Mađarska je ovog ponedjeljka ušla u pet dana koje njezin novi premijer Péter Magyar naziva kritičnima. Jedina nuklearna elektrana u zemlji, Paks na Dunavu, radi tek s djelićem svoje uobičajene snage, a ako se vodostaj rijeke nastavi spuštati, tijekom tjedna mogla bi biti potpuno ugašena. I to prvi put u više od četiri desetljeća rada. Problem nije kvar na reaktoru ni nuklearni incident. Problem je voda.

Paks za hlađenje koristi Dunav, a nakon dugotrajne suše i niza toplinskih valova rijeka je pala na rekordno nisku razinu. Elektrana ukupne snage oko 2000 megavata, koja u normalnim okolnostima proizvodi približno polovicu mađarske električne energije, u ponedjeljak je radila s nešto više od deset posto kapaciteta. Ostala je u pogonu još jedna turbina od oko 240 megavata.

"Danas, a možda i sutra, posljednja turbina od 240 megavata može nastaviti raditi. To je vrlo dobra vijest jer potpuni prekid rada elektrane možemo izbjeći barem tijekom jednog od dana najveće potrošnje", rekao je Magyar.

Potpuno gašenje, međutim, i dalje se očekuje poslije tijekom tjedna ako Dunav nastavi padati. Vlada je pozvala stanovništvo i velike kompanije na smanjivanje potrošnje, a dobrovoljne uštede već su skinule oko 700 megavata opterećenja s mreže, piše Reuters. Mađarska će istodobno morati povećavati uvoz električne energije upravo u trenutku kada temperature ponovno idu prema 40 stupnjeva.

Na prvi pogled riječ je o mađarskoj energetskoj krizi. No Paks nije samo mađarska priča. Za Hrvatsku je zanimljiv iz najmanje dva razloga.

Prvi je geografski. Nuklearna elektrana nalazi se samo oko 74 kilometra od hrvatske granice, Beli Manastir udaljen je približno 90 kilometara, a Osijek oko 120 kilometara. Hrvatski službeni dokumenti već desetljećima Paks navode, uz slovensko Krško, među nuklearnim postrojenjima koja su zbog blizine posebno važna za hrvatski sustav nuklearne pripravnosti.

Drugi razlog mnogo je veći. Pokraj četiri postojeća reaktora upravo nastaje Paks 2, jedan od najvećih, najskupljih i politički najosjetljivijih energetskih projekata u srednjoj Europi. Mađari ondje planiraju izgraditi još dva golema ruska reaktora.

Današnja drama s presušenim Dunavom zato je mnogo više od kratkotrajnog problema stare elektrane. Ona otvara pitanje na koje će Magyarova vlada morati odgovoriti dok pregledava nasljeđe Viktora Orbána - koliko je pametno desecima milijardi eura povećavati nuklearni kapacitet upravo na mjestu čija proizvodnja toliko ovisi o rijeci koja je ovog ljeta pala na povijesno nisku razinu?

Priča o Paksu II počinje puno prije današnje suše, ruske invazije na Ukrajinu i velikog političkog potresa koji je ove godine nakon 16 godina maknuo Viktora Orbána s vlasti. Mađarski parlament još je 2009. podržao načelnu ideju gradnje novih reaktora. Postojeća četiri bloka sovjetskog tipa VVER-440 puštena su u rad između 1982. i 1987. godine. Paks je desetljećima postao kralježnica mađarskog elektroenergetskog sustava: stabilan izvor velike količine električne energije koji ne ovisi o ugljenu ili plinu.

No pravi zaokret dogodio se 2014.

Orbánova vlada i Rusija 14. siječnja te godine sklopile su međudržavni sporazum prema kojem će na lokaciji Paksa biti izgrađena dva nova reaktora VVER-1200, svaki snage oko 1200 megavata. Ruski državni Rosatom dobio je posao izgradnje, a Moskva je ponudila i financiranje. Model je bio spektakularan: Rusija će Mađarskoj staviti na raspolaganje kredit do deset milijardi eura, odnosno oko 80 posto vrijednosti investicije, dok će Budimpešta dodati još do 2,5 milijardi. Početna računica projekta tako je iznosila približno 12,5 milijardi eura.

Za Orbánovu vladu bio je to projekt koji je trebao riješiti nekoliko problema odjednom. Mađarska bi dobila golemu količinu domaće električne energije, smanjila potrebu za uvozom, zadržala relativno niske cijene struje i istodobno smanjila emisije ugljikova dioksida.

Tadašnji ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó nazvao je sporazum s Rusijom čak "poslom stoljeća". No gotovo odmah pojavilo se drugo pitanje: za koga?

Paks 2 naime nije dodijeljen Rosatomu nakon velike međunarodne utakmice proizvođača nuklearnih elektrana. Natječaja nije bilo. Reuters je još 2015. rekonstruirao kako je Mađarska prethodno pripremala međunarodni postupak u kojem su uz Rosatom interes pokazivali američki Westinghouse i francuska Areva. Tijekom 2013., prema toj rekonstrukciji, još se računalo da će se natječaj raspisati. A onda se smjer naglo promijenio.

U prosincu 2013. Orbánovi ljudi objavili su da su pregovori s Rusijom već daleko odmaknuli, a nekoliko tjedana kasnije sklopljen je sporazum s Vladimirom Putinom. Rosatom je dobio elektranu, Rusija kreditni aranžman, a Mađarska nuklearni projekt koji će je desetljećima vezivati uz rusku tehnologiju.

Orbánova vlada branila je odluku tvrdeći da je ruska ponuda bila jedinstvena upravo zato što je uključivala dugoročno financiranje čitave investicije. Kritičari su, pak, u Paksu 2 vidjeli nešto drugo: najskuplji simbol Orbánova približavanja Moskvi. Vrijeme potpisivanja samo je dodatno pojačalo političku težinu posla. Bila je 2014. godina, godina ruske aneksije Krima i početka dugog sukoba između Rusije i Zapada zbog Ukrajine. Dok su se odnosi Moskve i EU-a rušili, Budimpešta se za jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata u svojoj novijoj povijesti još jače vezivala uz Rusiju.

Prema izvornom ugovoru prvi novi blok trebao je početi proizvoditi struju 2025., a drugi 2026. godine. Danas je kolovoz 2026., a nijedan nije ni blizu proizvodnji električne energije.

Projekt je godinama prolazio kroz postupke odobravanja, projektiranja i prilagođavanja europskim i mađarskim propisima. Zahtjev za građevinsku dozvolu podnesen je 2020., a ključna dozvola izdana je 2022. Novi raspored početak rada pomaknuo je prema početku 2030-ih. Tek 5. veljače ove godine izliven je prvi beton za temelje petog bloka. U terminologiji Međunarodne agencije za atomsku energiju upravo taj trenutak znači da se objekt službeno može smatrati nuklearnom elektranom u izgradnji. Za temelje nuklearnog dijela samo jednog bloka potrebni su deseci tisuća prostornih metara armiranog betona.

Drugim riječima, 12 godina nakon Orbánova sporazuma s Putinom projekt je konačno prešao iz dugotrajne pripreme u stvarnu nuklearnu gradnju. A onda je Orbán izgubio izbore.

Magyar je naslijedio ruski megaprojekt

Péter Magyar stupio je na mjesto premijera u svibnju nakon pobjede njegove stranke Tisza i među najosjetljivijim projektima koje mu je prethodna vlast ostavila na stolu našao se upravo Paks 2. Nova vlada nije objavila da odustaje od nuklearne energije. Upravo suprotno, novi ljudi zaduženi za energetiku jasno su poručili da će atom i dalje imati važnu ulogu u mađarskom sustavu. Ali više ne žele Orbánov Paks 2 uzeti zdravo za gotovo.

Kandidat za ministra gospodarstva i energetike István Kapitány u svibnju je najavio preispitivanje financiranja, troškova i uvjeta provedbe čitavog projekta.

- Potrebna nam je transparentna nuklearna strategija. Moramo preispitati financiranje i troškove Paksa 2 te uvjete njegove provedbe. To su povjerljivi ugovori koje još nismo vidjeli i moramo ih pregledati - rekao je. Magyar je još prije preuzimanja vlasti tvrdio da su troškovi projekta prenapuhani. Rosatom mu je gotovo odmah odgovorio da je spreman objasniti cijenu i braniti svoju računicu. To je velika promjena u odnosu na Orbánovo razdoblje. Pitanje više nije samo hoće li Paks 2 biti izgrađen, nego pod kojim uvjetima, po kojoj konačnoj cijeni i uz kakav odnos prema Rusiji.

Jer jednom izgrađena nuklearna elektrana ne stvara vezu s dobavljačem na nekoliko godina. Reaktori rade desetljećima. Uz njih dolaze održavanje, rezervni dijelovi, stručna podrška, gorivo, gospodarenje istrošenim gorivom i čitav tehnološki ekosustav.

Paks 2 godinama je stvarao probleme i u Bruxellesu. Europska komisija još je 2017. zaključila da mađarsko državno financiranje projekta predstavlja državnu potporu, ali je uz određene uvjete ocijenila da je kompatibilno s pravilima unutarnjeg tržišta. Austrija, koja tradicionalno vodi izrazito antinuklearnu politiku, nije se s time pomirila i pokrenula je pravni postupak. U rujnu 2025. Sud Europske unije donio je važnu presudu i poništio odluku Komisije kojom je bila odobrena mađarska pomoć za Paks 2.

No tu presudu treba precizno tumačiti. Sud nije proglasio elektranu nuklearno nesigurnom niti je rekao da Mađarska ne smije graditi reaktore. Problem je ponovno bio Rosatom i način na koji mu je posao dodijeljen. Sud je zaključio da je Europska komisija prilikom odobravanja potpore morala ispitati je li izravno dodjeljivanje ugovora ruskoj kompaniji, bez javnog natječaja, bilo u skladu s europskim pravilima javne nabave. Tako se kontroverza koja prati Paks 2 još od 2014. vratila na početno pitanje - zašto je posao vrijedan milijarde eura uopće dodijeljen upravo Rusima bez tržišnog natjecanja?

A onda je presušio Dunav

Današnja energetska kriza dodaje priči sasvim novu dimenziju. Postojeći Paks hladi se vodom iz Dunava. Kada se voda upotrijebi za hlađenje, zagrijana se vraća u rijeku. Kod nuklearne elektrane hlađenje nije sporedna tehnička sitnica, nego jedan od osnovnih uvjeta rada.

Ovoga ljeta kombinacija ekstremne vrućine, suše i rekordno niskog vodostaja dovela je postojeća četiri bloka do postupnog smanjenja snage. Važno je naglasiti - to nije nuklearna nesreća. Upravo suprotno, smanjivanje snage i eventualno gašenje elektrane dio su sigurnog postupanja kada uvjeti za hlađenje nisu odgovarajući. Ali problem postaje politički mnogo neugodniji kada se nekoliko stotina metara dalje gradi Paks II.

Dokumentacija za nove blokove također predviđa korištenje Dunava u sustavu hlađenja, a zagrijana voda novih reaktora trebala bi se posebnim kanalom vraćati u rijeku. U procjeni utjecaja na okoliš analizirana je i varijanta rashladnih tornjeva, ali dokumentacija projekta detaljno razrađuje sustav svježe dunavske vode sličan osnovnom principu postojećeg Paksa.

Ta činjenica sama po sebi ne znači da Paks 2 neće moći sigurno raditi niti da će novi reaktori imati identične tehničke probleme kao stari. Novi VVER-1200 pripadaju novijoj generaciji reaktora i projektiraju se prema znatno modernijim sigurnosnim standardima.

Ali ljeto 2026. postavlja pitanje koje će sada biti teško ignorirati - jesu li pretpostavke o budućem Dunavu na kojima je projekt planiran dovoljno konzervativne za elektranu koja bi trebala raditi šezdeset ili više godina? Kada je Paks II projektiran, ekstremno niski vodostaji bili su scenarij. Danas su događaj koji je gotovo ugasio polovicu mađarske proizvodnje električne energije.

Hrvatska je bila uključena još prije deset godina

Hrvatska se u priču o Paksu II nije uključila tek sada. Zbog mogućeg prekograničnog utjecaja Mađarska je morala provesti međunarodni postupak procjene utjecaja na okoliš. Prva javna rasprava izvan Mađarske održana je upravo u Hrvatskoj, 21. rujna 2015. u Osijeku. Nakon toga rasprave i konzultacije održavane su, među ostalim, u Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Rumunjskoj, Ukrajini i Srbiji. To nije slučajnost.

Paks se nalazi uz Dunav sjeverno od Hrvatske. Prema hrvatskim službenim podacima, udaljenost od elektrane do državne granice iznosi oko 74 kilometra. Beli Manastir udaljen je oko 90, a Osijek oko 120 kilometara. U hrvatskim dokumentima nuklearne sigurnosti Paks i Krško zato se redovito izdvajaju kao dvije nama najbliže nuklearne elektrane. Istočna Hrvatska uzima se u obzir u planovima pripravnosti upravo zbog blizine Paksa. To ne znači da stanovnicima Slavonije zbog sadašnje krize prijeti radioaktivnost. Nema nikakvih podataka koji bi na to upućivali. Trenutačni problem je nedostatak vode za normalan rad elektrane, a ne gubitak kontrole nad reaktorima. No geografija se ne može promijeniti.

Ako uz postojeću elektranu u sljedećem desetljeću niknu dva reaktora od po 1200 megavata, Paks će postati još veće nuklearno središte praktički pred vratima istočne Hrvatske. Ukupna instalirana snaga starih i novih blokova, u razdoblju u kojem bi radili paralelno, mogla bi prelaziti 4000 megavata. A iza te elektrane stoji još jedna činjenica koju današnja kriza dramatično pokazuje: Paks i Hrvatsku povezuje ista rijeka.

Orbán je htio energetsku neovisnost, dobio je rusku ovisnost

Najveći paradoks Paksa II oduvijek je bio u samoj riječi "neovisnost". Orbán je projekt prodavao kao put prema mađarskoj energetskoj suverenosti. Umjesto da ovisi o uvozu električne energije, Mađarska bi je proizvodila sama. Umjesto elektrana na fosilna goriva, dobila bi velike količine niskougljične bazne energije. Ali istodobno bi se desetljećima vezala uz rusku tehnologiju i rusku državnu nuklearnu industriju.

Magyarova vlada sada pokušava razdvojiti te dvije stvari. Ne odbacuje atom, ali želi preispitati odnos s Rusijom. Nova mađarska diplomacija poručila je da Rusija može ostati partner, ali da odnos više ne smije počivati na jednostranoj ovisnosti. Današnja kriza pokazuje da postoji još jedna vrsta ovisnosti koju nije moguće riješiti diplomatskim pregovorima. Ovisnost o vodi.

Dunav je Orbánovu energetskom projektu trebao biti trajna konstanta. Ovog kolovoza postao je njegova najveća nepoznanica. Paks I danas pokušava održati posljednjih 240 megavata proizvodnje dok Mađarska štedi struju i traži dodatni uvoz. Nekoliko stotina metara dalje betonira se temelj reaktora koji bi trebao raditi duboko u drugoj polovici ovog stoljeća. A 120 kilometara južnije nalazi se Osijek. 
Zato Paks 2 više nije samo priča o Orbánu, Putinu, Rosatomu i milijardama eura. Za Hrvatsku je to priča o nuklearnom kompleksu tik uz granicu, o Dunavu koji prolazi kroz dvije države, o projektu čije će posljedice trajati desetljećima i, nakon ovog ljeta, o vrlo konkretnom pitanju - kako projektirati energetsku sigurnost za sljedećih 60 godina ako se više ne može računati ni na to da će velika europska rijeka izgledati onako kako je izgledala kada je projekt nacrtan?