Mostovoj koaliciji sa SDP-om formalno su presudili birtijaški tračevi, a navodno i snimka ponoćnog sastanka nekih mostovaca sa Zoranom Milanovićem u Banskim dvorima.

“Onaj tko želi raditi, može raditi, ali s nama pošteno”, poručio je prije četiri mjeseca vidno uzrujani Božo Petrov odbacujući ujutro Milanovića i uletjevši isto popodne u zagrljaj Tomislavu Karamarku. 

A nije prošlo ni prvih sto dana Vlade, mandata obilježenog otporima, bojkotima, smjenama i jadikovkama, a Božo Petrov i dalje ne odustaje od suradnje s HDZ-om. 

Strankom koja mu pred nosom maše preslagivanjem Vlade, promjenom partnera, traži zamjenu za Most, kombinira s Milanom Bandićem, prijeti premijeru s kojim je Most stvorio pokret otpora HDZ-u i pokazuje prezir prema Petrovu. 

Petrov čak spominje interesne skupine oko Karamarka koje rade protiv interesa u Ini te optužuje HDZ da šuruje s optuženikom za korupciju.

Je li to ono što je Petrov želio? Gdje su nestali veliki principi? Poštenje? Čistoća u politici? Jesu li gore birtijaške priče o tome da će SDP slomiti Most po formiranju koalicije ili sve ono što Most sad prolazi u suradnji s HDZ-om? I Hrvatska sa svima njima? I zar je Petrov stvarno mislio da će Karamarko i HDZ biti bolji od ovoga? 

Kako se u one poruke da “s Mostom mogu raditi samo pošteno” uklapaju priče o Ini, svađa oko kadroviranja u policiji - realizirana nakon čudne pljačke u MUP-u – bojkot Mostovih prijedloga, ali i ovakve poruke o preslagivanju Vlade? 

“Ako u tri ili četiri mjeseca ne počnu reforme, netko drugi će preuzeti vlast”, izjavio je prošli tjedan Božo Petrov. 

Ali umjesto da istog trenutka, onako naglo kao i nakon famoznih konzultacija na Pantovčaku, raskine savez s HDZ-om i spasi malo obraza što mu je ostalo, on čeka da ga Karamarko, uz pomoć Bandića, izgura iz Banskih dvora. 

Umjesto da ode zbog principa, čeka da ga HDZ prožvače i ispljune. Zajedno s onim premijerom hologramom. Nije, međutim, pitanje je li Petrov sad dobio ono što je tražio. 

Bolje je pitanje je li imao izbora. Koalicija sa SDP-om nikad nije bila opcija. Ostanak ljevice na vlasti nikad nije bila realna mogućnost i stoga je sklopljen prirodni, pa makar i prisilni, brak HDZ-a i Mosta. 

U tom braku svatko glumi žrtvu: i Karamarko kojega Petrov i Orešković zaobilaze, i Petrov kojemu Karamarko kopa jamu, i Orešković koji je fikus, i Most koji se trga za prostor... 

A najveća žrtva svega toga su hrvatski građani. Ovo nije hrvatska Vlada. Tek gomila karijerista koji jedni druge drže na nišanu.