Odakle vama u BiH ideja da Hrvati brinu za vaše interese?
Novi član Predsjedništva BiH Željko Komšić je Hrvat. Za kojeg nisu većinski glasali Hrvati. Ne dolazi iz HDZ-a. Izbornu pobjedu proglasio je u Sarajevu, a ne Mostaru. I poručuje da će biti lojalan Bosni i Hercegovini, a ne Republici Hrvatskoj. Dapače, odmah je zaoštrio retoriku prema Zagrebu. Nije trebalo dugo da ga se proglasi prijetnjom opstojnosti BiH, baš kao što se to proteklih godina tvrdilo za HDZ. A taj isti HDZ je Komšićev izbor popratio upozorenjem da bi to moglo izazvati “neviđenu krizu”.
Baš kako to HDZ zna govoriti kad izgubi izbore. Forma je ipak zadovoljena, u Predsjedništvo BiH zasjeo je jedan Hrvat kojeg se optužuje da nema legitimitet hrvatskog naroda i da neće raditi u interesu Hrvata. A taj izbor, posve u skladu s nakaradnim uređenjem susjedne države, otvara nekoliko vječitih pitanja. Prvo, je li puki izbor jednog Hrvata garancija da će on raditi u interesu svih Hrvata? I drugo, smije li HDZ i dalje tvrditi da je on jedini autentični zastupnik hrvatskog naroda, ne samo u BiH, nego i u Hrvatskoj?
U proteklih nekoliko desetljeća od uspostave državnosti imali smo prilike vidjeti kako se to izabrani Hrvati, čak i oni koji su se smatrali najvećima, brinu o interesima Hrvata koji ih zastupaju. U BiH je to dovelo do smanjivanja etničkog prostora na kojem žive Hrvati, do masovnog iseljavanja, korupcije i kriminala, a o Herceg-Bosni da se i ne govori. Isto je vrijedilo i u Hrvatskoj. Previše se njih zalagalo za uspostavu hrvatske države samo kako bi se njome mogli nesmetano poslužiti u ostvarivanju sebičnih i privatnih interesa, pljačkati je i uništavati.
Previše smo puta, dakle, vidjeli da izbor Hrvata, pa i najvećih, ne znači promociju hrvatskih interesa. U svemu tome, naravno, glavnu ulogu igra i HDZ. On je kumovao propasti hrvatskog etničkog korpusa u BiH, amenovao je daytonski ustroj, promovirao povlaštenu kastu navezanu na Hrvatsku, brinuo više o stranačkim nego hrvatskim interesima, gledao više prema Zagrebu nego prema Sarajevu. Ali svejedno nas i dalje uvjerava kako je on jedini autentični zastupnik hrvatskih interesa.
I dok to još ima rezona u postojećem političkom sustavu BiH, od takve paradigme HDZ ne odustaje ni u Hrvatskoj. Kao što Željko Komšić navodno ne može zastupati Hrvate, iako je Hrvat, tako HDZ u Hrvatskoj optužuje druge stranke da je njihova vlast “nenarodna”, da njihovi lideri nisu dobri Hrvati, da ne služe hrvatskom narodu i tome slično.
Svaki mandat u oporbi HDZ pretvara u “izvanredno stanje”, baš kao što nakon izbora Komšića najavljuje “neviđenu krizu u BiH”. HDZ u pravilu prvo gleda vlastite, često i osobne interese, zatim stranačke, eventualno nacionalne, dok tek na kraju dolaze interesi države i svih njezinih građana. To je svijet u kojemu se HDZ najbolje snalazi. I to su pravila od kojih HDZ ne odustaje.