Hrvatski politički vrh siromašno je vrelo dobrih, pozitivnih vijesti. Stoga je sumiranje dobrih djela za koja su zaslužni Vlada, Sabor, brojne državne agencije i druge institucije, a koja su na dobrobit svih građana, vraški težak posao. Ponekad su prsti jedne ruke previše da bi se nabrojili dobri potezi političkog vrha tijekom kalendarske godine, potezi koji su povećali društveno blagostanje, smanjili nezaposlenost, podigli kvalitetu i učinkovitost javnog zdravstva, školstva, kulture itd. Kad je riječ o dobrim vijestima i političarima, stvar obično ide prema onoj narodnoj – građanima svane tek kad političkoj vrhuški smrkne. I obrnuto. Samo kad političarima krene nizbrdo, građanima se osmijehne sreća, opuste se, prodišu. Kao, primjerice, kad neki glavonja završi u Remetincu, pa se svaki put učini da je to točka preokreta, da će Hrvatska doista postati demokratska zemlja, zemlja vladavine prava. Taj privid, kako znamo, bude kratkotrajan, kao i svako zadovoljstvo uostalom, i Hrvatska ponovno utone u mrak i bezakonje.

Nijedan pravi "glavonja" nije završio u Remetincu

Ove godine, nažalost, nijedan pravi glavonja nije zaglavio u Remetincu, ali je u lipnju pala tragikomična vlada kanadskog biznismena Tima Oreškovića, sastavljena od grupice dobro poznatih amatera i grupice anonimnih muljatora. To je bila jedna od boljih ovogodišnjih vijesti, činilo se da se Hrvatskoj konačno osmijehnula sreća, da će stvari krenuti nabolje. Međutim, nada je trajala kratko, samo do sljedećih izbora, kad su na vlast opet došli dobro poznati amateri pojačani vojnicima korporacija i Kaptola te sad već afirmirani muljatori. Ipak, onih nekoliko mjeseci do izbora izgledalo je da se Hrvatskoj, da se njezinim građanima pruža još jedna prilika da se iskobeljaju iz gliba i počnu graditi bolje, pravednije, poštenije društvo. Epilog je poznat: izgradnja pristojnijeg društva odgađa se do daljnjega. Druga dobra vijest bila je odlazak Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića iz politike.

Njih dvojica ostat će upamćeni kao političari koji su potpuno izgubili iz vida što politika jest i čemu ona služi. Zaboravili su da je zadaća politike rješavanje problema a ne njihovo stvaranje i gomilanje, pomirenje suprotstavljenih stajališta a ne produbljivanje jaza među suprotstavljenima, ispraznili su politiku od sadržaja, oduzeli joj smisao i sveli je na sukob dvaju ega, na verbalno nasilje bez kraja i konca, u sabornici, u medijima, u cjelokupnom javnom prostoru. Njihovim odlaskom verbalnom nasilju između dviju najvećih stranaka čini se da je došao kraj, i to je, velim, dobra vijest. Posljednja dobra vijest iz sfere visoke politike.

Za doista dobre vijesti 2016. pobrinuli su se hrvatski građani. Jedan od najdojmljivijih događaja jest protest protiv zaustavljanja kurikularne reforme prvog dana lipnja, na kojem se diljem Hrvatske okupilo nekoliko desetaka tisuća građana. Teško je kazati je li protest uspio ili nije, jer otad stvar stoji u mjestu. Doduše, promijenjen je ministar znanosti i obrazovanja, umjesto kreacionista dobili smo plagijatora, zajedničko im je to što su obojica tragično nekompetentni za dužnost koju obnašaju. A koliko je nužna reforma obrazovanja svjedoče i posljednja PISA istraživanja, prema kojima hrvatski učenici pokazuju ispodprosječne rezultate kad znanja naučena u školi trebaju primijeniti u svakodnevnom životu i u neočekivanim situacijama.

Sloga nekad nepomirljivih Gradeca i Kaptola

Na istom tragu kao i lipanjski građanski protest je i višemjesečna, gotovo epska borba studenata i profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu protiv zaglupljivanja. Zaglupljivanje, kao što je poznato, supotpisuju rektor i Senat Sveučilišta u Zagrebu te zagrebački Katolički bogoslovni fakultet, a provodi se pod visokim pokroviteljstvom Markova trga i Kaptola. Upravo je dirljiva ta sloga nekad nepomirljivih Gradeca i Kaptola. Kaptol je ostao ono što je stoljećima bio, biskupska prćija, no od slobodnog, kraljevskog grada Gradeca nije ostalo ništa. To jest, pretvoren je u depandansu Kaptola. A kakvi su i tko su oni protiv kojih su ustali studenti i profesori FF-a pokazuje i nova Timesova lista najboljih sveučilišta svijeta, na kojoj se zagrebačko sveučilište nalazi ispod osamstotog mjesta, iza sveučilišta u Mariboru, Beogradu, Ljubljani, Bukureštu, Sofiji...

Svoje političke stavove jasno formuliraju

Što se sirove politike tiče, posljednji dani 2016. donijeli su obećavajući događaj, barem što se iskrenih ljevičara i svih koji naginju ljevici tiče – formirana je Nova ljevica. Teško je sjetiti se kad je pojava nove stranke u Hrvatskoj izazvala toliko krikova i bijesa, toliko podvala i laži kojima je popraćeno osnivanje NL-a. Sudeći po tome, može se reći da su utemeljitelji stranke uboli, kako se to kaže u žargonu, i da postoji politička kladionica, kladio bih se na NL. Zašto? Pa, recimo, zato što za razliku od Mosta, kad birači pojma nisu imali ni tko su ti ljudi, ni što su u životu postigli, ni koju politiku zastupaju, petero utemeljitelja NL-a dobro su poznati širokoj hrvatskoj javnosti, imaju dugogodišnje, bogate karijere, a svoje političke stavove jasno formuliraju i iskazuju.

Otpor nacionalizmu i klerikalizmu, dvama ozbiljnim pošastima koje nagrizaju i rastaču hrvatsko društvo, te zalaganje za ekonomske slobode, aduti su kojima NL računa privući glasove birača. Bazen u kojem pecaju je velik – gotovo polovica birača nije izišla na prošle izbore, može se pretpostaviti da je među njima mnogo onih koji su čekali stranku poput NL-a. I ne manje važno, od petero utemeljitelja NL-a, tri su žene. Što je kvantni politički skok u patrijarhalnom društvu poput hrvatskog. Svako dobro u 2017.