Nakon što je Mostova saborska zastupnica Ivana Ninčević Lesandrić s javnosti podijelila kako joj je kiretaža nakon spontanog pobačaja u splitskoj bolnici odrađena bez anestezije sve se više žena odlučuje izreći svoje traumatične priče.

#PrekinimoŠutnju akcija je udruge RODA koje potiču žene da hrabro istupe o svojim iskustvima. Narednih dana prenijet ćemo ispovijesti svih žena, kako bi se njihov glas čuo što jače, a danas u nastavku pročitajte 15 priča žena iz Zagreba.

08.10.2017., šivana 'na živo' u Petrovoj bolnici!

'Porod je bio težak i taman mislila - gotovo, kada su me počeli šivati sa djetetom na prsima, shvatila da porođajna bol je bila ništa. Zapravo porođajne se boli više i ne sjećam, ali šivanje nikada zaboraviti neću!!!

Petrova, Zagreb, 2013. godine

Prije 5 godina u Petrovoj bolnici doktor me šivao sat i pol bez anestezije jer je popucalo sve! Dok me šivao doslovno se derao na mene da na što to liči i da sam si sama kriva jer nisam dobro tiskala. Dva dana nakon poroda se sve upalilo, dali su mi krive antibiotike pa se upala proširila na cijelu potrbušnicu. Sretna sam što sam ostala živa, a onakav tretman ne želim nikome.

Vinogradska, 2005 i 2011.

Šivanje nakon epiziotomije "na živo", nalijeganje na trbuh, vezanje nogu kožnim remenima

Kolovoz 2015. godine, Petrova

Spontani pobačaj u 9. tjednu (1. trudnoća). Kiretažu na živo obavlja dr. u Petrovoj bolnici u Zg. pod izlikom "ovo je samo pregled". Legnem na ginekološki stol, i tad počinje tortura. Urlam od bolova, želim skupiti noge, ali dvije sestre me drže. Jače su od mene.

Zagreb

Dva dana nakon pobačaja izvedenog u bolnici u Zagrebu morala sam ponovno na kiretažu. Još otprije traumatiziranu maternicu doktor je strugao bez anestezije okružen veselim timom koji se "šalio" sa mnom da se to događa kad previše voliš muškarce. Tada sam bila mlada, ali danas mu sigurno ne bih ostala dužna i sve bih prijavila

Petrova, 2014.

Šivana na živo, tolika bol da mi je porod bio mačji kašalj!

2013. godina, Petrova bolnica

16 sati rađanja doktor preko puta moga boksa je na Facebooku. a govorim krenuo je porod,on tvrdi da ima vremena, okrene se i tu kreće horor - rezanje, okretanje djeteta, skakanje na trbuh, i deranje tiskaj. Ja nemam zraka. Odmakne se i kaže 'uzmi zrak' i opet legne na trbuh. Bebu su mi dali na prsa svu suhu plavu, sva sreća da je živa i zdrava od svega, onda šivanje na živo sa bebom u rukama i deranje da se ne mičem da mi ne ispadne beba. Nakon dva dana dolazi doktor da moraju raditi sitne pretrage jer su pupčanu vrpcu presjekli nečistim škarama. Puštaju nas doma sa napomenom u slučaju temperature riječ je o sepsi, ali, hvala bogu, ništa nije bilo bebi. Moji papiri su navodni izgubljeni.

Sv. Duh, 2016. godina

Imala sam spontani (missed ab) u 9. tjednu trudnoće. Doktor koji se inače poziva na priziv savjesti mi je rekao da je najbolje da odem doma i izbacim to sama iz sebe u školjku. Pritom me nije ni informirao da ću proći kroz trudove i porođaj. Kada sam nakon pakla došla na pregled i rekla mu da sam se skoro onesvijestila od bolova, rekao mi je da sada barem znam kako izgleda porod. Rodila sam dijete 2017. godine u drugoj bolnici carskim rezom. Taj spontani ću pamtiti zauvijek, a pogotovo tu noć dok prolazim tu bol i porod sama na podu u svom stanu. Možda sam se fizički bolje oporavila nego da sam prošla kiretažu, ali psihički nikada

2011 godina, sv. Duh, Zagreb

U 10 tj. plodu prestalo kucati srčeko. Gin. me uputi da idem odmah bog bolova, krvarenja i blage temperature na kiretažu. Nakon kratkog pregleda, i šturog odgovora da je to prirodna selekcija, da već imam bebu doma i da ih bude još. Naručuju me za tri dana (iako sam vidjela da su 2 djevojke primljene odmah).  

Molim da mi to ne rade da ne mogu psihički, a niti fizički (nudim novce kao za abortus samo da to naprave odmah), šalju me kući. Nisu čekali niti da se anestezija primi i skoro sve sam osjetila (iako je jedna sestra bila uz mene i tješila me nije puno pomoglo) sve vrijeme tamo žene su išle kao na traci i nisu ništa bolje prošle. Kasnije sam tek vidjela da je doktor napisao da me na moj zahtjev naručuje za 3 dana.

2017. godina, KB Sveti Duh

Tri kiretaže u dva dana. Treća je bila pod anestezijom jer su se sestre krvnički zauzele za mene i na tome ću im biti vječno zahvalna. Sat vremena kiretaže bez anestezije u 13. tjednu trudnoće...

U nekom trenu sam molila boga da me uzme jer više nisam mogla. U sebi sam se oprostila sa svojim voljenima. Nikome to ne bih poželjela osim tom doktoru. Želim mu da svaku noć prolazi tu bol, želim da crkava u najvećim mukama i da ostane živ da bi opet tako mogao sve ispočetka. Ako nekome želim sve najgore na ovome svijetu, onda je to njemu. I nemam ni malo grižnje savjesti. Zaslužio je. Fizička bol je prošla, ali bojim se da psihička još dugo neće.

Petrova, 2002.

Prije 16 godina napokon ostanem trudna ali u 8. tjednu morala sam na kiretažu. Dvije sestre me držale, ja plačem što sam ostala bez bebe, tada doktor uzima "žlicu" i počinje strugati po maternici. Ja vičem, urlam, gledam u bijeli sat na zidu i mislim kako se kazaljke ne pomiču. On se dere "gospođo, pa malo trpite". Nikakva injekcija, riječ utjehe. Ništa. Nehumano. Odvratno. Bolno dugo.
2003. godine, porod, šivana "na živo" sat i 45 minuta urlanja i kada sam pitala koliko šavova imam odgovor je bio "jako puno".

Zagreb, Petrova, 2011. godine

Porod "bez veze", šivana bez anestezije, boljelo više od poroda

Zagreb, Petrova 2013. godine

Porod "s vezom", strah od šivanja ogroman, dobila lokalnu anesteziju, šivanje bezbolno

2015. godine, Sestre Milosrdnice

9+ tjedan, redoviti pregled, nema otkucaja, uputnica za kiretažu. Čekanje pet sati uz pogled na sretne buduće majke. Kiretaža na živo, drugi puta u godinu dana. Zaderana maternica, utvrđeno nakon 2 mjeseca opet u privatnoj poliklinici

Sv. Duh, 2010. godina

Rađen HSG "na živo",srećom jajovodi su bili prohodni pa nije previše boljelo. Šest godina kasnije, također Sv. Duh, rađena biopsija "na živo", u jednom trenutku je toliko boljelo da sam rekla da me puste i da ću radije umrijet nego trpjet te bolove

Prije 10 godina, Bolnica Sv. Duh

Napravili su mi epiziotomiju i poslije poroda šivanje međice na život, bez anestezije. Da drugo dijete nije bilo iznenađenje ne znam da li bi ikada skupila hrabrosti za ponovni porod. Skakala sam po stolu od bolova, a oni su mi govorili da sam osjetljiva. S drugim djetetom sam tražila kome treba i koliko god treba platiti (kao sirota luđakinja) da dobijem anesteziju... radi paničnog straha