Hrvatska pjevačica Vanna iznenada je u utorak otkazala koncert koji je trebala održati u srijedu u crnogorskom gradiću Tivtu, na palubi školskog jedrenjaka "Jadrana" oko kojega se vodi spor između Hrvatske i Crne Gore.

Koncert Vanne u Tivtu - a bio bi to njezin treći nastup u Crnoj Gori - organizirala je Turistička organizacija Tivta kao svoj poklon i doprinos povodom proslave 85. godišnjice školskog broda, jedrenjaka "Jadran", a koja se ovih dana u Boki kotorskoj obilježava nizom manifestacija.

Hrvatski mediji objavili su informaciju da se Vanna "ni krivi ni dužna našla u središtu diplomatskog incidenta između Hrvatske i Crne Gore", jer službeni Zagreb vrši pojačan međunarodni pritisak na Podgoricu da se Hrvatskoj "vrati brod koji je 1991. JNA otela iz Splita".

Nakon što su je pojedini mediji prozvali da u takvim okolnostima ne bi smjela nastupiti u Tivtu na palubi "Jadrana", Vanna je otkazala koncert što je i protvrdila u telefonskoj izjavi za N1 televiziju.

Sudbina broda Jadran tako je još jednom izronila na površinu, ovaj put zbog pomalo bizarne priče. Inače, ovaj školski broj Jugoslavenske ratne mornarice koji je do 1991. godine bio usidren u Splitu početkom rata prebačen je u Crnu Goru i već desetljećima je predmet spora između Crne Gore i Hrvatske jer brod je, fizički, u crnogorskim rukama, dok Hrvatska traži da se brod vrati u hrvatsko vlasništvo.

Jedno vrijeme se povlačila priča da će obje države moći koristiti brod, što bi bio ozbiljan presedan jer ratni brodovi su pravo obiteljsko blago neke države. Prema izvorima novinara Siniše Lukovića, brod bi bio usidren u Splitu, ali bi ga ratne mornarice obiju država koristile za svoje potrebe.

"Ovo je neobična situacija zato što ratni brod može imati samo jednog zapovjednika, časnika samo jedne vojske. Trenutačni planovi govore da brod ne bi plovio pod crnogorskom ili hrvatskom zastavom", kazao je Luković i napomenuo da se vrte prijedlozi o mogućem dizanju zastave NATO-a zato što su obje države članice te organizacije.

Što se tiče samog broda Jadran, riječ je o plovilu starom skoro čitavo jedno stoljeće. Naime, brod je porinut 1931. godine u Hamburgu gdje je i građen po narudžbi jugoslavenske kraljevske ratne mornarice i dvije godine kasnije je uplovio u Tivat te tako postao i službeno vlasništvo Kraljevine Jugoslavije.

Glavni projektant, autor plana gradnje broda “Jadran“ bio je inženjer Josip Škarica iz Rijeke. Gradnja plovila započela i završena je u Njemačkoj, u Hamburgu, u brodogradilištu Stlken Sohn, a brod je u srpnju 1933. stigao na Jadransko more. Inicijator gradnje, napisao je to svojevremeno Večernji list, bio je splitski ogranak društva Jadranska straža.

Major JNA Ubio 11 gardista u Bjelovaru, sad mu Vučić diže spomenik

U lipnju 1925. godine Glavni odbor Društva donio je odluku o nabavi školskog broda. Isto to Društvo jedrenjak je darovalo i na svečan način predalo Ratnoj mornarici u rujnu 1933. godine u Splitu. 

Ukupan trošak gradnje plovila bio je 622.743 njemačke marke ili 8,407.030 tadašnjih dinara. Zahvaljujući reparacijama isplaćenima ondašnjoj Kraljevini poslije Prvog svjetskog rata i novcu Komande ratne mornarice, 86,4 posto sredstava za gradnju broda osigurala je država. Preostalih 13,6 posto novca osigurali su članovi ogranaka Društva iz mnogih gradova ondašnje Kraljevine. Od tada do 1990. godine brod je korišten kao izuzetno korisno plovilo za obuku.

Bio je upisan u Flotnu listu Komande ratne mornarice u doba Kraljevine, potom u Flotnu listu Jugoslavenske ratne mornarice u razdoblju FNRJ/SFRJ. Brod je bio korišten i u civilne svrhe, za obuku, dakle, vojnih, ali i civilnih pomoraca i nautičara. U listopadu 1990. godine brod je iz Splita odvezen na remont u Remontni zavod “Sava Kovačević“ u Tivtu u Crnoj Gori. Uređenje plovila trebalo je potrajati 18 mjeseci. Upravo u tom razdoblju započinju sukobi i agresija na Hrvatsku. Brod “Jadran“ otad je u Crnoj Gori, do dana današnjega nije vraćen Hrvatskoj.

Školski brod “Jadran“ izuzetno je zanimljivo plovilo i bit će dobro i važno istraživati sve ono što se događalo od vremena njegova nastanka do danas. Primjerice, u razdoblju Drugog svjetskog rata bio je u Veneciji, ondje nije korišten i dosta je propao. Krajem 1946. dotegljen je iz Venecije u FNRJ. Nedugo potom započeta je temeljita obnova i uređenje broda, što je završeno 1949. godine. 

U razdoblju od svog nastanka do 1990. brod je bio u Hrvatskoj, u lukama od Dubrovnika, Divulja, Pule i Ratne luke Lora. Mnoga od plovila, još točnije, veliki broj plovila i opreme KJRM potom i JRM bio je baziran u hrvatskim lukama. Sagledavano iz perspektive ondašnje SFRJ, ukupna dužina obale Jadranskog mora države bila je 2092,4 km. Najveći dio obale, 85 posto obalne crte države, bio je dio hrvatske jadranske obale.

Minerska Šibenik Rat na otoku je završio, a nitko ne zna što bi s vojarnom

Sasvim logično je i normalno da je u tadašnjim vojnim lukama najviše brodovlja bilo bazirano na području Hrvatske – 89 posto flote JRM, dok je u crnogorskim lukama bilo bazirano 11 posto flote. U konačnici, nakon razgradnje i rasapa federalne države i događanja tijekom 1991. i 1992., Hrvatskoj je pripalo 15,7 posto flote JRM, a Crnoj Gori 84,3 posto. Treba napomenuti i to da plovila i vojno osoblje ondašnje JRM odlaze s otoka Visa i Lastova tek krajem svibnja 1992. godine i bivaju stacionirani u lukama Crne Gore. Važno je istaknuti i što je bio povod gradnji i nastanku školskog broda “Jadran“. 

U razdoblju Kraljevine otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža, Istra i Zadar, shodno Rapalskom ugovoru utvrđenom u studenome 1920., bili su Italije. Svaka država, bila to ondašnja Kraljevina, potom FNRJ/SFRJ ili pak današnja Republika Hrvatska, mora imati ratnu mornaricu i imati mogućnost čuvanja i obrane svojega mora, obale, obalnoga pojasa i otoka. Istra, Zadar, Cres, Lošinj i Palagruža, nakon završetka Drugog svjetskog rata, postaju dijelovi ondašnje države i SRH, a ratna mornarica nastavlja svoje radove i poslove. Zanimljivo je spomenuti zapovjednike broda “Jadran” u razdoblju od 1933. do 1991. godine.

Ukupno ih je bilo 16, 14 Hrvata, jedan Slovenac i jedan Srbin (u razdoblju od 1988. do 1991. zapovjednik je bio poručnik, po nacionalnosti Srbin, rođen u BiH).