Ne znam tko pušta te informacije u medije, one su apsolutno netočne, insinuiranje. Ta teza je netočna i ne znam odakle je došla. Čak je za mene kao predsjednika Vlade iritantna koliko je kriva i netočna, prilično ljutito govorio je Andrej Plenković o tezi da planira i dalje surađivati s Milanom Bandićem u Zagrebu.
A onda je ubrzo nakon toga kao kandidata HDZ-a za zagrebačkoga gradonačelnika blagoslovio 36-godišnjeg ekonomista Davora Filipovića. Filipović nije bio prvi izbor. Nije bio ni drugi izbor, nego tek treći ili, prema nekima u HDZ-u, četvrti. Dakle, prilično je jasno da HDZ u Zagrebu na Bandića ne ide najjačim oružjem niti će ići. Kako nam je potvrdilo više HDZ-ovaca, oni u Zagrebu nemaju koalicijski potencijal ići s bilo kime osim s Bandićem, s kojim su već osam godina u koaliciji. Već iz prvih nastupa Filipovića vidljivo je da je veoma umjeren u kritici čovjeka koji 20 godina vlada metropolom i koji si je navukao optužnice, stotine kaznenih prijava te kojemu upravo traju sudski procesi za zlouporabu položaja, namještanje poslova, zapošljavanje preko veze...
I to nije bez razloga. Kroz godine su se Bandić i HDZ premrežili i ušli u pore jedni drugima, pa je stvorena simbioza poput one raka samca i moruzgve. Ali gledati samo Zagreb kao izoliran slučaj ne bi bilo točno. Također, ne stoji niti teza da je ta simbioza samo rezultat prijašnjih veza Milijana Brkića, Tomislava Karamarka i Ive Sanadera sa zagrebačkim gradonačelnikom. Ona je itekako posljedica tajnih veza između Andreja Plenkovića i Milana Bandića, koliko god premijeru sad ta teza bila “iritantna”. Činjenice nisu na njegovoj strani.
On vodi stranku od 2016. godine i u tih pet godina više-manje vezan je za Milana Bandića. Prvi mandat osigurao mu je upravo Bandić, koji je sakupio u svom klubu niz “žetončića”, saborskih zastupnika koji su spasili vladu Andreja Plenkovića od pada i prijevremenih izbora. Zauzvrat je HDZ podržavao Bandića u Gradu i osiguravao mu većinu. A već je četiri godine i Davor Filipović dio te većine koja diže ruku za Bandićeve proračune i projekte.
Ali simbioza traje i dalje. Kad je na izborima u srpnju prošle godine Bandić doživio potop, a Plenković uspio sakupiti tanku većinu od 76 ruku bez njegovih zastupnika, činilo se da je ta ljubav pukla i da se odmiče od Bandića. Ali Bandić i dalje drži ključ Plenkovićeve većine i zato se boji napasti ga. Kako?
Plenkovićevu tanku ali stabilnu većinu čuva i zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj, koja predstavlja albansku, bošnjačku, crnogorsku, makedonsku i slovensku manjinu. Ona je zastupnica od izbora 2015. godine, treći saziv, a unatoč tome i što je u klubu HNS-a i nacionalnih manjina, ona je Bandićeva igračica. Nju je predložila i poduprla Unija Albanaca, koju vodi Esad Čollaku, a koji je u kumskim odnosima s gradonačelnikom. A Gzim Redžepi vodi zagrebačko Vijeće albanske nacionalne manjine i vrijedi kao desna ruka Milana Bandića za delikatne poslove iako formalno nema neku pročelničku funkciju.
Čollaku i Redžepi su poznanici, ali, kontradiktorno, nisu dio iste grupe među Albancima, no uz pomoć obojice Lekaj Prljaskaj je pobijedila na izborima 2016., ali i na prošlogodišnjim. No kako neslužbeno doznajemo, Gzim Redžepi više nije u dobrim odnosima s Lekaj Prljaskaj, ali ona još uživa potporu Esada Čollakua, koji je izuzetno moćan među Albancima s Kosova, i to posebice katolicima. Lekaj Prljaskaj je uvijek bila uz Bandića u složenim odlukama, a u HDZ-u kažu da je lukava igračica i nikad nije izravno osobno “ucjenjivala” potporom, ali je jasno dala do znanja tko je iza nje i čvrsto se držala svega što Bandić odluči, ali, kako su nam rekli vrlo upućeni sugovornici, svoju podršku znala je i kapitalizirati pri zapošljavanju svojih suradnika.
Tajanstvena Primorka postala je poznata javnosti kad je revizija utvrdila je novcem poreznih obveznika popravila vlastiti automobil, ali revizija je utvrdila i da joj je u prošloj godini obračunato 55 putnih naloga za službena putovanja (gotovo 50.000 kuna), da su za 11 naloga priloženi dokazi kako su nastali, a za 44 to nije slučaj. Utvrdila je i da nisu priložene isprave kojima se dokazuje da je putovanje stvarno obavljeno te da se troškovi cestarine putem ENC uređaja od 5537 kuna ne mogu povezati s obračunatim nalozima.
I tu sada dolazimo do pregovora Andreja Plenkovića i menadžera Damira Vanđelića o kandidaturi za Zagreb. Vanđeliću, koji vodi Fond za obnovu Zagreba i koji je u nadzornom odboru Ine, te je bio u odličnim odnosima s Plenkovićem, glavni je uvjet bio prekid suradnje s Bandićem i otvorene ruke u kampanji da ga može napadati. A iz dva izvora potvrđeno nam je da Plenković to nije mogao dopustiti.
- Plenkoviću je važna većina u Saboru, a ona ovisi i o Lekaj Prljaskaj, pa nije htio riskirati da mu Bandić izvuče tu ključnu ruku potpore. Iako vjerujem da je to bio prihvatljiv rizik i da bi Emina, birajući između Bandića i Plenkovića, ipak odlučila ostati u većini. Ali bio bi ogroman pritisak na nju, Plenković to zna i nije htio riskirati, pa zato nije mogao pristati na taj Vanđelićev uvjet. Već bi se lakše odrekao funkcija koje članovi imaju u Zagrebu, ali stabilnost svoje Vlade nije htio dovoditi u pitanje – kaže nam sugovornik iz stranke, a to potvrđuje i drugi.
Da Milan Bandić ima “prste” i u ovoj Vladi i da o njemu indirektno ovisi većina, svjedoči još jedan primjer, upozoravaju naši sugovornici. Plenković je nakon sastavljanja nove većine u srpnju bio velikodušan s mjestima državnih tajnika koje je dao partnerima. Ali su ostali i oni iz Bandićeve kvote. Malo je poznato da je Stjepan Sučić, državni tajnik u Ministarstvu branitelja Tome Medveda, član Bandićeve Stranke rada i solidarnosti. Sučića je Bandić vidio čak kao ministra obrane 2016. godine!
plenky stiti bandica