Kaže Forbes Hrvatska, Međunarodni autodrom Croatia Ring mogao postati središte hrvatskog motosporta. Senzacionalni kompleks bi, prema planovima, mogao ugostiti i utrke Formule 1, a gradio bi se sjeverno od Slunja na području Karlovačke županije. Investitor je, pišu dalje, tvrtka Automotodrom Plitvice Ante Bušića. Projekt je zamišljen prema najvišim standardima Međunarodne automobilističke federacije (FIA), a uvršten je i na listu strateških investicijskih projekata Republike Hrvatske. Edobren je, evo i elaborat zaštite okoliša vezan uz projekt.
‘Napokon imamo rješenje i vrlo sam zadovoljan procedurom koja je bila kompleksna, ali smo uspjeli odgovoriti na sve zahtjeve struke i ministarstva. Nastavljamo dalje jer je riječ o velikom projektu koji će, siguran sam, donijeti benefite i Karlovačkoj županiji i cijeloj Hrvatskoj‘. izjavio je voditelj projekta Davorin Štetner.
Stariji se sjećaju, sanjalo se godinama o tome kako će Ecclestonei dovesti F1 na Grobnik, ali od toga ništa. Pa se u predizbornim bulažnjenjima lokalnih političara obećavalo, čak je i na naslvnici Slobodne osvanulo "Formula 1 u Konjevratima!", to je kod Šibenika. Naravno, ćorak. Najozbiljniji pokušaj bio je zaista Grobnik uz podršku Ecclestonovih tamo krajem devdesetih i početkom dvijetisućitih. Dok su Slavica Radić i moćni Bernie još bili zajedno. I dok Imperijal nije o Slavici objavio nešto što nije trebao. Ovako je pisao Večernjak 90-ih:
Prije posjeta Dječjoj bolnici Kantrida, Slavicu i Bernija Ecclestonea primio je župan Primorsko-goranske županije Milivoj Brozina. Razgovarali su o koncesiji formule 1 na Grobnik. Ecclestone je o tome izjavio: "O dolasku formule 1 na Grobnik mnogo se razgovaralo. Mogu samo reći da će biti osnovan tim koji će ispitati sve mogućnosti dovođenja formule 1, ali i ostalih sportskih događaja na Grobnik." Novinarima se obratio i Mladen Črnjar, predsjednik Autokluba Kvarner: "Želimo da stručna ekipa u roku od šest mjeseci izradi elaborat o mogućnostima i obvezama države i županije u organizaciji takvog natjecanja. Trenutačno pet zemalja čeka takvu priliku, sa svim potrebnim objektima za dovođenje formule. Bez podrške države ne možemo računati na tu mogućnost, koja bi neprocjenjivo značila za promidžbu turizma i slijevanje svjetskog kapitala u Hrvatsku."
Pa opet godinu-dvije kasnije: Hoće li do kraja stoljeća natjecanja za Formulu 1 zabrujati na Grobniku? Poznata je dugogodišnja želja Bernija Ecclestonea i njegove supruge Hrvatice Slavice Radić da dobiju desetogodišnju koncesiju za održavanje utrka Formule 1 i Svjetskog prvenstva u brzinskom motociklizmu upravo na grobničkoj stazi, u što je Ecclestone, doznajemo, spreman uložiti 12 milijuna maraka. Pri tome je veoma važno jamstvo hrvatske Vlade i Ine, a to znači da će Automotodrom Grobnik kod Rijeke postati državnim objektom posebna značenja, primjerice poput Bjelolasice, za koju se država posebno skrbi.
To govori da je napokon započeto pravilno vrednovanje u inozemstvu najpoznatijeg hrvatskog sportskog objekta, na kojem se svojedobno na utrkama Svjetskog prvenstva u brzinskom motociklizmu okupljalo gotovo stotinu tisuća ljudi.
Omogućit će to i natjecanje za dobivanje SP-a, koje bi se održavalo pod imenom »Grand-prix Hrvatske«, a do kraja stoljeća i ostvarenje dugogodišnjeg sna o dolasku Formule 1 na pistu grobničkog automotodroma. Sve bi to pridonijelo uzletu i hrvatskog sporta i hrvatskog turizma jer su takve priredbe zlatna koka.
Nedavno je u Portugalu održan sastanak zainteresiranih ljudi iz svijeta biznisa i automotosporta, a naš dobro upućeni izvor tvrdi da je jedan od glavnih zaključaka zauzimanje da Formula 1 do kraja stoljeća zabruji na Grobniku. Naravno, nije to ni jednostavno ni jeftino, ali bi se isplatilo. U prvom redu, na automotodromu bi trebalo udovoljiti strogim zahtjevima, staviti novi sloj asfalta, urediti izletne zone i boksove. Dakle, uložiti više milijuna kuna. Nije to Sizifov posao jer, prema stručnim mišljenjima, najbolja hrvatska pista već sada kvalitetom premašuje polovicu svjetskih staza.
Trajalo je godinama. Svako toliko Formula 1 pojavila bi se u hrvatskom tisku. Ali - kad će, ne zna se.
Tadašnji ministar turizma Ivan Herak i predsjednik Hrvatskog automoto i karting saveza Branko Jordanić trebali bi se susresti u Londonu s obitelji Ecclestone u svezi s dolaskom jedne od utrka formule 1 na Grobnik, pisao je dvijetisućite Večernji list. Ministar Herak je o pregovorima za dovođenje formule 1 u Hrvatsku rekao: "Već je bilo priče o dovođenju utrka Svjetskog prvenstva formule 1, čak je projekt bio vrlo blizu ostvarenju, no iz vama vjerojatno poznatih razloga razgovori su razvrgnuti (mislio je na pisanje Imperijala o Slavica Ecclestone) No, prije nekoliko mjeseci pregovori su nastavljeni. A ovih dana bismo se trebali ponovno sastati kako bismo pokušali finalizirati projekt." Branko Jordanić pak prisnažuje: "Intenzitet razgovora o dovođenju formule 1 na Grobnik s obitelji Ecclestone nikada nije opao.
Za projekt je bio zagrizao i Slavko Rasberger, čovjek koji je otac Umagova ATP turnira.
"Investirao sam u projekt gradnje autodroma i aerodroma na Grobničkom polju. Hrvatska nema što tražiti u Europi bez velikih sportskih priredbi, a upravo za organiziranje spektakla formule 1 imamo velikih predispozicija. Činjenica je da nam je Ecclestone sklon, pa zašto to ne iskoristiti. Imam već i pretprojekt autodroma na Grobniku sa svim detaljima i troškovnikom te elaborat eksploatacije piste tijekom godine. Nisam još imao namjeru objaviti priču o autodromu, no negdje je ‘procurilo’ pa su tako izašle i informacije o 200 milijuna DEM, financijskoj težini projekta. Takvu informaciju nisam nikome dao niti sam ikome rekao koliko sam projekt platio", rekao je Rasberger za Večernjak.
Bernie Ecclestone tad je bio prilično iskren, za Večernjak je rekao kako 2001. ne postoji nikakva šansa da u Hrvatskoj bude oktanski cirkus Formule 1, ali za iduće godine ostavio je odškrinuta vrata.
Grobniku svakako nije pomogao užasan imidž iz perioda dok se tamo vozila Velika nagrada Jugoslavije u svjetskom prvenstvu u motociklizmu. Još pred rat, posljednji put kad su najbolji svjetski motocikli jurili Grobničkim poljem u sklopu Svjetskog prvenstva bio je 17. lipnja 1990. godine. No kombinacija stravičnih nesreća, neprofesionalizma i nadolazećeg rata zauvijek je izbrisala Automotodrom Grobnik s kalendara natjecanja koje danas poznajemo kao MotoGP.
Tradicija oktanskih sportova na Kvarneru seže duboko u prošlost, puno prije izgradnje Grobnika. Njezino srce kucalo je na ulicama Opatije, na legendarnoj stazi Preluk. Još od 1931. godine, kada je Opatija bila talijanska Abbazia, ondje su se održavale automobilske utrke. S konfiguracijom usporedivom s onom u Monaku, ali znatno bržom i dužom sa svojih šest kilometara, Preluk je bio ultimativni test hrabrosti. Staza je započinjala uz obalu, vijugajući strmo uz brdo, s jedne strane omeđena stijenama, a s druge kamenim zidom koji ju je dijelio od provalije i mora. Nakon Drugog svjetskog rata utrkivanje se nastavilo, a od 1969. do 1977. Preluk je bio domaćin Velike nagrade Jugoslavije u sklopu Svjetskog prvenstva u motociklizmu. No, unatoč bajkovitom krajoliku, staza je bila smrtonosna. Drveće, kameni zidovi, stupovi javne rasvjete i kuće bili su neoprostive prepreke pri brzinama koje su motocikli postizali. Stekla je reputaciju sličnu zloglasnom Isle of Man TT-u. Godine 1973., nakon pogibije Jarna Saarinena i Renza Pasolinija u Monzi, najveće momčadi poput Yamahe i MV Aguste bojkotirale su utrku na Preluku zbog opasnih uvjeta. Kap koja je prelila čašu bila je 1977. godina. Promotori su dobili ultimatum od Međunarodne motociklističke federacije (FIM) da poboljšaju sigurnost ili će utrka biti otkazana. Događaj je bio katastrofalan. Talijan Giovanni Ziggiotto poginuo je nakon što mu je zablokirao motor na treningu, a na njega je naletio drugi vozač. U klasi do 50 kubika, Ulrich Graf je izletio sa staze i udario u stijenu. Preminuo je u bolnici od teških ozljeda glave. Uz dvije smrti i 19 ozlijeđenih vozača, FIM-u je bilo dosta. Ulične utrke su zabranjene, a da bi Jugoslavija zadržala Veliku nagradu, morala je izgraditi modernu, trajnu stazu.
Lokalni motoklub prihvatio se posla. U nevjerojatno kratkom roku, tijekom samo dva mjeseca u kasno proljeće i rano ljeto 1978. godine, niknuo je Automotodrom Grobnik. U ekspresnoj gradnji sudjelovali su zatvorenici i vojska, koja je bila zadužena za polaganje asfaltne podloge. Inženjeri su očito znali što rade: asfalt je imao iznimno visok koeficijent prianjanja, posebno na mokroj stazi, i pokazao se nevjerojatno dugotrajnim, trajući desetljećima. Unatoč sumnjama, staza je bila spremna na vrijeme i 17. rujna 1978. ugostila je posljednju utrku sezone. Inauguracijski događaj bio je iznimno uspješan. Australac Gregg Hansford dominirao je pobjedama u klasama do 250 i 350 kubika, dok su Ángel Nieto i Ricardo Tormo slavili u manjim kategorijama. Ipak, ni modernije okruženje nije moglo u potpunosti eliminirati tragedije. Već 1981. godine staza je uzela prvu žrtvu na utrci Svjetskog prvenstva. Francuz Michel Rougerie pao je u drugom krugu utrke klase 350cc. Dok se pokušavao ustati i maknuti sa staze, na njega je u punoj brzini naletio momčadski kolega Roger Sibille. Rougerie je preminuo na mjestu od stravičnih ozljeda prsnog koša. Dvije godine kasnije, 1983., Švicarac Rolf Rüttimann izgubio je život u klasi 125cc. Pri brzini od oko 160 km/h izletio je u lijevom zavoju ispred boksova, a njegova je kaciga udarila u zaštitnu ogradu. Podlegao je ozljedama nekoliko dana kasnije u bolnici. Unatoč svemu, utrke su se nastavile kroz osamdesete, a Grobnikom su dominirala najveća imena poput Freddieja Spencera, Waynea Gardnera, Eddieja Lawsona i Kevina Schwantza, pisali su hrvatski mediji.
Do 1990. godine postalo je jasno da Grobnik zaostaje za svjetskim standardima. Objekti su bili zastarjeli, ali najveći problem predstavljali su organizacija i medicinska skrb. Već tijekom kvalifikacija te godine, Francuz Christian Sarron doživio je težak pad, a redari su ga grubo odvukli s asfalta, što je izazvalo bijes vozača i prve službene pritužbe na neprofesionalizam. Bio je to samo uvod u jedan od najmračnijih dana u povijesti sporta.
Sutradan, na dan utrka, kaos je eskalirao. Utrka klase 125cc prekinuta je crvenom zastavom odmah nakon starta zbog masovnog sudara u prvom zavoju. Uzrok je bila bizarna i opasna praksa organizatora da unutarnji dio zavoja, koji je označavao izlaz iz boksa, osiguraju balama sijena kako vozači ne bi kratili putanju. Jedan je vozač zakačio balu, pokrenuvši lančanu reakciju u kojoj su motocikli i vozači letjeli zrakom. Nevjerojatno, ista je stvar uzrokovala sličan sudar mjesec dana ranije na utrci Svjetskog prvenstva za motocikle s prikolicom, u kojem je Eros Manferdini poginuo nakon što ga je udario Reinhold Roth, a još šest vozača bilo je teško ozlijeđeno. Nakon što su očistili stazu od olupina, organizatori su vozače klase 125cc potjerali natrag u boksove kako bi napravili mjesta za start najjače, klase 500cc.
Utrka "kraljevske klase" prošla je relativno mirno, sve do teškog incidenta u kojem je Sito Pons izgubio kontrolu nad svojom Hondom na izlazu iz desnog zavoja. Na njegov motocikl naletio je Pierfrancesco Chili, koji je odbačen u zrak. Oba vozača zadobila su ozljede zbog kojih su propustili nekoliko sljedećih utrka. Način na koji su redari pomogli Ponsu, naizgled bez ikakve brige za stabilizaciju njegovih ozljeda, ponovno je izazvao oštre kritike i potvrdio dojam potpunog organizacijskog rasula.
Najgore je, međutim, tek slijedilo u utrci klase 250cc. Dva kruga prije kraja počela je padati kiša, što je stvorilo potpunu pomutnju oko toga je li utrka prekinuta crvenom zastavom. Neki vozači, uključujući i posljednjeplasiranog Australca Darrena Milnera, bili su uvjereni da jest i počeli su usporavati, vozeći se prema boksu. U isto vrijeme, vodeći su nastavili juriti punom brzinom. Katastrofa se dogodila na izlasku iz brzog zavoja. Nijemac Reinhold Roth, koji se borio za vrh, nije vidio Milnera koji je vozio polako i zabio se u njega nesmanjenom brzinom. U pokušaju izbjegavanja pao je i Alex Criville. Roth i Milner bili su teško ozlijeđeni. Roth je mjesecima bio u komi i zadobio trajno oštećenje mozga jer je predugo ležao na stazi bez kisika. Dok su vozila hitne pomoći i službenici, zajedno s brojnim neovlaštenim promatračima, preplavili stazu kako bi pomogli unesrećenima, crvene zastave konačno su se pojavile - ali tek nakon što je ostatak vozača još jednom projurio pokraj mjesta nesreće punom brzinom. Bio je to sramotan i mračan trenutak koji je zapečatio sudbinu Grobnika.
