Papa ne mrzi Hrvate, sa Stepincem ima viši cilj
Papa želi uspostaviti most prema pravoslavnoj Moskvi. To je u redu, kaže nam dobar poznavatelj Crkve pa nastavlja:
"On želi ustanoviti istinu o Stepincu. I to je u redu. No treći element ove priče nije u redu - nije dobro što je radi uspostave tog mosta počeo hvaliti Irineja..."
Stepinac se očito ne može istrgnuti iz čeličnih ralja politike. Papa je, naime, odlažući ad infinitum, a vjerojatno do idućeg pontifikata, odluku o kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca, snažno pohvalio srpskog patrijarha Irineja, čovjeka čvrsto sljubljenog s Aleksandrom Vučićem.
"Stepinac je bio čovjek s vrlinama i to je Crkva izjavila time što ga je proglasila blaženim. Može ga se moliti. On je blažen. Ali u određenom trenutku procesa kanonizacije došlo je do nerazjašnjenih točaka. I ja, koji bih trebao potpisati kanonizaciju, s mojom odgovornošću, molio sam, promišljao sam i tražio savjet i onda sam vidio da trebam pitati za pomoć Irineja. Irinej je veliki patrijarh i Irinej mi je pomogao. Osnovali smo zajedno povjesničarsku komisiju. Radili smo zajedno. Jer i Irineja i mene jedino zanima istina", rekao je Papa.
No je li istina to da je Irinej "veliki patrijarh"? Nakon presude Ratku Mladiću, koji je naredio ubijanje 8000 ljudi, Irinej je rekao: "Mi smo znali da će Ratko Mladić biti osuđen i da će sve biti tako, i mi, nažalost, tu ništa ne možemo učiniti. Sve se to događa jer silni svjetski moćnici rade vražja djela, a mi trpimo posljedice..."
To ne zvuči baš kršćanski, ali u sukobima o Stepincu pobožnost je odavno ustuknula pred sasvim ovozemaljskim interesima. Hrvatski biskupi nemaju puno nevinije ruke u ovoj priči: znajući Stepinčev ikonički status u hrvatskom narodu, oni Papin veto koriste više radi difamacije Pape modernizatora nego zbog kanonizacije sveca, do koje će kad-tad sigurno doći. Crkva u Hrvata jedna je, naime, od najkonzervativnijih u Europi, oni žive na prijelazu iz 20. u 19. stoljeće i Papa im neopisivo ide na živce.
Ovog papu naša Crkva sigurno ne vidi kao nepogrešivog, čak ni u dogmatskim pitanjima. Odbijaju njegovu redakturu Očenaša, a Ivica Šola o njemu piše kao da je riječ o nekom župniku iz Retfale. Stepincu ne pakovati, misle staloženi promatrači sa strane: Stepinac je samo javni razlog koji biskupi koriste u difamaciji Pape. Problem je puno dublji. Ovdje se u biti radi o strukturi Crkve u Hrvatskoj, svjetonazoru biskupa koji revitaliziraju ustaštvo, hrvatskom radikalizmu.
Slučaj Bleiburg je klasičan obrazac tog nerazumijevanja. Nije baš lijepo kad ti bratska Crkva iz Austrije uskrati titular proslave kao crkvenog događaja i prebaci ga u kategoriju javnog zbivanja, sa strožim pravilima: zastave, pjesme. To je pljuska, i to vrlo zvučna, utoliko teža jer dolazi iz srca jedne konzervativne zemlje, vjerojatno uz Papin blagoslov, a svakako u duhu njegove agende.
"Ni ja ni kolege ne znamo što se događa. Svi smo šokirani posljednjom Papinom reakcijom, to više što je Alojzije Stepinac platio glavom i zbog privrženosti papi. Njemu je Tito nudio brda i doline, trebao je biti papa u Jugoslaviji, što bi značilo izdaju katoličanstva. Stepinac je ostao vjeran Vatikanu i to itekako znaju svi. O čemu se ovdje radi, međutim, nitko živ ne zna! Jedna od teorija, i prema mojemu sudu jedina opravdana teorija, jest ona koja kaže da Papa preko srpskog pravoslavlja želi doći do ruskog. To je iskreni pokušaj ekumenizma, zbližavanja kršćana u ovom globalnom košmaru bez Boga. No pitamo se - zašto opet preko male Hrvatske? U povijesti smo krvarili za europske interese, štitili Vatikan, uvijek vjerni papi, pa opet sve ide preko nas?! Ono što najviše boli je proglašenje Irineja, koji napada Stepinca, sve hrvatske biskupe i svećenike kao ustaše, koji multiplicira krivnju Hrvata. Sve je tu čudno", govori vidno šokiran ugledni svećenik na čije nedjeljne mise dolazi iznimno mnogo vjernika.
Molio nas je da ostane anoniman jer ne smije istupati u javnosti bez dozvole biskupa, ali morao je, kaže, dati svoj komentar o Papinim riječima. Doslovno je, kaže, ostao šokiran. U razgovoru sa sugovornikom s Kaptola Express saznaje da je točno kako je Rusija glavni cilj pape Franje.
Naime, ruski patrijarh Kiril jest na neki način pravoslavni papa jer je po utjecaju, broju svećenstva i vjernika najmoćniji od svih patrijarha, čak i od carigradskog patrijarha, kojeg nazivaju "vaseljenskim", odnosno ekumenskim patrijarhom. Utoliko bi susret s njim bio kruna na politici ekumenizma.
"Kad bi se patrijarh Kiril i papa Franjo sreli u Moskvi ili u Vatikanu, kad bi krenuo taj bratski razgovor, to bi bio početak zacjeljivanja starih rana iz prvog crkvenog raskola. Još je Pavao VI., a pogotovo papa Ivan Pavao II., o tome sanjao. Susret s ruskim patrijarhom bio je na top listi Wojtylinih želja. Sad je to najveća želja pape Franje. Mirenje dviju crkava zapravo je dugoročna politika Vatikana", govori naš sugovornik s Kaptola.
U tom kontekstu, na putu ostvarenja velikog cilja - neostvarenog još od raskola 1054. godine - Stepinac se doima manje važnim pitanjem. Šokiranim se zbog Papine izjave osjećaja, saznaje Express, i dobar dio hrvatskih biskupa koji ne mogu shvatiti zašto papa Franjo veliča patrijarha Irineja, odnosno zašto se, kako kažu, "ruga s Hrvatima - prvo s Međugorjem pa sad i s blaženim Stepincem".
Činjenica jest da je papa Franjo za ukus našega klera previše moderan, papa koji razbija tradiciju i, ono najvažnije - želi očistiti crkvu od nacionalizma. To Crkvi u Hrvata ne odgovara, ali mora se napomenuti da nisu naši biskupi isključivo krivi za takav odnos pape Franje prema Hrvatima. Express je, naime, još krajem siječnja pisao da je papa Franjo brifiran od strane svojih savjetnika protiv Hrvatske. I za to nisu krivi ni naši biskupi ni naš narod, koji čini skoro pa stopostotno katoličko stanovništvo. Papa Franjo ne tolerira nacionalizam u svećenika, osobito kardinala, te je to jedan od najvećih razloga zašto nije zadovoljan Crkvom u Hrvatskoj.
"Navodno su ga", govori dalje naš sugovornik, "antihrvatske struje u Vatikanu uvjerile da su Hrvati šovinisti i nacionalisti, pa smo sad na 'ledu'."
Iako na prvu ovo saznanje zvuči šokantno, zapravo je očekivano. Papa Franjo od samog početka svog pontifikata zagovara toleranciju prema drugome i drugačijem i antinacionalizam, a Crkva u Hrvata, odnosno pojedini svećenici, pa i biskupi, uporno s oltara pozivaju na jačanje nacionalizma, čime podupiru najekstremnije skupine u društvu.
"Vatikan", kaže naš sugovornik s Kaptola, "ne može prihvatiti da svećenici još 10. travnja služe misu za ustaškog poglavnika Antu Pavelića te da Hrvati u Bleiburgu veličaju NDH (Crkva je jedan od pokrovitelja tog skupa), pa otud mišljenje Vatikana o Hrvatima kao nacionalistima."
Nastavak na sljedećoj stranici...
No ima mišljenja kako se iza svega pomaljaju i puno dublji strukturni problemi. Niti jedan od najistaknutijih hrvatskih prelata ne odgovara Papinu fotorobotu idealnog svećenika. Bozanić, Košić, Puljić, prekonzervativni su. Prema Papinoj su mjeri istesani istarski biskup Kutleša, ili, donekle, dubrovački Mate Uzinić. Potraje li mu pontifikat, papa Franjo resetirat će cijeli crkveni vrh u Hrvatskoj, a oni to znaju i vode tihi rat protiv njega.
Jer to bi značilo prilično radikalan zaokret Hrvatske, koji bi se mogao nazvati čak i civilizacijski drugačijim putem. Uz Andreja Plenkovića, koji Hrvatsku odmiče od poljskih i mađarskih formula, dobiti nadbiskupa sličnih vrijednosti, bilo bi za sadašnje biskupe užasavajuće rješenje, pa su se odlučili na tihu demonizaciju Bergoglia, u čemu im je slučaj Stepinac dobro došao.
"Stepinac je zgodan za plašenje puka i uvjeravanje da je Bergoglio zao i mrzi Hrvate", kaže naš drugi sugovornik pa dodaje:
"Ne mrzi on Hrvate, to nema veze s istinom, već se bori, jer je takav njegov pontifikat, protiv onoga što je mnogim biskupima u Hrvatskoj najdraže: primitivizam i dominacija koja se temelji na crkvi iz prošlog stoljeća. Ovaj papa želi Crkvu uvesti u novo vrijeme spremnu za izazove koji je očekuju, a ne beznadno reakcionarnu, zatucanu i posvećenu jedino nacionalizmu."
"Papa Franjo dolazi iz Latinske Amerike i njemu kontekst koji je Wojtyli bio dobro poznat, riječ je o komunizmu i nijansama te vrste, ne znači puno", kaže drugi naš sugovornik, bivši diplomat.
"U Latinskoj Americi kler je u značajnoj mjeri lijevo orijentiran, svakako ljevije od naših standarda, a naročito od standarda naše crkve pod Bozanićem", kaže on.
"Utoliko je razumljivo da mu je mrska svaka pomisao na relativizaciju ili, još gore, glorifikaciju ustaštva, koja je kod nas prilično očita u dijelu klera. To nisu objede neprijatelja Hrvatske već stanje stvari, a to što je Papa pohvalio Irineja je, objektivno, opet njegova greška."
Čini se da je hrvatski kler u Vatikanu ostao bez zagovora - naši izvori tvrde da u Papinoj blizini nema utjecajnih ljudi odavde. Kaptol ovakva tumačenja ne prihvaća i ustraje u stavu da nas papa ne voli.
"Papa Franjo ima takav stav o Hrvatima, ali to se može promijeniti, iako će to biti težak put. Mi moramo biti svjesni da smo mali i da moramo biti mudri. Trenutno nemamo niti jednog našeg svećenika na nekoj imalo važnijoj, jakoj funkciji u Vatikanu. Zakazala je i politika što se tiče toga kako nas u Vatikanu doživljavaju. Nažalost, nismo bili mudri", govori nam naš sugovornik iz vrha Kaptola te ističe da papa Franjo nije tvrdoglav te je sklon mijenjanju stavova što dokazuje i to je sada dokazao na Međugorju.
"Nije samo papa Franjo kriv za ovo oko Stepinca. Možda i promijeni mišljenje o našem blaženiku. Kad je papa postao papom rugao se s Međugorjem i vidiocima, a evo danas dopušta hodočašće u Međugorje. Zašto? Zato što je mons. Henryk Hoser, apostolski vizitator Svete Stolice s posebnom ulogom za Međugorje, rekao što je Međugorje i Papa je to uvažio. Znači, on je spreman promijeniti svoje mišljenje jer vjeruje svojim ljudima. Naši biskupi, pak, sve ovo vrijeme nisu bili u stanju da se malo angažiraju oko lobija oko pape Franje i da ih senzibiliziraju oko Stepinca i Međugorja. S druge strane medijska kampanja oko toga da su Hrvati ustaše, pa i sam taj povijesni problem oko Stepinca, toliko je jaka da je papi u to lako povjerovati. I tu ga možemo shvatiti", govori nam sugovornik s Kaptola.
Podsjeća, pak, da je kardinal Josip Bozanić 1997. godine izabran za nasljednika Franje Kuharića velikim dijelom i zbog toga što je bio na glasu kao anacionalan svećenik, što je od Svete Stolice tražila tadašnja svjetska politika.
"Vatikanu je uvjetovano od svjetskih sila da Kuharića naslijedi netko tko je totalna njegova suprotnost. Bozanić je bio pravo rješenje. On je tada gušio svaku nacionalnu crtu, izbacio je trobojnicu iz crkve, nije bilo ni svijeće s pleterom na oltaru... Neki će se sjetiti tih vremena. Ali shvatio je nakon nekog vremena da tako gubi narod pa je pred kraj pontifikata pape Ivana Pavla II. počeo polako mijenjati politiku", govori naš sugovornik.
Ističe da je papa Benedikt XVI., odnosno Joseph Ratzinger, koji je naslijedio Ivana Pavla II. vrlo dobro pozvao Hrvate jer je bio veliki prijatelj s kardinalom Franjom Kuharićem. Hrvatski forumi vriju, a popularnost pape Franje među hrvatskim vjernicima blijedi. Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić nedavno je izjavio da su uplitanje Srpske pravoslavne crkve u kanonizaciju i Papin pristanak na to "nečuveni presedan" i "politikantstvo" te kako su Papine riječi upućene iz aviona "uznemirujuće".
Napomenuo je kako se treba i u ovom slučaju ugledati na blaženog Alojzija Stepinca i na njegovu vjernost Rimu i na Stepinčevu strpljivost. To je dosta ozbiljan ustanak protiv Pape, kojega se u kanonskim stvarima ima smatrati nepogrešivim. U tom smislu, povijest odnosa papa i Hrvata nikad nije izgledala ovako.
"Papa Franjo stavio se na stranu Srbije. To nas boli. Prije njega i papa Ivan Pavao II. i Benedikt XVI., bili su istinski prijatelji Hrvatske. Pa današnji svetac Ivan Pavao II., a tada papa, izjavio je bio da našem narodu blaženi Alojzije Stepinac može biti uzor i kompas. Mislim da je s time sve rečeno", kaže naš sugovornik s Kaptola, koji smatra da naši biskupi trebaju zatražiti hitan sastanak s papom Franjom i otvoreno razgovarati o kanonizaciji blaženog Stepinca.
Papa Franjo osnovao je povjerenstvo za Stepinca, i to mješovito, što delegatima s tom idejom ne daje velike nade u uspjeh. Komisije se osnivaju kad se neki problem želi staviti pod tepih i pustiti vremenu da rješava ono što ljudi ne mogu. Ono što jest neporecivo jest da će ovakve odluke i izjave moći zloupotrebljavati ljudi i politike poput Vučićeve.
Upitno je ima li netko tko presudu protiv Mladića vidi kao "vražju urotu" ikakvo moralno pravo prosuđivati u, ipak delikatnoj, stvari poput Stepinčeve. SPC je kanonizirala brojne ljude koji su, blago rečeno, problematični. Stepinac je i u vrijeme suđenja, kao optuženik a onda i osuđenik, bio u prvom redu žrtva političkih igara; on je to i danas, kao blaženik. I tako će, čini se, ostati sve do konačne odluke.