Ne znam tko pušta te informacije u medije, one su apsolutno netočne, insinuiranje. Ta teza je netočna i ne znam odakle je došla. Čak je za mene kao predsjednika Vlade iritantna koliko je kriva i netočna, prilično ljutito govorio je Andrej Plenković o tezi da planira i dalje surađivati s Milanom Bandićem u Zagrebu.

A onda je ubrzo nakon toga kao kandidata HDZ-a za zagrebačkoga gradonačelnika blagoslovio 36-godišnjeg ekonomista Davora Filipovića. Filipović nije bio prvi izbor. Nije bio ni drugi izbor, nego tek treći ili, prema nekima u HDZ-u, četvrti. Dakle, prilično je jasno da HDZ u Zagrebu na Bandića ne ide najjačim oružjem niti će ići. Kako nam je potvrdilo više HDZ-ovaca, oni u Zagrebu nemaju koalicijski potencijal ići s bilo kime osim s Bandićem, s kojim su već osam godina u koaliciji. Već iz prvih nastupa Filipovića vidljivo je da je veoma umjeren u kritici čovjeka koji 20 godina vlada metropolom i koji si je navukao optužnice, stotine kaznenih prijava te kojemu upravo traju sudski procesi za zlouporabu položaja, namještanje poslova, zapošljavanje preko veze...

I to nije bez razloga. Kroz godine su se Bandić i HDZ premrežili i ušli u pore jedni drugima, pa je stvorena simbioza poput one raka samca i moruzgve. Ali gledati samo Zagreb kao izoliran slučaj ne bi bilo točno. Također, ne stoji niti teza da je ta simbioza samo rezultat prijašnjih veza Milijana Brkića, Tomislava Karamarka i Ive Sanadera sa zagrebačkim gradonačelnikom. Ona je itekako posljedica tajnih veza između Andreja Plenkovića i Milana Bandića, koliko god premijeru sad ta teza bila “iritantna”. Činjenice nisu na njegovoj strani.

On vodi stranku od 2016. godine i u tih pet godina više-manje vezan je za Milana Bandića. Prvi mandat osigurao mu je upravo Bandić, koji je sakupio u svom klubu niz “žetončića”, saborskih zastupnika koji su spasili vladu Andreja Plenkovića od pada i prijevremenih izbora. Zauzvrat je HDZ podržavao Bandića u Gradu i osiguravao mu većinu. A već je četiri godine i Davor Filipović dio te većine koja diže ruku za Bandićeve proračune i projekte.

Ali simbioza traje i dalje. Kad je na izborima u srpnju prošle godine Bandić doživio potop, a Plenković uspio sakupiti tanku većinu od 76 ruku bez njegovih zastupnika, činilo se da je ta ljubav pukla i da se odmiče od Bandića. Ali Bandić i dalje drži ključ Plenkovićeve većine i zato se boji napasti ga. Kako?

Plenkovićevu tanku ali stabilnu većinu čuva i zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj, koja predstavlja albansku, bošnjačku, crnogorsku, makedonsku i slovensku manjinu. Ona je zastupnica od izbora 2015. godine, treći saziv, a unatoč tome i što je u klubu HNS-a i nacionalnih manjina, ona je Bandićeva igračica. Nju je predložila i poduprla Unija Albanaca, koju vodi Esad Čollaku, a koji je u kumskim odnosima s gradonačelnikom. A Gzim Redžepi vodi zagrebačko Vijeće albanske nacionalne manjine i vrijedi kao desna ruka Milana Bandića za delikatne poslove iako formalno nema neku pročelničku funkciju. 

Čollaku i Redžepi su poznanici, ali, kontradiktorno, nisu dio iste grupe među Albancima, no uz pomoć obojice Lekaj Prljaskaj je pobijedila na izborima 2016., ali i na prošlogodišnjim. No kako neslužbeno doznajemo, Gzim Redžepi više nije u dobrim odnosima s Lekaj Prljaskaj, ali ona još uživa potporu Esada Čollakua, koji je izuzetno moćan među Albancima s Kosova, i to posebice katolicima. Lekaj Prljaskaj je uvijek bila uz Bandića u složenim odlukama, a u HDZ-u kažu da je lukava igračica i nikad nije izravno osobno “ucjenjivala” potporom, ali je jasno dala do znanja tko je iza nje i čvrsto se držala svega što Bandić odluči, ali, kako su nam rekli vrlo upućeni sugovornici, svoju podršku znala je i kapitalizirati pri zapošljavanju svojih suradnika. 

Tajanstvena Primorka postala je poznata javnosti kad je revizija utvrdila je novcem poreznih obveznika popravila vlastiti automobil, ali revizija je utvrdila i da joj je u prošloj godini obračunato 55 putnih naloga za službena putovanja (gotovo 50.000 kuna), da su za 11 naloga priloženi dokazi kako su nastali, a za 44 to nije slučaj. Utvrdila je i da nisu priložene isprave kojima se dokazuje da je putovanje stvarno obavljeno te da se troškovi cestarine putem ENC uređaja od 5537 kuna ne mogu povezati s obračunatim nalozima.

I tu sada dolazimo do pregovora Andreja Plenkovića i menadžera Damira Vanđelića o kandidaturi za Zagreb. Vanđeliću, koji vodi Fond za obnovu Zagreba i koji je u nadzornom odboru Ine, te je bio u odličnim odnosima s Plenkovićem, glavni je uvjet bio prekid suradnje s Bandićem i otvorene ruke u kampanji da ga može napadati. A iz dva izvora potvrđeno nam je da Plenković to nije mogao dopustiti.

- Plenkoviću je važna većina u Saboru, a ona ovisi i o Lekaj Prljaskaj, pa nije htio riskirati da mu Bandić izvuče tu ključnu ruku potpore. Iako vjerujem da je to bio prihvatljiv rizik i da bi Emina, birajući između Bandića i Plenkovića, ipak odlučila ostati u većini. Ali bio bi ogroman pritisak na nju, Plenković to zna i nije htio riskirati, pa zato nije mogao pristati na taj Vanđelićev uvjet. Već bi se lakše odrekao funkcija koje članovi imaju u Zagrebu, ali stabilnost svoje Vlade nije htio dovoditi u pitanje – kaže nam sugovornik iz stranke, a to potvrđuje i drugi.

Da Milan Bandić ima “prste” i u ovoj Vladi i da o njemu indirektno ovisi većina, svjedoči još jedan primjer, upozoravaju naši sugovornici. Plenković je nakon sastavljanja nove većine u srpnju bio velikodušan s mjestima državnih tajnika koje je dao partnerima. Ali su ostali i oni iz Bandićeve kvote. Malo je poznato da je Stjepan Sučić, državni tajnik u Ministarstvu branitelja Tome Medveda, član Bandićeve Stranke rada i solidarnosti. Sučića je Bandić vidio čak kao ministra obrane 2016. godine! 

Sučić je na mjesto tajnika došao u ovome mandatu nakon što su otpali HDZ-ovci upetljani u aferu s Rimac. I na tom bi mjestu i dalje bio da nije zatečen alkoholiziran u vukovarskom kafiću nakon radnog vremena, gdje je kršio epidemiološke mjere. U prosincu je zato podnio ostavku. A drugi državni tajnik iz Bandićeve kvote je Juro Martinović, u Ministarstvu pravosuđa i uprave. Martinović je u Sabor prvo ušao s Mostom, ali je izašao pa je, kao i Bandić, podržavao Tomislava Karamarka u njegovim nastojanjima da sastavi novu većinu. Zatim je kao član stranke Promijenimo Hrvatsku ušao u Sabor, pa je u prošlom Plenkovićevu mandatu otišao i od njih te postao državni tajnik. I tu je i dan danas.

Prijepori oko Bandića traju već pet godina i u HDZ-u. Postoji dio koji smatra da tu suradnju treba raskinuti jednom za svagda i da bi Plenković na njemu trebao pokazati da ne želi imati nikakvu suradnju s ljudima optuženim za korupciju. I oni su redom ostajali u manjini, dok se “pragmatičniji” ne žele tako lako odreći Milana. A među njima je i Plenković, koji uvijek ima neki razlog. I to traje od početka njegova mandata. Još na kraju 2016. godine, kad je Plenković tek krenuo u svoj prvi premijerski mandat, njegov tad vjerni suradnik Davor Ivo Stier pokrenuo je preko svojih ljudi inicijativu da se sruši Bandićev proračun. I da se u tad izbornu 2017. godinu uđe s jasnim odmakom. I bili su zaustavljeni. Opet u ime stabilnosti, ali i još jednog zanimljivog detalja. Uz rušenje proračuna, svi HDZ-ovci u gradskim tvrtkama i gradskoj upravi trebali su isti dan dati ostavku. Bio bi to jasan rez. Ali tu je odmah i došlo do lomova jer fotelje su ipak slatke. Dio je smatrao da je preradikalno, dio se pravdao da nema razloga rušiti proračun nekoliko mjeseci prije izbora, pa im se tek ustoličeni šef stranke ipak priklonio. 

I ispalo je da mu je to bio mudar potez. Barem kratkoročno. Jer već u proljeće 2017. godine počela je kriza s Agrokorom, a zatim je zbog toga i glasanja za smjenu ministra Zdravka Marića Most izbačen iz Vlade. Spas je bio u HNS-u i Bandićevim “žetončićima”, koji su izgurali mandat do kraja. Sad, pred kraj godine, opet se javila ista inicijativa o rušenju proračuna.
- Plenković dodatno nije htio biti nekorektan prema Bandiću i sad rušiti proračun. Bio je uvjeren da će Vanđelić pristati jer je s njim pregovarao, ali se sve izjalovilo - kaže nam sugovornik iz gradskog HDZ-a.

I tu opet ne treba zanemariti ni poziciju HDZ-ovaca u Zagrebu. Pogotovo onih koji imaju neke funkcije. HDZ-ovac Bernard Mršo u upravi je Holdinga, potpredsjednik zagrebačkog HDZ-a Mario Župan u nadzornom je odboru. Drugi potpredsjednik gradskog HDZ-a, Ante Plazonić, na plaći je kod Bandića kao koordinator za izgradnju samo jedne ceste i za to prima honorar od 12.000 kuna. HDZ-u je dana na upravljanje i Gradska plinara-opskrba, najveći opskrbljivač kućanstava plinom u cijeloj Hrvatskoj. Oboje direktora su HDZ-ovi, Igor Pirija i Ivona Ilijaš. Potonja je supruga predsjednika kluba zastupnika HDZ-a u skupštini, Kazimira Ilijaša, i znali smo da će biti postavljena na tu funkciju i prije nego što je raspisan natječaj. Plinara je mjesto za uhljebljivanje potrebnih kadrova i na nižim razinama, a najpoznatiji primjer koji smo otkrili je Ena Ercegovac, bliska suradnica nekadašnjeg čelnika gradskog HDZ-a Andrije Mikulića, a danas glavnog državnog inspektora. HDZ ima i svog direktora Tržnica, Stanka Gačića, dobio je i tvrtku za smještaj mladih. Dvoje Bandićevih pročelnika je iz HDZ-a. Milan Pavelić za sport te, još važnije, odnedavno i Zlatko Makar, koji je zadužen za gradsku imovinu. 

Neki HDZ-ovci koji nisu skloni Bandiću tvrde da je većina tih funkcija dogovorena izvan same institucionalne koalicije, pa da gradonačelnik tako plete svoju mrežu utjecaja. 
A i nakon ovih izbora opet će biti osuđeni na suradnju s njim. 
- Filipović je imao petlje posvađati se s Bandićem, ali je onda dobio jezikovu juhu ‘odozgo’. Tako je bilo kad je optužio Bandića da vodi grad u bankrot. Ne može on sad biti neko novo lice kad nismo ranije raskinuli s Bandićem. Osim toga, mi u Zagrebu nemamo nikakav koalicijski potencijal. S Mostom i Domovinskim pokretom sigurno nema dogovora ni nakon izbora, a ni s ljevicom. Tako da je jedini način da sačuvamo vlast i dalje suradnja s Bandićem. Bojim se zato da je cilj ovih izbora tek osvojiti koji mandat više, a ne ići u radikalnu promjenu - kaže još jedan sugovornik iz HDZ-a.

Filipović je zaista došao kao igrač s klupe koji nema što izgubiti. Nakon Vanđelićeve odbijenice HDZ je probao pridobiti i Dragana Primorca, no on je zbog obveza otklonio tu mogućnost. Predsjednika zagrebačkog HDZ-a Mislava Hermana Plenković nije htio žrtvovati da odmah izgubi prvu bitku. Navodno se razmatrao i glavni tajnik Krunoslav Katičić, ali opet, i njega bi poraz koštao autoriteta u stranci. I onda je pao izbor na Filipovića. 

Iako priča o pobjedi, tome se nitko u HDZ-u ne nada ni u najoptimističnijoj varijanti. Procjene su da će Filipovića za nagradu što je povukao i što je išao u kampanju Plenković smjestiti u neko državno poduzeće. 
A iako je sam Filipović bio protiv nekih poteza u podršci Bandiću, ipak je slušao  stranku. I to će mu biti uteg. Nezavisni zastupnik i kandidat Renato Petek izračunao je da je podržao četiri Bandićeva proračuna, zaduženje grada i Holdinga, zaduženje za žičaru, pročistač voda, blok Badel, iako je prvo bio protiv...

Petak zato kaže da mu je smiješno kad se sad ističe jedno Filipovićevo suprotstavljanje Bandiću. 
- Njegova ruka često je bila presudna u glasanju. Mogao je kao ekonomist zaustaviti stvaranje financijskih dubioza od 1,3 milijarde, o kojima sad govori. Ali on nikad nije iznevjerio Bandića kad je trebalo, kao što ga nije iznevjerio ni HDZ - kaže Petek.