Andrej Plenković proglasio je Živi zid svojim najvećim neprijateljem. Gotovo da nema prigode, intervjua ili javnog nastupa na kojem predsjednik Vlade ne udari po “populistima i demagozima” koji svojim “bizarnim i neustavnim idejama” ugrožavaju hrvatsku politiku i društvo. Jasno, nema ništa čudno u tome da čelnik stranke kojoj pada rejting napada stranku kojoj rejting postojano raste. Ali kome Plenković ovime čini uslugu? Jesu li napadi na Živi zid korisni? I ako jesu, u čiju korist zapravo idu?
Iz Plenkovićevih napada na Živi zid (umjesto na oporbeni SDP) moglo bi se zaključiti da se otvara prostor za veliku antipopulističku koaliciju. HDZ i SDP namjestit će živi zid Sinčiću i Pernaru. Nadalje, moglo bi se zaključiti da Plenković ovim zaobilaženjem, gotovo zanemarivanjem SDP-a, proglašava stranku Davora Bernardića nerelevantnom. Toliko su nevažni da se šef HDZ-a ne želi uopće na njih osvrtati. Pa se onda možda neće osvrtati ni birači koji traže borbeniju alternativu HDZ-u.
A možda si je Plenković ovako odabrao slabijeg suparnika: stranku bez organizacije, bez glave i repa, bez tradicije i stalnog biračkog tijela, kao i bez medijskih saveznika. No je li to baš tako? Sagledajmo to iz druge perspektive: je li osuđen na propast onaj koga HDZ napada? Živi zid to samo može proglasiti svojim velikim uspjehom, pa i budućim podstrekom na pohodu prema vlasti. Jer, koga HDZ udara, taj ne može biti loš, zar ne?
Koga HDZ smatra glavnom prijetnjom, reklamira ga po svojim skupovima i na televiziji pumpajući mu tako politički rejting ne mora se bojati za svoju budućnost, zar ne? Što bi tek Bernardić dao za komadić takve važnosti... Međutim, ima u svemu tome još jedna komponenta o kojoj svakako treba voditi računa. Plenković je sebi pronašao novog protivnika kako bi nabildao svoj politički i naročito medijski status. Na kilavom Bernardiću ga sigurno neće izgraditi.
Potreban mu je, dakle, opasniji protivnik, neki desničarski ili populistički vrag, kako bi sebe oslikao herojskim bojama. Kao što je prije mjesec dana forsirao opasnost stranačke desnice, te tako mobilizirao koalicijske partnere, medije i dobar dio javnosti da mu daju podršku u borbi protiv crnih radikala, tako je sada plasirao strah od populista i demagoga iz Živog zida. Opet kako bi javnost shvatila da je upravo on, Andrej Plenković, jedini jamac stabilnosti, demokratske opstojnosti, ustavnog poretka i normalnosti u ovoj državi.
Jer, zamislite da ga zamijeni Ivan Pernar. Time je lakše zastrašiti javnost nego Davorom Bernardićem, to bi kod ljudi izazvalo podsmijeh. Ali Živi zid izaziva jezu. Plenković je važan onoliko koliko su mu protivnici grozomorni. I ništa što Plenković učini ne može biti tako strašno kao ono što bi na njegovu mjestu mogao napraviti Pernar. Tko se može boriti protiv takve logike?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
stara narodna poslovica kaže...napad je najbolja obrana, to radi Plenki, ali od koga se to on brani, jadničak, zar nije nedodirljivi? Plenki, još malo i nema više tvoje samovolje i bahatosti, sram te bilo...
Kako možete gledati Živi zid i HDZ istim očima. Ovi nisu ni okusili vlast, a već su osuđeni. Kad vlada ne radi ništa najbolji su rezultati, čemu strah?