Svi politički mediji u Srbiji prenijeli su citate iz intervjua "Nedeljnog tjednika" s bivšim hrvatskim ministrom i visokim dužnosnikom Andrijom Hebrangom o mogućnosti odnosno potrebi da Republika Srbija, pa i Crna Gora, isplati ratnu odštetu Republici Hrvatskoj.

Sve to unatoč tome što je Hebrang to isto tražio još prije točno jedne godine u tekstu za Večernji list, kada je navodio cifru od 308 milijardi dolara direktnih i indirektnih šteta tijekom Domovinskog rata i kada to nije imalo odjeka u Srbiji. Ovaj put su se, međutim, u susjednoj zemlji uzburkali duhovi, posebno u nacionalističkim krugovima.

Nova ljevica Jadna je ta desnica kad se boji Markovine

Tanjug i Srna citirali su izjave Miodraga Linte, bivšeg srbijanskog parlamentarca Srpske napredne stranke kojega se sada navodi kao predsjednika Saveza Srba iz regije, odnosno organizacija izbjeglih Srba. Linta je Hebrangov zahtjev ocijenio "besmislenim", a argumenti mu nisu bili toliko pravni, koliko očito revizionistički.

"Hebrang zastupa besmislenu i apsurdnu tezu da je na Hrvatsku izvršena agresija, jer ponavlja bezočnu laž kako je Vukovar tobože slomio kičmu srpskom agresoru i omogućio oslobađanje Hrvatske", citira se Lintu.

On u svojoj pisanoj izjavi tvrdi da 18. studenog 1991. Vukovar nije okupiran nego oslobođen, usto navodi da je to "oslobođenje" izvela JNA, ne navodeći sudjelovanje paravojnih skupina iz Srbije koje su također sudjelovale u napadu na netom proglašenu samostalnu Republiku Hrvatsku. Blic dalje citira sljedeći "dokaz" Linte za svoje tvrdnje:

"On je pozvao Hebranga da pročita knjigu 'Istina mora izaći van', prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova u Tuđmanovoj Hrvatskoj Josipa Boljkovca, u kojoj je iznio neoborive činjenice da Jugoslavija nije napala Hrvatsku, već da je Hrvatska napala Jugoslaviju i Srbe u Hrvatskoj."

Problem je u tome što u Boljkovčevoj knjizi ne stoji ništa niti približno takvog. Jedini trag takvim navodnim izjavama Josipa Boljkovca članci su s početka 2009. po srbijanskim medijima o intervjuu za frankfurtske "Vesti" s takvom izjavom. Samo, u veljači 2009. ispostavilo se da niti to nije istina. Boljkovac je za Večernji list tada demantirao da je ikada dao takav intervju, posebno ne takvu izjavu, odnosno da je bila riječ o čistoj izmišljotini, onome što bi se danas nazvalo fake newsom.

"Ni jednim njemačkim novinama nisam dao intervju i nikada nisam rekao da je Hrvatska napala Jugoslaviju. To je jednostavno laž", protestirao je tada Boljkovac na stranicama Večernjeg lista.

To Lintu ipak nije spriječilo da do krajnosti kompromitirane navode koristi kao argument. Ono što jest nesporno Hebrangovo je dokazivanje postojanja dužnosti nasljednica SR Jugoslavije za vrijeme Miloševićevog režima, da Republici Hrvatskoj isplati ratnu odštetu.

U tom pogledu u Hrvatskoj se povremeno raspravlja dugi niz godina, lako moguće da bi tema uvelike i potonula u zaborav da u međuvremenu Srbija nije pokucala na vrata članstva u EU u nekoj perspektivi, te se navodi da bi RH trebala biti obavezna tražiti rješenje pitanja ratne odštete prije nego što se Srbiji dopusti da konačno uđe u punopravno članstvo.

Vučićeva posla Srbija na rubu rata, a Hrvatsku krive za sve

Express je u veljači prošle godine, kada se ta tema aktualizirala, iscrpno pisao povodom opetovanih izjava premijera Andreja Plenkovića da će sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem povući temu ratnih odšteta Hrvatskoj. Svi stručnjaci s kojima smo tada razgovarali, načelno su se složili da Hrvatska u takvoj pravnoj akciji ne bi imala previše šansi, ali ne zbog skandaloznih revizionističkih izjava Linte poput one o "oslobađanju Vukovara 18. studenog 1991.", nego zbog sasvim drugih, čisto pravnih problema.

"Pretpostavka za naplatu ratne odštete je postojanje ratnog stanja s definiranim stranama u tom ratu. Većina se štete koju je nanijela JNA dogodila prije priznanja RH. Upitan je, dakle, čisto zakonski okvir po kojem se traži odšteta. Ne postoji relevantna presuda međunarodnih sudova koji bi govorili o odgovornosti vlasti Srbije, već samo o pojedinačnim zločinima. Kao što smo vidjeli, niti tužba BIH za genocid nije prošla tj. odbačena je", kazao je diplomat, bivši ministar Božo Kovačević.

Pravno stanje u tim ratnim vremenima Kovačević je opisao crticom iz Domovinskog rata: "Kada su bombardirani Banski dvori stradao je i naš stan. Sjećam se da su vlasti tražile da potpišemo da nećemo tražiti odštetu za to, jer kako nije bilo proglašeno ratno stanje, onda je RH neizravno odgovorna za naknadu štete građanima."

No, danas u Vladi RH ipak postoji volja da se Hrvatska prihvati potezanja pitanja ratne odštete.

"Srbiji nije pametno da se razgovara o ratnoj odšteti, a za Hrvatsku je vrlo pametno. Mislim da Hrvatska ima pravo i na moralno, a i međunarodno utemeljeno pravo tražiti ratnu odštetu od Republike Srbije za sva zlodjela koja su napravili tijekom Domovinskog rata", rekao je ministar Lovro Kuščević za Express.

Bi li Hrvatska imala objektivnu šansu izboriti se za obeštećenje za nesumnjive ratne štete, pravno jest vrlo diskutabilno. Ono što nije diskutabilno, bilo to politički korisno ili štetno po RH, jest mogućnost blokade Srbije na putu u članstvo u EU.

Nastavak na sljedećoj stranici...

"Naravno, postoji ta mogućnost jer nema popisa danih uvjeta koje neka članica EU smije ili ne smije tražiti od druge države. To ima ograničenja u međunarodnom pravu, ali Slovenija je kod naših pristupnih pregovara postavljala uvjete s puno manje pravne osnove nego što bi bio uvjet o naknadi ratne štete", citirao je Večernjak Davorina Lapaša s katedre za međunarodno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu prije točno jedne godine.

Objektivni pravni problem, osim što Hrvatska tijekom rata nije proglasila ratno stanje, jer i to što se presude Međunarodnog suda u Haagu za bivšu Jugoslaviju odnose samo na pojedince osuđene za ratne zločine, pa nema potrebne formalnopravne veze ni kad se govori o udruženom zločinačkom pothvatu. Niti u tužbi protiv Srbije za genocid na Međunarodnom sudu, nije bilo osnove da se sudi za agresiju.

Nova vojska Vučićeva noćna mora: Tisuće vojnika na srpskoj granici

"Međutim, nesumnjivo je utvrđen materijalni aspekt te štete, taj actus reus... S materijalno-pravnog aspekta čim postoji šteta, postoji i dužnost njezine naknade. Problem je što u međunarodnom pravu kad se suprotstavljene strane ne mogu sporazumjeti oko naknade, moraju se sporazumjeti o nadležnosti suda, arbitraže ili drugog foruma i tek nakon toga materijalno-pravni temelj za ratnu odštetu može biti ostvaren", objašnjavao je prije godinu dana Lapaš.

U takvoj situaciji pitanje je, dakle, kako bi se Srbiju moglo natjerati na to da pristane na dogovor o sudu, arbitraži ili čemu li već oko takvog pitanja kao što je ratna odšteta. Po svoj prilici nikako. To je očiti razlog zašto se službeni Beograd previše ne opterećuje ovim problemom, ali na njemu u Srbiji politički poentiraju ljudi poput Linte, čovjeka iz Vučićeve stranke. U takvoj situaciji Linta si posebno nije uskratio zadovoljstvo obrušiti se na neke Hebrangove izjave iz ranijih godina.

"Hebrang, kao promoter ustaštva, aktivno se zalaže za reviziju povijesti i podržava skandalozne teze da Jasenovac nije bio logor smrti, a da su partizani činili veće zločine od ustaša", napisao je u javnom pismu Linta i to.

Hebrang je o Jasenovcu govorio ovako:

"Doslovno sam rekao da su ubijani ne samo zato što misle drukčije nego i zbog svoje nacije i vjere", odgovorio je 2009. na optužbe tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića da je imao vrlo sporan govor te godine u Bleiburgu.

Drugim riječima, on je tada potvrdio da je Jasenovac ipak bio logor smrti.

Dva mjeseca poslije u "Ninu" je dao intervju u kojem je sasvim nepotrebno "otvorio bokove" za napade. Prepričao je navodni razgovor između svog oca, jednog od vodećih hrvatskih partizana i komunista, Andrije Hebranga i ustaškog upravitelja logora Jasenovac Vjekoslava Luburića, u rujnu 1942. kada su partizani isposlovali oslobađanje Hebranga starijeg u zamjenu za zarobljene ustaške dužnosnike Mirka Vutuca i Karla Wagnera.

"Hebrang, vraćate se među svoje. Radite tamo za interese hrvatske države!", rekao je sin Hebrang u intervjuu da je Luburić rekao njegovom ocu.

Stari Hebrang mu je navodno odvratio: "Što se tiče hrvatske države, moja će glava za nju pasti prije nego vaša!"

Na pitanje je li se Luburić poput Andrije Hebranga starijeg borio za hrvatske interese Hebrang je odgovorio: "Apsolutno. Kroz svoju viziju. Sad, sredstva su fašistička, strana je pogrešna, ali on se nije borio protiv Hrvatske, on je vidio svoju viziju Hrvatske i to je za njega bio jedini ispravni put."

Povijesni govor Rambo '92. godine: "Jeb** vam mater! Granatiraju Dubrovnik!"

Problem je u tome što Ustav RH i povijest demokratskog Zapada tumače da je Luburićeva vizija Hrvatske ipak bila totalna borba protiv Hrvatske kao takve. Takve izjave sada Linta koristi kako bi diskreditirao osobu dok se ona bavi stvarima koje su se dogodile pola stoljeća nakon Drugog svjetskog rata, kao i izjave Andrije Hebranga o "protjerivanju ćirilice iz Vukovara". U međuvremenu Hrvatska nije i jedina zemlja na Balkanu u kojoj rasprava o traženju ratne odštete od Srbije nije zamrla.

Nedavno je prištinski list "Koha ditore" objavio da je potpredsjednik vlade Kosova Fatmir Limaj i jedan od dvojice vođa novoizabranog prištinskog tima za nastavak dijaloga s Beogradom, izjavio da će zahtjev za ratnu odštetu biti jedna "od 15-ak tema koliko je preostalo za okončanje tog procesa", među kojima su međusobno priznanje, nestale osobe, sukcesija i drugo. Vlasti u Prištini su izračunale da je Srbija od 1990. do 1999. na Kosovu načinila štetu od 22 milijarde eura.