račan stao.

Riječ je prvenstveno o poraženom Komadini, ali i ljudima koji su i na ovim izborima bili iza njega a bili su bliski Račanu poput Tonina Picule, Davorka Vidovića, Željke Antunović, Josipa Leke, Šime Lučina, Marina Jurjevića, Gvozdena Flege, Aleksandre Kolarić ili Rajka Ostojića, s tim da je potonji bio nekad vjerni pratitelj Milanovića. 

Toj ekipi kosa na glavi se dizala još nakon 2003. kada je Račan osnovao izvršni odbor stranke u koji je stavio mlade kadrove među kojima je bio i Milanović.

Nakon Račanove smrti Milanović je uz te ljude pobijedio i došao na vrh stranke te ju odveo u novi smjer. 

Uz njega su cijelo vrijeme bili neki članovi koji su bili bliski osnivaču SDP-a, prvenstveno Igor Dragovan, Arsen Bauk, sada i Mirando Mrsić, no oni ranije spomenuti nikada nisu mogli prihvatiti i pomiriti se s činjenicom da je neki Milanović, učlanjen 1999. godine u stranku, vodio sve po svome rijetko uvažavajući njihove ideje.

Jedan moj sugovornik blizak Račanu koji je danas uz Milanovića tu ekipu nedavno je nazvao radikalnim ljevičarima koji ne shvaćaju definiciju slobodarstva, termina koji je Milanović počeo koristiti u komunikaciji s članstvom, a planira uskoro i s javnosti.

Ova utrka u kojoj su kao frontmana gurnuli Komadinu za njih je bio posljednji pokušaj u ostvarivanju intimnog cilja, no on im se urušio. Ostali su u manjini.

No, mnogi od njih, prvenstveno Ostojić uz pomoć dezorijentiranog Bernardića, te Davorka Vidovića neće se predati, već na konvenciji pokušati ispuniti svoj plan koji bi im bio lakši da je istureni Komadina pobijedio - ući u stranku.

Milanović zato ne miruje, na Iblerovom sastavio je plan za konvenciju, ali i daljnje djelovanje u oporbi.

S juga je doputovao i Arsen Bauk, glavni matematičar SDP-a, s kojim je Milanović nacrtao svoje predsjedništvo, ali i glavni odbor koje bi onda većina delegata na konvenciji izabrala. A kako doznajemo tamo za nikoga od Komadininih ljudi mjesta neće biti.

"Nije to čistka i nemojte to nazivati čistkom iako će druga strana, odlično upoznata izigravanjem uloge žrtve truditi se to predstaviti. Jasno je da Milanović kao pobjednik ima pravo sastaviti svoj tim s kojim želi ponovno na vlast, ali i trijumf na lokalnim izborima. Pogotovo kada su upravo ti ljudi koji bi sada u predsjedništvo provodili prljavu kampanju za Komadinu i gađali nas blatom i sanjali preuzimanje Iblera uz svoju šalabahter ekipu na konvenciji. Što više Rajko Ostojić koji pljuje nakon poraza po Milanoviću i Hajdašu da su karijeristi i kalkulanti ima raditi u predsjedništvu? Ono u subotu je bila demokracija na djelu i pokazala je da većina želi Milanovića. Ovo sada će biti dogovorna demokracija, ali i to je opet demokracija uz sav legitimet", govori mi jedan blizak Milanovićev suradnik.

Iako o imenima ne žele previše govoriti od vodećih ljudi Milanovićeve kampanje doznali smo tko bi trebao činiti Milanovićevo predsjedništvo.

U Milanovićevu stožeru do sredine tjedna računali su da kontroliraju oko 1500 ljudi, s tim da je disciplina pretrčavanja u šator pobjednika još uvijek bila u tijeku.

Iz Zagreba koji ima pravo na tri člana u tzv. regionalnoj kvoti trebali bi ući Milanka Opačić, Mirando Mrsić, Gordan Maras. 

Za potonjeg postoji najveći strah hoće li članstvo njegovo ime na šalabahteru zaokružiti, no vjeruju da problema neće biti. Bernardić i Rajko Ostojić, iako će pokušavati se progurati, tome se ne trebaju previše nadati. 

Onaj tko jedini iz Komadinine ekipe u cijeloj Hrvatskoj ima šanse jest Tonino Picula obzirom da članstvo njega voli i cijeni.

No, ljudi oko Milanovića smatraju da on srijedom iz Bruxellesa ionako ne bi dolazio na sjednice, a zamjera mu se i izjava u kampanji da se Milanović nije ni trebao kandidirati za predsjednika.

Iz Komadininog dvorišta, riječke i istarske regije u predsjedništvo bi trebali ući Željko Jovanović i Peđa Grbin, dok bi iz Dalmacije trebali to biti Ranko Ostojić i Arsen Bauk.

U središnjoj Hrvatskoj članove bi u predsjedništvu trebali zastupati Mihael Zmajlović i Katarina Baniček, gradonačelnica Siska. 

Iz Slavonije se razmišlja o odabiru Zdravka Ronka i Biljane Borzan, a na sjeveru siguran izbor su Siniša Hajdaš Dončić, te Vedran Babić.

Osim navedenih u predsjedništvo ulazi još četiri kandidata iz cijele Hrvatske s najvećim brojem glasova, tzv. “sretnih gubitnika”. Tu lista nije potpuno definirana.

Prvenstveno u Zagrebu odabir mora pasti između Alena Čička i Danijela Lijovića. Obojica su bili važni operativci u Milanovićevu trijumfu nad Bernardićem, no zasad je novoj funkciji bliži Čičak.

Iz Dalmacije bi trebalo ući još dvoje ljudi, Branko Grčić i Sabina Glasnovac, dok se na sjeveru mora odabrati između Miroslava Habeka i Stjepana Kovača, mladog gradonačelnika Čakovca. Obzirom da potonji nije saborski zastupnik, on je u prednosti.

Tako bi dakle trebalo izgledati predsjedništvo SDP-a ako prođu ideje Milanovića i njegovih bliskih suradnika. Od njih bi se trebao izabrati i četvero potpredsjednika, a kao sigurni izbor spominje se, jasno, Siniša Hajdaš Dončić, do daljnjeg drugi čovjek SDP-a, Milanka Opačić i Ranko Ostojić, dok se o četvrtom još raspravlja.

No uz to radi se detaljni izbor i za glavni odbor. Iako se o predsjedniku ne želi još javno govoriti, obzirom da se Josip Leko nije kandidirao ni za što, izbor bi trebao pasti između dva čovjeka - Domagoj Hajdukovića, dosadašnjeg potpredsjednika koji zato ne bi bio član predsjedništva iako bi tom funkcijom sjedio na sjednicama, te Nenada Stazića.

"Sad je važnije izabrati glavni odbor u kojem neće biti onih koji svoju politiku provode šaptanjem i davanjem prljavog veša vani. Predsjedništvo jest bitno za van, ali za stabilnost stranke važno je imati jaki glavni odbor. No i u njega će ući neki važni Komadinini ljudi koji su bili uz njega, ali pošteno i bez negativne i prljave kampanje. Recimo ne možemo zatvoriti vrata jednom Mišelu Jakšiću, koji je bio uz Komadinu, a bit će kandidat za gradonačelnika Koprivnice. Kakva bi to bila poruka bazi i članstvu? Sastav glavnog odbora bit će dokaz da nam je stranka važna i da mislimo o njenoj budućnosti, da ima prava na različita mišljenja, ali konstruktivna, a ne destruktivna zbog vlastitih frustracija", kaže bliski Milanovićev suradnik.

Ukoliko sve ovo prođe po gore navedenom planu, Komadinini bliski ljudi mogli bi ostati bez ičega. 

Bernardić bi tako, nakon što je opravdavajući svoj, a ne Komadinin poraz u Zagrebu, dvaputa izrekao stihove “Da se opet rodim, isti put bih izabrao” koje pjeva Petar Grašo, a ne Oliver kako je on pogrešno citirao, ipak mogao iduće subote pjevati jednu od Olivera. 

Onu “dva put san umra” s time da bi mu back vokali mogli biti Rajko Ostojić, Ivo Baldasar, Erik Fabijanić, Davorko Vidović i ostali.

Svjesni toga neki već najavljuju osnivanje frakcija o kojima Milanović ima jasno mišljenje, dano nedavno i u TV intervjuu - nema ništa protiv, ali s jasnim svjetonazorskim ciljem djelovanja, a ne kao frakcija kontra Zorana Milanovića ili Siniše Hajdaša Dončića ili nekog trećeg.

Glavni tajnik stranke ostaje Igor Dragovan, koji je Milanoviću odradio veliki posao na terenu, te pokazao svoju snagu u stranci.

Nakon konvencije SDP se okreće pripremama za lokalne i eventualne prijevremene parlamentarne izbore, s tim da će najveći test Milanoviću biti najveći gradovi, prvenstveno Zagreb i Split.