Hladni rat obilježio je drugu polovicu 20. stoljeća, ali daleko od toga da svoje pipke nije protegnuo i na ovo, 21. stoljeće. Ustvari, prema mnogima, hladni rat nikad nije završio, samo je promijenio protagoniste i metode ratovanja. A kako se čini, i kako u sjajnoj knjizi “Povijest hladnog rata” objašnjava norveški povjesničar Odd Arne Westad, počeo je mnogo, mnogo ranije, nego što je Churchill zavapio da se nad Istočnom Europom spustila željezna zavjesa. Uistinu, iako je hladni rat svoje vrhunce doživio u drugoj polovici 20. stoljeća i u nekoliko navrata zaprijetio da se od hladnog pretvori u onaj pravi, svjetski rat, koji bi vjerojatno dokusurio čovječanstvo, njegov početak seže u Prvi svjetski rat i posljedice koje je on za sobom ostavio. Uostalom, kako navodi Westad, glavni protagonisti i nosioci hladnog rata bili su ljudi koji su formirani, na koje je presudni utjecaj imao Prvi svjetski rat. Tad su uglavnom bili mladići na fronti, ili političari, revolucionari, u usponu.

Prvi svjetski rat za sobom je ostavio i mnoge druge pretpostavke za budući hladni rat, kao što je, uostalom, ostavio za sobom pretpostavke za početak Drugog svjetskog rata. Westad se ne zaustavlja na pukoj ideologiji, on zarezuje duboko u uzroke, prije svega ekonomske i civilizacijske, koji su doveli do bipolarnog svijeta i zida u Berlinu koji je jedan svijet dijelio od drugoga. Ali pritom ne isključuje ideologiju i svjetonazor, uostalom, ideologija i svjetonazor, kao i “sveto poslanje” i jednih i drugih da budu predvodnici svijeta, bili su glavno pogonsko gorivo hladnog rata. Ono što Westad čini jest da se ne zaustavlja na samim ideologijama i svjetonazorima, nego reže dublje, secirajući kako su nastale, što im je bio akcelerator. Pri tome zadržavajući hladnu povjesničarsku distancu, ne birajući stranu i objašnjavajući čitav proces nastanka stanja hladnog rata gotovo od kraja 19. stoljeća. Westadova povijest hladnog rata povijesni je masterpiece kojemu možda nedostaje malo životnosti i anegdotalnosti, a povijest je često tek skup anegdota, ali to debelo nadoknađuje dugačkim lancem uzroka i posljedica koje povezuje i promatra iz svih mogućih kutova. Napisana je tečno i čita se gotovo poput trilera, iako je riječ o povijesnoj literaturi koja ne pretendira da bude lako čitljiva i atraktivna, ali je to ne sprečava da bude istinski atraktivna.