Godinu i pol dana nakon što je potonuo u misterioznim okolnostima u 2500 metara dubojim vodama, 100 kilometara od Almerije u Španjolskoj, ruski brod Ursa Major, odnosno Veliki medvjed, i dalje je misterij. Prevozio je, kao što je objavio CNN, najvejrojatnije dva nuklearna reaktora za podmornice i destinacija je bila Sjeverna Koreja, ali tu postoji detalj knekoliko upitnika - zašto bi Rusija slala nuklearne reaktore za podmornice - koji nisu prevelikih dimenzija s obzirom na skučen podmornički prostor - morskim putem ako ima razvijenu željezničku mrežu sa Sjevernom Korejom?

Ovo je pet ključnih stvari koje trebate znati o slučaju ruskog broda u sjeni koji je potonuo 23. prosinca 2024. godine.  

1. Što je zapravo prevozio Veliki medvjed?

Ruska brodarska tvrtka Oboronloguistika kasnije je tvrdila da je brod prevozio uglavnom prazne kontejnere, Liebherrove dizalice i poklopce otvora za ledolomce. Ta tvrtke inače je vrlo povezana s ruskim Ministarstvom obrane i već je pod američkim sankcijama. Međutim, istraga španjolskih vlasti, koju je krajem 2025. prvi otkrio španjolski list La Verdad, pokazala je da je brod zapravo prevozio komponente za dva nuklearna reaktora, svaki težak gotovo 65 tona.

Uz ostali teret koji je bio samo maska, ruski teretni brod prevozio je dva nuklearna reaktora tipa VM-4SG. To je sovjetski odnosno ruski nuklearni reaktor za podmornice, dio serije VM-4 razvijene za drugu generaciju nuklearnih podmornica tijekom Hladnog rata. Najpoznatiji je po tome što je ugrađivan u Delta IV-class submarine strateške podmornice s balističkim projektilima. Reaktor je inače smješten duboko unutar trupa podmornice, u snažno oklopljenom i zaštićenom odjeljku. Ruski izvori tvrde da je VM-4SG mogao raditi približno 10 godina prije potrebe za zamjenom goriva.

Fizički izgleda kao veliki cilindrični čelični “kotao” s debelim stijenkama - to je tlačna posuda reaktora. Prema dostupnim snimkama iz ruskih dokumentaraca, VM-4SG izgleda vrlo “industrijski”: mnoštvo debelih cijevi, ventila i hidrauličkih sustava oko centralnog reaktorskog poklopca. Gorivo je obogaćeni uranij-235 - svaki reaktor u funkciji sadrži ukupno 167 kg uranija od čega je oko 150,7 kg U-235 - ali njega sigurno nisu napunili, to se nikad ne radi zbog rizika za posadu pri transportu i moguće havarije, koja se i dogodila. Toplinska snaga mu je oko 90 MW po reaktoru.

2. Koja je bila ruta Velikog medvjeda?

Veliki medvjed, prema službenim podacima, bio je na putu za luku Vladivostok na ruskom Dalekom istoku. Brod je prema podacima Maritime Traffica isplovio 11. prosinca iz St. Peterburga, potonuo je 23. prosinca kod obala Španjolske, u Mediteranu, pod do kraja nerazjašnjenim okolnostima.

3. Kako je došlo do havarije?

Brod je prema istrazi CNN-a pretrpio više eksplozija - tri ili četiri - na desnoj strani, blizu ili u strojarnici. Zbog toga se nagnuo, postao nepokretan i na kraju potonuo. Dva člana posade su izgubljena - nestali, pretpostavlja se da su mrtvi - ostalih 14 spasile su španjolske vlasti. No ubrzo se na mjestu nesreće pojavio ruski ratni brod Ivan Gren i zahtijevao od španjolskih spasitelja da napuste područje.

POŠILJKA ZA SJ. KOREJU Ruski 'Medvjed' prevozio reaktore za nuklearne podmornice. Potopljen je

Prema pisanju CNN-a, istraga u Španjolskoj pokazala je postojanje rupe na oplati veličine jastuka, za koju se navodi kako ih mogu nanijeti isključivo torpeda kakvima raspolažu, osim Rusije, još i američke, europske te iranske podmornice. Teretni brod mogao je dakle biti pogođen takozvanim "superkavitacijskim" torpedom. Ovo iznimno rijetko oružje koristi samo nekoliko mornarica diljem svijeta. CNN napominje da samo Sjedinjene Države, nekoliko saveznika NATO-a, Rusija i Iran posjeduju ovu vrstu brzog torpeda, koji izbacuje zrak ispred plovila kako bi smanjio otpor vode. Prije potonuća, Ivan Gren ispalio je nekoliko raketa za bolju vidljivost nakon čega se čulo par eksplozija i brod je potonuo na dno Sredozemlja. 

Ruski špijunski brod Jantar približio se olupini tjedan dana nakon potonuća. Naknadno su u tom području otkrivene četiri eksplozije. Nadalje, prema javno dostupnim podacima o letovima, i američki zrakoplovi specijalizirani za detekciju nuklearnih čestica također su prelijetali iznad olupine tijekom protekle godine.

4. Zašto brod stalno mijenja ime?

Potopljeni ruski teretni brod Ursa Major nije bio samo slučajni transportni brod - bio je to takozvani ruski "brod duhova" kojima izbjegavaju sankcije. Dio je ruske ilegalne "Sjenovite flote". godinama je međunarodna zajednica poznavala brod pod drugim imenom: 'Sparta III'. Kao Sparta III, brod je bio pod strogim sankcijama Sjedinjenih Država i Europske unije, izričito označen zbog svoje uloge u prijevozu vojne opreme i ilegalnog tereta kako bi se potaknuli ruski ratni napori i zaobišla međunarodna trgovinska ograničenja. Kako bi izbjegli ovo intenzivno međunarodno praćenje, ruski operateri su jednostavno preimenovali brod. Sparta III je tiho preimenovana u 'Ursa Major', što joj je omogućilo da privremeno prođe pored lučkih vlasti i nastavi svoje tajne vojne opskrbne rute. To je modus operanci Rusije otkako je počeo rat s Ukrajinom. 

5. Komu je pošiljka bila namijenjena?

Sjeverna Koreja je, samo nekoliko mjeseci nakon havarije, predstavila svoju prvu nuklearnu podmornicu. Državni mediji prikazali su Kim Jong Una uz plovilo od oko 8.700 t, ali još u brodogradilištu. nema dokaza da su nuklearni reaktori unutra i da su ugrađeni. Namjena joj je dulje patroliranje i lansiranje projektila; analitičari sumnjaju na rusku pomoć. Operativnost nije potvrđena.