Gorući problem u Državnom odvjetništvu je odljev kadrova. Tužiteljstvo je u predmetu Agrokor kod određivanja istražnog zatvora zastupalo sedam zamjenika državnog odvjetnika, a mi smo u obrani imali više bivših državnih odvjetnika nego što je bilo njih. Nekoliko nas je bilo koji smo iz Državnog odvjetništva otišli 1990-ih, ali sam među nama vidio niz kolega ispod 40 godina koji su izašli iz Državnog odvjetništva.

To će reći da je krenula nova serija odljeva kadrova iz DORH-a, a prvi, koji je krenuo 1990-ih, uništio je tužiteljstvo. Čini mi se da značajan odljev kadrova upozorava na to kako bi se to moglo ponovno dogoditi i zato u Državnom odvjetništvu, ako želi zadržati postojeću kvalitetu i unaprijediti je, moraju naći način da zadrže te kadrove.

Za kvalitetan rad moraju dati odgovarajuću novčanu nagradu i stvoriti primjerene uvjete rada jer će inače svatko tko je spretniji, pametniji i vjeruje u sebe, zbog fame da odvjetnici puno zarađuju, otići u odvjetnike, kaže Anto Nobilo, bivši tužitelj, a danas ugledni odvjetnik specijaliziran za kazneno pravo.

Njegove poglede dijele i drugi bivši tužitelji, bilo da su danas u mirovini ili u odvjetničkim vodama. Tvrde kako je velika fluktuacija ljudi u DORH-u golemi problem. Neki odvjetnici to su i pravno problematizirali, jer državni odvjetnici nižeg ranga rade na predmetima županijskog državnog odvjetništva ili čak Uskoka. Riječ je o raspoređivanju na rad u Uskok zamjenika općinskih državnih odvjetnika koji nemaju minimalno osam godina staža, što je uvjet za rad u Uskoku.

Odvjetnici tvrde da oni ne zadovoljavaju kriterije propisane Zakonom o Državnom odvjetništvu i Zakonom o Uskoku, no Vrhovni sud je do sada u dvije presude odbio prigovore branitelja da optužnice protiv njihovih klijenata zastupaju nezakoniti tužitelji. "Znači da im kronično nedostaje kadra kad moraju angažirati ljude koji još nisu dovoljno profesionalno sazrijeli i koji će možda tek kroz nekoliko godina postati odlični državni odvjetnici. Počeo je novi odljev mlađih generacija što je u vrijeme Mladena Bajića bilo zaustavljeno", kažu bivši tužitelji.

Državni odvjetnik Cvitana čuvaju kušači hrane, Geigerovi brojači...

U Hrvatskoj je, prema podacima Ministarstva pravosuđa, zaposleno 614 državnih odvjetnika. 
Prosječna neto plaća zamjenika općinskog državnog odvjetnika iznosi 10.509,85 kuna, zamjenika županijskog državnog odvjetnika 15.045,71 kunu, a prosječna neto plaća zamjenika ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta iznosi 16.037,48 kuna.

Znači, njihova primanja prate plaće sudaca. Naime, prosječna plaća prvostupanjskih sudaca, općinskih i prekršajnih sudova, s prosjekom od 23 godine radnog staža, iznosi 9974,38 kuna, trgovačkih sudova, s prosjekom od 25 godina radnog staža, 11.299,58 kuna, županijskih sudova, s prosjekom od 25,5 godina radnog staža, 14.253,52 kune, s tim da uskočki suci imaju dodatak od 15 posto.

U DORH-u se godinama hvale s gotovo stopostotnim uspjehom kod podizanja optužnica, kao i vrlo visokim postotkom, oko 95 posto, osuđujućih presuda. Za razliku od dobrog dijela sudaca, koji smatraju da se umjesto po rezultatima i kvaliteti na više sudove dolazi lobiranjem ili nepotizmom, u Državnom odvjetništvu, uvjeravaju nas, to nije tako. Glavni razlog zbog kojeg napuštaju tužiteljstvo su, tvrde, loši uvjeti rada.

Za sve zaposlenike Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te svih županijskih i općinskih državnih odvjetništava, godišnje se iz državnog proračuna izdvaja oko 250,000.000 kuna, podaci su Ministarstva pravosuđa. Kako država ne daje novce za zapošljavanje novih tužitelja, a u izvješćima Saboru glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan godinama upozorava da mu nedostaje ljudi, ostali rade gotovo danonoćno. I to uvjetima koji dovode u pitanje i redovito funkcioniranje Uskoka.

"Naime, bez obzira na to što se zapošljavanje novih službenika pokazuje nužnim, upravo je nedostatak prostora razlog što se slobodna mjesta državnih službenika ne popunjavaju, jer u postojećim prostorima nije moguće osigurati radni prostor za novo zaposlene službenike.

Naime, nakon inspekcijskog nadzora, koje je u prosincu 2015. proveo Inspektorat rada Ministarstva rada i mirovinskog sustava, zabranjeno je obavljanje poslova prijepisa u Odjeljku prijepisa, jer nisu ispunjeni uvjeti slobodne površine poda i slobodnog zračnog prostora. Osim prostora za službenike i namještenike, nedostaje i prostor za zamjenike ravnateljice, koji sjede po dvoje u sobama od svega desetak kvadrata, tako da se stvaraju nemogući uvjeti za rad.

Naime, dok jedan obavlja telefonske razgovore, drugi bi trebao proučavati spis od nekoliko desetaka tisuća stranica ili obavljati koordinacijski ili konzultacijski sastanak s policijom ili predstavnicima drugih državnih tijela, s obzirom na to da u Uredu nedostaje i soba za sastanke", navodi Cvitan u izvješću o radu DORH-a u 2016.

GDJE JE? Mora u zatvor: DORH raspisao tjeralicu za Gazdom

"Država im mora dati bolje materijalne uvjete, a oni moraju shvatiti da nisu apsolutna vlast, nego samo stranka u postupku, i da se argumentima moraju boriti za svoje teze, a ne koristiti policijsko-medijske operacije kako bi napravili, u pravilu, spektakularna uhićenja. Iza toga ne vidimo ništa ozbiljno, odnosno nemamo pravomoćnih okončanja velikih predmeta, bilo oslobađajućih, bilo osuđujućih", tvrde odvjetnici koji su dio profesionalne karijere bili tužitelji.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Podsjećamo, DORH je 1990-ih bio potpuno devastiran. Dogodio se gotovo potpuni raspad sustava. Veći dio iskusnijih tužitelja napustio je odvjetništvo. Neki jer nisu htjeli sudjelovati u političkim postupcima, drugi jer su imali pogrešna krvna zrnca, a dio jer su shvatili da nemaju šanse za napredak. Iz tužiteljstva su tad otišli Jadranka Sloković, Čedo Prodanović, Anto Nobilo, Jasna Novak, Milenko Umićević... Glavni državni odvjetnici mijenjali su se kao na traci.

Bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je, odaju mu priznanje i odvjetnici i suci i bivši tužitelji, tijekom 12 godina svojega mandata na čelu DORH-a uspio podići tužiteljstvo iz pepela. No uskoro je, ne svojom krivicom, tužiteljstvo dobilo takvu moć da je u nekim momentima čak figuriralo kao kontrolni organ Vlade. Kad su se donosile neke odluke, ljudi iz Vlade konzultirali su se s tužiteljstvom, a kad su počela uhićenja političara, svi su se bojali donositi odluke.

No to nije bio problem Državnog odvjetništva, nego Vlade, koja se nije znala postaviti. S druge strane, u toj jednoj mini revoluciji, pokrenutoj prije svega zbog zatvaranja Poglavlja 23 kao uvjeta za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, popustile su sve sudske kočnice mehanizama kontrole odluka Državnog odvjetništva tako da im je u tom periodu sve polazilo za rukom. Od pritvora do podizanja optužnica. No to opet nije bila pogreška DORH-a.

"U ovom slučaju pogriješilo je sudstvo, ali kod tužitelja je to, na neki način, otupilo kvalitetu rada. Sve im je prolazilo i onda je u slučaju Agrokor, kad ih je sud čak 14 pustio iz pritvora, kod njih došlo do šoka jer se nešto takvo nikad prije toga nije dogodilo. DORH je do tada imao oprobani modus operandi. U zoru bi počela uhićenja, tijekom dana bi se izvještavalo o svakom pretresu itd. te bi se onda navečer osumnjičenici doveli pred suca istrage, koji bi ih onda u pravilu slao u istražni zatvor.

Sud je vjerovao Državnom odvjetništvu. Tužitelji su dolazili s 10-20 tisuća stranica i rekli da se u njima nalaze razlozi za pritvor. Nitko nije provjeravao, tehnički možda nije ni mogao, nego se ljude slalo u pritvor. Sad smo u fazi da je sud stao na noge i pokušava striktno utvrditi ima li ili ne razloga za određivanje istražnog zatvora, a na taj način će pomoći i tužiteljstvu da im se kadrovi bolje pripremaju i da ne misle kako će im sve proći, nego da se bolje moraju služiti pravom", smatra više odvjetnika specijaliziranih za kazneno pravo.

Dišu mu za vratom Tri godine od uhićenja: Gdje je optužnica protiv Bandića?

Dio odvjetnika smatra kako su zakonske izmjene, koje su dovele do toga da Državno odvjetništvo sad vodi istrage umjesto suca, bile glavni razlog što su dio predmeta izgubili.

"Oni, naime, u istrazi imaju jednu tezu koju nastoje potvrditi, a ne gledaju isti problem iz kuta obrane. A da to rade situacija bi se realnije mogla sagledati već u fazi istrage, a ne čekati glavnu raspravu pa da se onda pokaže da stvari nisu onakve kakve ih je doživjelo Državno odvjetništvo", argumenti su branitelja.

DORH u fazi istrage, kad se trebao raščistiti postupak i vidjeti hoće li se istraga odbaciti ili će se ići prema podizanju optužnice, nije dopustio nazočnost obrane na ispitivanju. No da se stvari mijenjaju pokazuje primjer u predmetu Agrokor gdje su odvjetnici bili nazočni ispitivanju osumnjičenika (prije ih nisu pozivali tvrdeći kako po zakonu to ne moraju, a za pravo im je svojim presudama dao i Vrhovni sud). Ako ništa drugo, tvrde odvjetnici, u DORH-u na taj način mogu sebe preispitati i provjeriti jesu li oni u pravu ili mogu skrenuti predmet u neke druge vode ili vidjeti da više nema osnove za kazneni progon.

"Taj model rada sigurno bi doveo i do kraćeg trajanja postupaka jer bi i jedna i druga strana došle s razrađenim i jasno definiranim tezama, a u konačnici bi se i sucima znatno olakšalo da mogu kvalitetno zaključiti predmet", smatraju branitelji. Iskusni odvjetnici upozoravaju i da Državno odvjetništvo gotovo nikad na glavnoj raspravi ne odustaje od kaznenog postupka prije okončanja postupka.

"Ja sam bio poznat po tome što nikad nisam izgubio postupak, ali zato što nisam htio optužiti kad nisam imao dokaza i što sam odustajao na glavnoj raspravi kad sam vidio da nisam uspio dokazati", kaže Anto Nobilo dodajući kako u zadnjih 20-ak godina ne pamti da bi tužitelj na glavnoj raspravi odustao od progona.

"Nitko od državnih odvjetnika nema petlju obustaviti kazneni postupak.To je izraz straha i nesigurnosti zamjenika državnih odvjetnika. Njih treba forsirano obrazovati, a treba im dati i sigurnost da imaju moć vidjeti da kad se ide prema oslobađajućoj presudi, ne prepuštaju to sudu, jer to znači odugovlačenje postupka, žalbe itd., nego da odustanu od kaznenog progona."

Horvatinčić Tomo se neće tako lako izvući, DORH traži novo suđenje

Za takvo nešto državni odvjetnik mora znati apsolutno sve o predmetu i imati hrabrosti, no danas je stvorena atmosfera da se odluka prepusti sudu, smatra Nobilo. Viši državni odvjetnik može dati obaveznu uputu niže rangiranom tužitelju i onda on mora po njoj postupiti iako se ona u formalnom smislu rijetko daje jer viši državni odvjetnik u pravilu ima dovoljno autoriteta da na to usmeno upozori. Važnije je osposobiti zamjenike državnih odvjetnika koji rade na spisu da prije odluke uoče gdje su “tanki” te da, ako se dogodi nešto u tom smjeru, predlože šefu da tad odustanu od progona.

Brojni odvjetnici smatraju kako je Državno odvjetništvo griješilo i kad su išli u postupke s puno optuženih. U takvim predmetima obrana može, služeći se zakonskim sredstvima, odugovlačiti godinama prije nego što uopće počne suđenje. Smatraju da je bolje napraviti više postupaka koji idu sukcesivno jedan iza drugoga.