Brodosplit objavio je na društvenim mrežama fotografije koje otkrivaju u kakvom su stanju ophodni brodovi, preostala tri koji su još prije osam godina trebali biti zgotovljeni i isporučeni naručitelju, MORH-u, ali je zbog peripetija stvar stala - splitska tvrtka  jednostrano je raskinula ugovor za tri preostala broda, gazda Tomislav debeljak tvrdi da su troškovi gradnje porasli. MORH nije htio nakon 400 milijuna ondašnjih kuna, oko 50 milijuna eura, snositi dodatne troškove i tu je stvar "zapela". Ne vari se. Ne radi. Dogovora nema, a brodovi koje treba hrvatska Obalna straža ne plove, nego propadaju. Eno, trunu u Brodosplitu.

U objavi Brodosplita stoji: 

Preostala tri obalno ophodna broda, koje je izgradilo Brodogradilište specijalnih objekata (BSO), danas se nalaze u različitim stupnjevima dovršenosti. Na njima se trenutačno ne radi jer za to ne postoji formalna osnova.

Situacija je iznimno teška za sve uključene. Nema dobitnika, nema zadovoljnih strana. BSO je kao graditelj pretrpio velike gubitke, dok Naručitelj Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) nije dobio ono što je projektom predviđeno. Kako bi javnost razumjela strukturu ukupne cijene projekta, potrebno je jasno iznijeti činjenice. BSO je već podmirio troškove u iznosu od 21-22 milijuna eura koje MORH do danas nije nadoknadio. Ti su troškovi nastali tijekom gradnje prva dva broda te tri preostala broda.

U taj iznos uključeno je:

• oko 12 milijuna eura kredita koje je za račun MORH-a financirao HBOR, jer u državnom proračunu nisu bila osigurana sredstva za četiri broda, već samo za jedan

• oko 7 milijuna eura koje je BSO morao sam financirati zbog dugotrajnih kašnjenja u plaćanju, nepotpisivanja zapisnika i višemjesečnih blokada (do 384 dana), uz pripadajuće kamate

Posebno je važno istaknuti da je posljednja obveza plaćanja za prototip brod Omiš izvršena tek 2024. godine, čak 1.888 dana (više od pet godina) nakon primopredaje. Izjave da BSO „traži 15 do 20 milijuna eura više“ zapravo se odnose upravo na ove nepodmirene obveze, dug prema HBOR-u, kamate i sredstva koja je BSO morao osigurati kako bi spriječio prekid gradnje. Time se potvrđuje postojanje financijskih obveza koje godinama nisu bile planirane u proračunu niti su bile podmirene.

Zbog takve situacije tvrtka je dovedena do predstečaja. Ovim putem apeliramo na sve koji imaju utjecaj da se hitno pokrene konstruktivna komunikacija. Ovo nije nerješiv čvor. Potrebna je dobra volja, razum i spremnost na kompromis kako bi se brodovi dovršili. BSO je spreman odmah završiti brodove za Hrvatsku vojsku.

Podsjetimo, kako je pisao Express, ugovor između MORH-a i Brodosplita o gradnji pet ophodnih brodova potpisan je krajem 2014. godine, kad je definirano da svih pet brodova (prototip plus četiri serijska) mora biti predano do kraja 2018. godine, a po ugovorenoj cijeni od 396 milijuna kuna. No gradnja ophodnih brodova za Obalnu stražu na navozima Brodosplita debelo je kasnila, godinama i konačno zašla u slijepu ulicu 2024. godine. Posljedica je to nagomilanih poslovnih problema splitskog škvera, pisao je Express, a kulminirali su sve do prijedloga za stečaj, koji su splitskom Trgovačkom sudu krajem travnja 2022. bili predali iz Brodosplita.

Umjesto obnovljene flote pomorske sile u Hrvata u 2022. godini plovi samo jedan novi ophodni brod, OOB-31 “Omiš”, pisao je Express 2022. u tekstu pod naslovom "Debeljaku 400 milijuna kuna za pet brodova, a plovi jedan". U međurvemenu, isporučen je još samo jedan brod, Umag, i to sa zakašnjenjem od sedam godina (?!) u odnosu na izvorni plan. 

Sam projekt u startu je postavljen na pogrešne noge. Ugovor između MORH-a i Brodosplita potpisan je na temelju običnog idejnog rješenja Brodarskog instituta (pretprojekt), a ne na osnovi gotove projektno-tehničke dokumentacije. Izvorni projekt broda poslije su morali produžiti za nekoliko metara (brodu je nedostajalo dužine), promijenjena je i konstrukcija krme radi duže osovine motora, naknadno su ubačeni i izvlačivi bočni stabilizatori, koji su se pokazali manjkavima. U testiranjima “Omiša” bilo je problema i s viškom težine (ugrađen jeftini, ali teži motor), evidentirana je i velika potrošnja goriva, nemogućnost ostvarivanja deklariranih brzina... Uz to, preostala četiri broda ne bi imala stabilizatore jer se u plovidbenoj praksi “Omiša” pokazalo da stvaraju poteškoće u stabilizaciji plovila kod određenih vrsta manevara, posebno pri manjim brzinama i prelasku preko vlastite brazde.

U tekstu "Plan B za ratne brodove s kojima je Brodosplit zapeo na 60 posto: Preseliti ih", Express je ove godine u listopadu pisao: 

Kad ugovor padne u more, a ophodni brodovi ostanu na suhom, pitanje više nije tehničko nego državničko. Kad Ministarstvo obrane Republike Hrvatske potpiše ugovor za pet obalnih ophodnih brodova, a nakon deset godina u floti ima samo dva - to više nije samo industrijska kronika. To je pitanje časti i kontrole nad vlastitim morem. Hrvatsko more nije samo turistički horizont ni razglednica s palmama. To je obrambena linija države, simbol suvereniteta i dokaz sposobnosti da sama gradi svoje oružje. Zato spor između MORH-a i Brodosplita nije puki sudski predmet, nego ogledalo odnosa između države i njezine industrije, piše ekspertni tim za Express. Nakon što je Brodosplit jednostrano raskinuo ugovor za tri preostala broda, tvrdeći da su troškovi gradnje porasli, MORH se, kažu insajderi, sprema na poteze koje u vojnim krugovima zovu “pravnim manevrima”. Sve su opcije u igri - od arbitražnog ili sudskog postupka, pa do privremenih mjera, zabrane raspolaganja brodovima te utvrđivanje stvarnog vlasništva i naknada štete. U prijevodu - država planira preuzeti ono što smatra svojim. Jer ti su brodovi građeni javnim novcem, prema specifikacijama HRM-a, pod državnim nadzorom i s državnim oznakama. Ako je uplaćeno, onda je plaćeno oružje koje mora služiti vojsci, a ne bilanci.

Jedna od opcija jest da se s Brodosplitom, vlasnikom nedovršena tri patrolca, postigne dogovor o nastavku gradnje pod strogim državnim nadzorom i uz realniju cijenu. Druga, ambicioznija, predviđa da se brodovi premjeste u drugo brodogradilište - recimo Lenac, Uljanik ili čak Končar - gdje bi se dovršili po postojećim nacrtima. Brodovi su, prema procjenama, više od 60 posto gotovi. Trupovi postoje, oprema je naručena, neki sustavi su već ugrađeni. Nedostaje još volje i, naravno, odluke. Ako sve to propadne, država možda ima i plan C - preuzimanje kormila. U praksi, to znači da bi MORH, putem suda ili posebne odluke Vlade, mogao tražiti da se brodovi proglase vojnom imovinom od strateškog značaja i prenesu u vlasništvo Republike Hrvatske. 

Neki, pak, smatraju da bi bilo najpoštenije da država naprosto otkupi od Brodosplita nedovršene brodove, nacrte i opremu te otvori sebi put da ih dovrši u drugom škveru. Dakle, sjesti za stol s čelnicima Brodosplita, skenirati koliko je za brodove platio MORH, koliko je investirao Brodosplit, i uz razliku do sada uloženog otkupiti brodove. Scenarij bi glasio - Brodosplit izlazi iz projekta uz poštenu naknadu, država preuzima sve pravne i tehničke aspekte, dovršetak se novim ugovorom dodjeljuje drugom brodogradilištu - pod nadzorom MORH-a i tehničkog odbora HRM-a, s plaćanjem po etapama i gornjom granicom troškova. Tako bi se spriječila daljnja kašnjenja, a posao ostao unutar hrvatske brodogradnje. Niti bi Brodosplit propao niti bi država ostala bez brodova.