Čini se da je bilo jako davno, a zapravo je prošlo samo mjesec dana otkako je Andrej Plenković izvojevao veliku pobjedu u Hrvatskom saboru. Prvo je uspio izglasati Istanbulsku konvenciju unatoč pobuni dijela vlastitih zastupnika, a onda ih je uspio prisiliti da dignu ruke povjerenja za potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić. Mediji su ga tad veličali kao snažnog i odlučnog državnika, ljevica mu se divila što je pokorio klerikalnu desnicu, a on u pobjedničkom zanosu počeo planirati izvanredne izbore.

Dalić je pala, a on? 'Svatko tko pokuša rušiti Plenkija, sam će stradati'

Sve to istopilo se u samo tjedan dana otkako su počeli curiti mailovi Martine Dalić i Grupe Borg te na kraju toliko ugrozili samog Plenkovića da je morao ministricu baciti u rijeku i gledati njezino političko truplo kako se raspada u brzacima. Kratak je put od trijumfa do katastrofe. Iako se prije tri mjeseca, kad je odbacio Antu Ramljaka kako bi spasio Dalić, hvalio da "na svojim leđima nosi čitav politički teret Agrokora", Plenković je ipak najprije odbacio teret u obliku Dalić.

Pitanje je samo kad će HDZ odbaciti njega. HDZ svojim vođama tolerira sve osim neuspjeha. Tolerira im korupciju, kriminal, autoritarnost, bahatost i karikaturalnu pompoznost, tolerira im diletantizam i nekompetentnost... Ali ne podnosi kad svime time počnu ugrožavati stranku. Kao što je to činio Ivo Sanader, kao što je to činio Tomislav Karamarko. A sad je došao red na Andreja Plenkovića. Riječ je ovdje o tipičnom plemenskom nagonu za samoodržanjem.

Kao što je odletio Ramljak da bi se spasila Dalić, a Dalić odletjela kako bi se spasio Plenković, tako će odletjeti Plenković kako bi se spasio HDZ. Dobro, Gordan Jandroković mu još nije okrenuo leđa, kao pouzdani detektor političkih mrtvaca, i HDZ je uspio kupiti još jedan SDP-ov glas u Saboru, pa politička smrt još nije pokucala na Plenkovićeva vrata. Ali premijer gubi prijatelje i saveznike. Gubi ih već mjesecima, odriče ih se ili žrtvuje na oltaru vlastitog opstanka: od Ivane Maletić preko Šeksa i Stiera pa do Martine Dalić.

Zna on kako će Plenki napada Živi zid, jer mu se kilavog Beru ne isplati

Uskoro će mu ponestati žrtava, a tad će HDZ doći po njega. I žrtvovati ga u svrhu vlastitog opstanka. To se možda neće dogoditi sutra, možda ni u iduće tri godine, ali će se sigurno dogoditi. Rejting stranke već dulje postojano klizi, a neće mu pomoći ni afera Hotmail. Stranačka desnica dovoljno je isprovocirana Istanbulskom konvencijom, dok bi afera s Dalić mogla potjerati i umjerene saveznike.

U tom tradicionalnom HDZ-ovu klackanju između nacionalizma i korupcije Plenković se kao lider pokazao neuvjerljivim na oba kraja. Nasreću, postoji SDP: kao najbolji mogući oporbeni protivnik, kao potencijalni koalicijski partner, ali i kao nepresušni izvor stranačkih prebjega kojima Plenković može krpati većinu u parlamentu. Makar za preživljavanje u produžecima.