U ovom trenutku postoje dva HDZ-a. Jedan je učahuren u Banskim dvorima, drugi je raspršen na terenu. Jedan njeguje pristojan imidž i stvara umivenu sliku, drugi promovira onu pravu, realnu sliku HDZ-a. Jedan je Plenkovićev HDZ, drugi je HDZ Ive Žinića i još desetaka lokalnih HDZ-ovih šerifa koji drmaju Hrvatskom. Ivo Žinić iskočio je kao posljednji u nizu lokalnih šerifa koji su se našli na udaru javnosti. Malo prije njega mediji su se zabavljali ostavkom Darka Puljašića, gradonačelnika Požege, na mjesto zastupnika u Hrvatskom saboru, zbog optužnica i afera. Pa smo se bavili bračkim avanturama Lovre Kuščevića. Tu su konstantno bili aferaški slučajevi iz Požege, i to ne samo župan Alojz Tomašević. Nismo zaboravili ni Viroviticu, s nestalim milijunima iz gradske blagajne i bliskim suradnikom gradonačelnika Ivice Kirina koji je počinio samoubojstvo. Tu je i Vukovar, s friško ražalovanim HDZ-ovcem Ivanom Penavom, koji je cijeli ogranak HDZ-a uspio prebaciti na svoju stranu. A imaju tu još deseci mjesta, općina, gradova i županija kojima drmaju HDZ-ovi lokalni moćnici.

Plenković drma državom s vrha, ovi drmaju državom u temeljima.A to isto drmanje, odnosno razorni potres u Sisačko-moslavačkoj županiji, izbacio je pod reflektore javnosti Ivu Žinića, političkog mediokriteta, bezličnog djelatnika mnogih ministarstava i državnih agencija, župana kojeg je Tomislav Karamarko instalirao na izvanrednim izborima nakon ostavke i afere Marine Lovrić Merzel. Župana za kojeg protivnici govore da ne radi ništa, da se provodi po kavanama, drma županijom i uživa u funkciji. Daleko od očiju javnosti. A onda se županija protresla i župan Žinić izašao je na vidjelo. Ne samo kao političar koji je prigovarao ljudima da se previše griju i volonterima da unose nered doniranjem kućica za unesrećene nego i HDZ-ovac koji je 25 godina živio u državnoj kući koju je neopravdano upisao u svoju imovinsku karticu kao svoje vlasništvo, premda ona to nije, a izostavio je privatno vlasništvo u kojem bi mogao i trebao živjeti. Tako smo u nacionalnoj kataklizmi dobili psiho-portret pravog lokalnog HDZ-ova šerifa. Pohlepnog i neosjetljivog, posvećenog zbrinjavanju sebe i svoje familije, umjesto brizi prema građanima svoje županije, bahatog i samoživog, gospodara županije koji je uz svog sina, dogradonačelnika Gline, obiteljsku lozu Žinića pretvorio u lokalnu političku dinastiju.
I jasno, Žinić je postao generator afera i skandala koji ne samo da uznemiruju Hrvatsku nego i kvare miran san šefu stranke Andreju Plenkoviću. Sve što on navodno pokušava napraviti sa svog uzvišenog i svima nedodirljivog vrha kvare mu oni s dna kace. I svakog dana Plenković mora opravdavati svoje lokalne šerife, optuživati medije zbog “histerije” i kritičare zbog “demontiranja” države. Kao da je i on sam postao talac svojih lokalnih moćnika.S građanima koji moraju živjeti pod tim moćnicima.

U Žinićevu slučaju zanimljivo je ono što se primjećuje u mjestima u kojima vlada HDZ: što je njegova županija (grad, općina, mjesto) siromašnija, zapuštenija, zapostavljenija, to je njegova moć kao lokalnog šerifa izraženija. Što je logično: ljudi su naprosto dovedeni u situaciju da, na ovaj ili onaj način, ovise o HDZ-u. Nemaju posla, nemaju uvjete za pokretanje biznisa, nemaju mogućnosti razvoja tog biznisa mimo HDZ-ove birokratsko-koruptivne mašinerije, nemaju slobodne lokalne medije, koje se HDZ trudi uništiti ili kupiti, pa je jedino što im preostaje ići niz dlaku HDZ-u i pronaći neki oblik suživota s HDZ-om. U suprotnom, HDZ će sve uništiti kako bi se ponovno domogao vlasti. To će učiniti sam gdje može ili će se povezati s nekim tko već ima vlast, kakva god ona bila, kao u slučaju Milana Bandića u Zagrebu.

Ivo Žinić nije svojoj županiji donio blagostanje prije potresa niti joj je osigurao najbolju pomoć i zaštitu nakon potresa. Jedino blagostanje osigurao je sebi i svojoj familiji. Ostali neka se sami snalaze. Ili neka se isele iz te županije. U tom slučaju ionako će ostati oni koji glasaju za HDZ. Uglavnom, Hrvatska je talac lokalnih šerifa više nego što se to u javnosti želi prikazati. Čak je i 50 kilometara od Zagreba Ivo Žinić mogao vladati kako je htio. Možemo zamisliti kako vladaju oni još udaljeniji od Plenkovićevih “istančanih radara”, često nesposobnih prepoznati ni balvan u svom oku, ali zato uočavaju mušicu u očima svojih kritičara.
I sam Plenković možda je talac ovakvog HDZ-a, lokalnih šerifa koji mu na redovnoj bazi remete mir i kvare frizuru. Ali jednako tako on politički preživljava od ovakvih HDZ-ovaca. S njima će uskoro ići na lokalne izbore: i u Sisačko-moslavačkoj županiji, i u Požegi, i u Virovitici, i u Ličko-senjskoj županiji, i u Vukovaru, i u drugim mjestima. O njima će ovisiti njegov uspjeh na izborima, a time i mir u stranci, koja je u pravilu rušila premijere, umjesto opozicije u parlamentu. Lokalni šerifi postali su kasta koju Plenković mora respektirati. A što mogu građani? Hoće li lokalni izbori pomesti Žinića ili on na te izbore neće ni izaći? Hoće li se skupiti kritična masa otpora HDZ-ovim šerifima u drugim mjestima i jedinicama lokalne uprave? Ili je ipak talačka kriza poprimila tolike razmjere da su mnogi počeli patiti od Stockholmskog sindroma i počeli voljeti svoje tamničare? Što je gore, HDZ-u je bolje. Do ovog potresa ni Ivo Žinić se nije mogao požaliti.