Dan prije nego što će Istražno povjerenstvo predstaviti svoje završno izvješće u Europskom parlamentu u Strasbourgu, srpski Radar objavljuje autorski tekst u kojem član geodetskog povjerenstva, profesor Tanasije Marinković detaljnije objašnjava propuste države, zbog čega je Istražno povjerenstvo zaključilo da je urušavanje nadstrešnice posljedica djelovanja povezane kriminalne skupine te da postoje osnovi sumnje da je predsjednik Srbije na čelu te kriminalne skupine, zbog čega je javno pozvao Tužiteljstvo za organizirani kriminal da proširi istragu i da ispita neke od suradnika Aleksandra Vučića kao svjedoke, a neke kao osumnjičenike.

Istragu Višeg tužiteljstva u Novom Sadu kompromitiraju kontroverze oko vještačenja uzroka urušavanja nadstrešnice, istraga Višeg tužiteljstva u Beogradu izravno je usmjerena na ometanje pravde, dok Tužiteljstvo za organizirani kriminal ne istražuje postojanje organizirane kriminalne skupine, za koju postoje osnove sumnje da ju je organizirao predsjednik Republike i da je oštetila državu za oko 700 milijuna eura, navodi radar. 

Istražno povjerenstvo za utvrđivanje odgovornosti za pad nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu 1. studenog 2024. zaključilo je da je država Srbija prekršila pravo na život 17 svojih građana, od kojih je 16 poginulo. Država je za to odgovorna jer nije uspostavila pravni okvir koji bi spriječio takve rizike, koja godinama urušava standarde u gradnji i sustavno zaobilazi javne nabave u međunarodnim ugovorima, što ukazuje na moguću korupciju, rekao je član Komisije za aneksiju, profesor Pravnog fakulteta Tanasije Marinković, predstavljajući svoje završno izvješće na konferenciji za novinare 15. listopada.

Tekst profesora Marinkovića za Radar Nove.rs prenosimo u cijelosti.

Republika Srbija je povrijedila pravo na život u njegovom supstancijalnom aspektu i to:

1) Stalnim snižavanjem građevinskih standarda u Zakonu o planiranju i gradnji tijekom niza godina, te isključivanjem iz primjene Zakona o javnoj nabavi u Prilogu br. 2 Sporazuma o gospodarskoj i tehničkoj suradnji u području infrastrukture između Republike Srbije i Narodne Republike Kine (2013.) i u Trgovačkom sporazumu o modernizaciji i rekonstrukciji mađarsko-srpske željezničke veze (2018.).

Dakle, Republika Srbija nije uspjela u potpunosti uspostaviti pravni i administrativni okvir koji učinkovito sprječava ugrožavanje prava na život, a posebno nije poduzela odgovarajuće regulatorne mjere, prilagođene posebnostima predmetne djelatnosti, poput gradnje i gradnje kao opasne djelatnosti i opasne stvari, s posebnom pažnjom prema stupnju mogućeg rizika za ljudski život.

2) Zanemarivanjem Zakona o javnoj imovini, tijekom niza godina, u vezi s obvezom održavanja zgrade Željezničkog kolodvora u Novom Sadu, Zakona o planiranju i izgradnji u vezi s izradom i kontrolom tehničke dokumentacije vezane uz modernizaciju i rekonstrukciju mađarsko-srpske željezničke veze, a posebno u vezi s rekonstrukcijom Željezničkog kolodvora u Novom Sadu, samom rekonstrukcijom i pregledom iste, kao i Zakona o javnoj nabavi, uslijed čega se ne može utvrditi da su izvođači, podizvođači i podizvođači imali potrebne stručne kvalifikacije, kapacitete i licence za izvođenje radova (re)konstrukcije za koje su angažirani.

Dakle, Republika Srbija nije uspjela provesti u praksi ona područja svog pravnog i administrativnog okvira koja teoretski učinkovito sprječavaju ugrožavanje prava na život, a koja se odnose na licenciranje, osnivanje, obavljanje i sigurnost djelatnosti koje se smatraju opasnim djelatnostima, kao ni na njihov nadzor, te prisiliti sve odgovorne na poduzimanje praktičnih mjera kako bi se osigurala učinkovita zaštita građana čiji bi životi mogli biti ugroženi navedenim opasnostima.

3) Netransparentnim angažiranjem izvođača, podizvođača i podizvođača koji su rekonstruirali Željeznički kolodvor u Novom Sadu, te ignoriranjem nalaza istraživačkih novinara i nevladinih organizacija u kojima se ukazivalo na probleme u gradnji i korupciji (a koji se povezuju s predsjednikom Republike, njegovim kabinetom i drugim visokim javnim dužnosnicima) u vezi s modernizacijom i rekonstrukcijom mađarsko-srpske željezničke veze, uključujući Željeznički kolodvor u Novom Sadu, ili čak opstrukcijom rada tih novinara i organizacija, uz istovremeni angažman javnih i privatnih radiodifuznih servisa s nacionalnom frekvencijom u manipuliranju građanima Srbije kada je u pitanju kvaliteta i sigurnost rekonstruiranog Željezničkog kolodvora u Novom Sadu, a sve suprotno Ustavu Republike Srbije, Zakonu o javnoj nabavi, Zakonu o javnom informiranju, Zakonu o elektroničkim medijima, Zakonu o pristupu informacijama od javnog značaja i Zakonu o sprječavanju korupcije.

Time Republika Srbija nije ispunila svoju pozitivnu obvezu pružanja pristupa ključnim informacijama koje pojedincima omogućuju procjenu opasnosti za njihovo zdravlje i život, obvezu koja, u kontekstu opasnih aktivnosti poput gradnje, uključuje dužnost pružanja takvih informacija.

Republika Srbija je prekršila pravo na život u njegovom proceduralnom aspektu:

1) Provođenjem triju različitih javnotužiteljskih istraga - koje provode Više tužiteljstvo u Novom Sadu, Više tužiteljstvo u Beogradu (posebni odjel za borbu protiv korupcije) i Javno tužiteljstvo za organizirani kriminal - od kojih je ona koju provodi Više tužiteljstvo u Novom Sadu kompromitirana kontroverzama oko vještačenja uzroka urušavanja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Sadu, ona koju provodi Više tužiteljstvo u Beogradu izravno je usmjerena na ometanje pravde (barem naizgled, drugi pokušavaju doći do dvije istrage), dok ona koju provodi Tužiteljstvo za organizirani kriminal ne istražuje postojanje "organizirane kriminalne skupine" (članak 346. Kaznenog zakona), za koju postoje osnove sumnje da ju je organizirao predsjednik Republike, da je oštetila Republiku Srbiju za oko 700 milijuna eura i da je u središtu lanca događaja koji su doveli do urušavanja nadstrešnice.

Poseban oblik ometanja pravde je raspuštanje Udarne skupine Tužiteljstva za organizirani kriminal , tj. povlačenje suglasnosti državnih tijela i agencija za sudjelovanje njihovih stručnjaka u njoj. Time Republika Srbija nije uspjela: a) utvrditi cjelokupnost okolnosti koje su dovele do nesretnog događaja i sve nedostatke u funkcioniranju pravnog i administrativnog okvira; i b) utvrditi tko su državni službenici i tijela koja su bila uključena u predmetni lanac događaja.

2) Određivanjem mjera za osiguranje prisutnosti okrivljenika, praveći razlike među njima koje nisu utemeljene na Zakonu o kaznenom postupku, a koje mogu biti važne ne samo za nepristranost već i za učinkovitost istrage, tako da je u postupku koji vodi Više javno tužiteljstvo u Novom Sadu pritvoreno deset osumnjičenih građevinskih inženjera, dvojici javnih dužnosnika, od kojih je jedan prvooptuženik u ovom slučaju, naloženo je napuštanje stana, a drugom okrivljeniku, bivšem ministru graditeljstva, dopušteno je da se brani sa slobode, dok je u postupku koji vodi Javno tužiteljstvo za organizirani kriminal u početku svih 13 okrivljenika određena zabrana napuštanja stana, tako da je dvojici od okrivljenika, suvlasniku i osnivaču tvrtke koja podizvođačke radove izvodi na Željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, potom dopušteno da se brane sa slobode.

Dakle, Republika Srbija nije uspjela osigurati pravednu, sveobuhvatnu i nepristranu javnotužiteljsku istragu koja zadovoljava minimalne standarde učinkovitosti i u kojoj postoje uvjeti za određivanje mjera za nesmetano vođenje kaznenog postupka kako to nalažu potrebe pravde.

3) Toleriranjem ili čak orkestriranjem govora mržnje, na kanalima s nacionalnom frekvencijom, protiv postupajućeg tužitelja u Višem javnom tužiteljstvu u Novom Sadu, a posebno protiv glavnog tužitelja Javnog tužiteljstva za organizirani kriminal i suca Posebnog odjela Višeg suda u Beogradu, koji je naredio pritvor svim okrivljenicima u postupku pred Tužiteljstvom za organizirani kriminal. Tome treba dodati i stalno ometanje pravde od strane nositelja najviših javnih dužnosti i tabloidnih elektroničkih medija iznošenjem neistina da je urušavanje nadstrešnice posljedica terorističkog čina ili da je Nalog za provođenje istrage Tužiteljstva za organizirani kriminal oblik državnog udara. Time Republika Srbija nije uspjela osigurati atmosferu u medijima i društvu u kojoj bi nadležna pravosudna tijela mogla profesionalno, nepristrano, odgovorno i bez straha obavljati svoju javnu funkciju.