Papa Lav XIV. (71) uskoro će biti podvrgnut operaciji uklanjanja čvora na plućima, otkrivenog tijekom nedavnog liječničkog pregleda. Vijest je osobno objavio u nedjelju, 11. listopada, pred tisućama vjernika okupljenih na Trgu svetog Petra u Vatikanu. Iako je naglasio da su liječnici promjenu otkrili u vrlo ranoj fazi, zasad nije poznato radi li se o dobroćudnoj ili zloćudnoj tvorbi. Operacija će biti obavljena tijekom ovog tjedna u rimskoj bolnici Gemelli, a očekuje se da će oporavak trajati približno sedam dana, objavio je Vatican News. 

Papa je vijest o zdravstvenim problemima priopćio nakon tradicionalne nedjeljne molitve Angelusa, iznenadivši okupljene vjernike. Objasnio je da su liječnici tijekom nedavnih pretraga pronašli jasno ograničenu promjenu na jednom plućnom krilu te procijenili da bi je bilo najbolje kirurški ukloniti. Nije otkrio koliko je čvor velik niti jesu li dodatne pretrage pokazale znakove malignosti. Zahvalio je vjernicima na potpori i zamolio ih da ga prate molitvom. Njegova smirenost tijekom objave, unatoč ozbiljnosti vijesti, privukla je veliku pozornost svjetskih medija.

ALEXANDR WANG Zuckerbergov direktor iz 'Generacije Z': Kako je Muse pretekao ChatGPT?!

Kako piše američki Newsweek, promjene poput one otkrivene kod pape relativno su česte i u velikoj većini slučajeva nisu povezane s rakom. Riječ je o malim, ograničenim područjima gušćeg tkiva koja se mogu pojaviti u plućima, a često se otkrivaju slučajno, tijekom rendgenskog ili CT pregleda obavljenog iz nekog drugog razloga. Takvi čvorovi mogu biti posljedica ranijih infekcija, upalnih procesa ili ožiljaka nastalih nakon bolesti dišnog sustava. Međutim, u određenom broju slučajeva mogu upućivati i na zloćudne promjene, zbog čega liječnici moraju pažljivo procijeniti njihov izgled i razvoj.

Plućni čvorovi

Medicinski podaci pokazuju da je približno 95 posto otkrivenih plućnih čvorova dobroćudno. Ipak, rizik ovisi o nekoliko važnih čimbenika, uključujući dob pacijenta, povijest pušenja, prethodne bolesti i karakteristike same promjene. Posebno se promatraju veličina čvora, njegov položaj, oblik rubova te brzina kojom raste. Male promjene pravilnih rubova koje ostaju nepromijenjene tijekom duljeg razdoblja uglavnom izazivaju manju zabrinutost. Nasuprot tome, rast čvora ili nepravilni, nazubljeni rubovi mogu zahtijevati dodatne pretrage, biopsiju ili operativno uklanjanje.

Newsweek također ističe da plućni čvorovi najčešće ne izazivaju nikakve simptome. Osoba ih može imati godinama, a da pritom nema kašalj, bolove u prsima ili poteškoće s disanjem. Upravo zato otkrivanje tijekom rutinskog pregleda nije neuobičajeno. Liječnici u procjeni uzimaju u obzir i izloženost štetnim tvarima, uključujući duhanski dim i radon, kao i ranije infekcije ili eventualnu povijest malignih bolesti. Kada nalaz ne zahtijeva trenutačnu operaciju, stanje se često prati ponovljenim CT snimanjima kako bi se utvrdilo mijenja li se tvorba tijekom vremena. Kod pape je, međutim, liječnički tim procijenio da je kirurško uklanjanje najprikladnije rješenje.

FOTOGALERIJA Ovo je Futuro. Plastična kuća izgleda kao leteći tanjur i vrijedi 1,5 milijuna $

Unatoč zabrinutosti koju je izazvala vijest iz Vatikana, liječnici upozoravaju da sama odluka o operaciji ne znači da pacijent boluje od raka. Kirurški zahvat može imati i dijagnostičku ulogu jer omogućuje detaljnu patohistološku analizu uklonjenog tkiva. Tek takvim pregledom u pojedinim slučajevima moguće je pouzdano utvrditi prirodu promjene. Papa dosad nije imao javno poznatih ozbiljnijih zdravstvenih problema, a smatra ga se fizički aktivnim čovjekom. Redovito igra tenis, a tijekom boravka u papinskoj rezidenciji Castel Gandolfo voli i plivati. Njegovo zdravstveno stanje zbog toga je izazvalo dodatnu pozornost, osobito zato što je riječ o prvom značajnijem zdravstvenom problemu otkako je preuzeo vodstvo Katoličke crkve, navodi LA Times.

Operacija u bolnici Gemelli

Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni potvrdio je da će zahvat biti obavljen u poznatoj rimskoj bolnici Gemelli, ustanovi u kojoj su se liječili i prethodni poglavari Katoličke crkve. Prema trenutačnim procjenama, papa bi se nakon približno tjedan dana trebao moći vratiti redovitim aktivnostima, premda će konačan tijek oporavka ovisiti o samoj operaciji. Vijest je izazvala reakcije i među političkim čelnicima. Talijanska premijerka Giorgia Meloni izrazila je osobnu potporu papi, kao i potporu talijanske vlade, istaknuvši da smirenost kojom je govorio o svojem zdravstvenom problemu ulijeva povjerenje.

Operacija dolazi uoči važnog međunarodnog putovanja koje je papa već najavio. Od 6. do 17. studenoga trebao bi posjetiti Urugvaj, Argentinu i Peru, zemlje s kojima je osobno i pastoralno povezan. Za sada nema službene potvrde o promjeni planiranog rasporeda, a sam je papa tijekom nedjeljnog obraćanja dao do znanja da i dalje računa na odlazak u Južnu Ameriku. Hoće li se plan ostvariti, ovisit će i o njegovu oporavku.

Zdravstveni problemi pape Lava XIV. neizbježno su ponovno otvorili sjećanja na posljednje mjesece života njegova prethodnika, pape Franje, koji je preminuo 21. travnja 2025. u 88. godini. Franjo je godinama imao ozbiljnih problema s dišnim sustavom, a još u mladosti uklonjen mu je dio jednog plućnog krila. Njegove posljednje mjesece obilježile su hospitalizacije, teška respiratorna infekcija i obostrana upala pluća. Za razliku od svojeg prethodnika, Lav XIV. odlučio je javnost unaprijed obavijestiti o planiranom zahvatu. Time je nastojao spriječiti nagađanja o svojem zdravlju, ali je istodobno otvorio pitanje na koje zasad ni liječnici ni Vatikan nisu ponudili konačan odgovor: kakva je priroda promjene otkrivene na njegovu plućnom krilu?

Tko ga zamjenjuje?

No Papina operacija ponovno otvara jedno od najosjetljivijih pitanja u Katoličkoj crkvi: što se događa kada čovjek koji ima vrhovnu vlast nad više od milijardu katolika privremeno više ne može donositi odluke? Tko ga zamjenjuje, tko potpisuje dokumente i koliko dugo Crkva može funkcionirati bez njegova aktivnog vodstva?

Za razliku od većine država, u kojima ustav propisuje tko preuzima predsjedničke ovlasti u slučaju bolesti ili privremene nesposobnosti, Vatikan nema jednako razrađen mehanizam za papu. Ne postoji potpredsjednik Crkve, automatski nasljednik ni kardinal koji može jednostavno preuzeti sve papine ovlasti dok se on nalazi u bolnici. Upravo zato mogućnost dulje papine nesposobnosti, premda zasad nema naznaka da će se to dogoditi Lavu XIV., predstavlja ozbiljno neriješeno pravno pitanje.
Prema informacijama koje je u ponedjeljak objavio Reuters, Papa je nastavio uobičajeni raspored i održao sedam susreta, među ostalima s biskupima iz Argentine, Nikaragve i Sjedinjenih Država. Točan datum operacije još nije javno objavljen, a vatikanski glasnogovornik Matteo Bruni najavio je da će zahvat biti obavljen početkom tjedna.

Papa ne prestaje biti poglavar Katoličke crkve kada ode u bolnicu, čak ni kada je pod općom anestezijom. Njegova vlast ne prestaje niti automatski prelazi na nekog drugog. On ostaje rimski biskup, poglavar Katoličke crkve i suveren Države Vatikanskoga Grada. Međutim, svakodnevno upravljanje golemim crkvenim sustavom ne ovisi o tome može li Papa osobno svakog jutra doći na posao. Za to postoji razvijena administracija Rimske kurije, vatikanske institucije koje već obavljaju velik dio poslova u njegovo ime.
Važnu ulogu ima kardinal državni tajnik Pietro Parolin, jedan od najutjecajnijih ljudi u Vatikanu. Državno tajništvo koordinira brojne poslove Svete Stolice, diplomatske odnose, komunikaciju s državama i rad vatikanske administracije. Ako se Papa oporavlja od operacije, Parolin i ostali visoki dužnosnici mogu nastaviti obavljati poslove iz svojih nadležnosti. Prefekti vatikanskih dikasterija, odnosno tijela koja odgovaraju ministarstvima, nastavljaju voditi svoja područja, a biskupi diljem svijeta nastavljaju upravljati svojim biskupijama.

Uloga kamerlenga Parolina 

Ali Parolin nije papin zamjenik u smislu šefa države koji automatski preuzima sve ovlasti. Ne može se jednostavno proglasiti privremenim papom, promijeniti crkveni nauk, donijeti odluku koja je zakonom pridržana isključivo Papi ili sazvati konklavu zato što se Papa nalazi na liječenju. Važne odluke koje zahtijevaju osobnu papinu suglasnost mogu se odgoditi dok se ne oporavi, dok se drugi poslovi mogu nastaviti na temelju već postojećih ovlasti i delegacija. Koliko će se toga doista morati odgoditi, ovisi o papinu zdravstvenom stanju i sposobnosti da komunicira i donosi odluke.

Što ako se Papa ne oporavi za tjedan dana?

Ako se oporavak produlji na nekoliko tjedana ili mjeseci, pravno se ne mora dogoditi ništa dramatično. Papa može ostati na dužnosti čak i ako ne može održavati javne mise, primati državne poglavare ili putovati. Dokle god je sposoban razumjeti pitanja, donositi odluke i jasno izraziti svoju volju, može upravljati Crkvom iz bolničke sobe. Dokumenti mu se mogu dostavljati na odobrenje, a važne odluke može donositi i bez fizičke prisutnosti u Apostolskoj palači. Takva situacija nije nepoznata Vatikanu. Papa Franjo i Ivan Pavao II. tijekom svojih pontifikata više su puta bili hospitalizirani, ali su pritom ostali poglavari Crkve.
Problem nastaje u bitno drukčijoj situaciji: što ako Papa izgubi svijest, pretrpi teško neurološko oštećenje ili zbog bolesti više nije sposoban razumjeti informacije i donositi odluke? U tom slučaju Crkva se suočava s pravnom prazninom koja desetljećima zaokuplja stručnjake za kanonsko pravo. Associated Press upozorio je na taj problem još tijekom teške bolesti pape Franje 2025. godine. Dok za smrt ili ostavku pape postoje detaljno razrađena pravila, za slučaj u kojem je Papa živ, ali potpuno nesposoban obavljati službu, nema jednako jasnog postupka.

Središnji je problem 335. kanon Zakonika kanonskog prava. On određuje da se, kada je Apostolska Stolica upražnjena ili potpuno spriječena, ništa ne smije mijenjati u upravljanju općom Crkvom te da se moraju poštovati posebni propisi za takve okolnosti. Međutim, taj kanon ne određuje tko i kako službeno utvrđuje da Papa više nije sposoban upravljati Crkvom, tko bi tada preuzeo njegove ovlasti niti koliko bi takvo stanje moglo trajati. Za potpuno spriječenu papinsku službu ne postoji detaljan, općeprimjenjiv zakonski mehanizam kakav postoji za razdoblje nakon papine smrti ili ostavke.

Koliko ga kardinali mogu čekati? Godinu, pet ili deset?

Odgovor bi mogao iznenaditi: ne postoji propisani vremenski rok nakon kojega se bolesni Papa mora povući s dužnosti. Nema pravila prema kojem kardinali nakon 30 dana, šest mjeseci ili godinu dana njegove nesposobnosti mogu proglasiti da mu je mandat završio. Papa se ne bira na određeni broj godina, nema obveznu dob za umirovljenje i ne mora odstupiti zbog bolesti. Čak ni ako njegovo zdravstveno stanje dugoročno onemogućuje obavljanje većeg dijela dužnosti, to samo po sebi ne znači da je njegovo mjesto postalo upražnjeno.

To znači da bi, barem prema postojećem pravnom okviru, mogla nastati situacija u kojoj je Papa mjesecima ili godinama nesposoban aktivno upravljati Crkvom, a nitko nema jasno propisanu ovlast proglasiti kraj njegova pontifikata. Kardinali se mogu sastajati i raspravljati o stanju Crkve, vatikanska administracija može održavati redovite poslove, ali ne mogu jednostavno izabrati novog papu dok je prethodni živ i još uvijek obnaša službu. To bi otvorilo i pitanje zakonitosti eventualnih odluka donesenih bez njegove suglasnosti.
Zanimljivo je da za obične biskupije Katolička crkva ima mnogo jasnija pravila. Prema kanonima 412. i 413., kada je biskup zbog bolesti ili drugih okolnosti potpuno spriječen obavljati dužnost, upravljanje biskupijom može prijeći na biskupa koadjutora ili druge unaprijed određene crkvene dužnosnike. Kod pape takva automatska linija zamjene ne postoji. Rimski biskup tako se nalazi u neobičnom položaju: Crkva je za slučaj nesposobnosti drugih biskupa predvidjela rješenje, ali nije na jednak način riješila nesposobnost vlastitog poglavara.

Može li netko proglasiti Papu nesposobnim i smijeniti ga?

To je možda najosjetljivije pitanje. Kardinalski zbor nema jasno utvrđenu ovlast da na temelju liječničkih nalaza smijeni papu. Ni skupina vodećih kardinala, ni državni tajnik, ni kardinal komornik ne mogu jednostavno zaključiti da je Papa previše bolestan te sazvati izbor njegova nasljednika. Papina služba nije uređena kao predsjednička dužnost u državi koja ima parlament ili ustavni sud sposoban pokrenuti postupak utvrđivanja trajne nesposobnosti predsjednika.
U kanonskim krugovima zbog toga se godinama razmatra mogućnost uvođenja posebnih pravila. Jedan od prijedloga, o kojem je pisao Associated Press, predviđao je liječničku procjenu trajne nesposobnosti pape i potom određenu ulogu Kardinalskog zbora. Međutim, riječ je o prijedlogu, a ne o postojećem pravilu koje kardinali danas mogu automatski primijeniti. Njegovo bi uvođenje zahtijevalo rješavanje iznimno osjetljivih pitanja: tko bi imenovao liječnike, što bi se smatralo trajnom nesposobnošću i kako bi se spriječilo da medicinski postupak postane sredstvo borbe za vlast.

Može li se Papa unaprijed odreći dužnosti ako teško oboli?

Jedno od mogućih rješenja jest ostavka. Kanon 332. predviđa da se Papa može odreći službe pod uvjetom da to učini slobodno i da njegova odluka bude pravilno očitovana. Nitko ne mora prihvatiti njegovu ostavku. Upravo je taj mehanizam iskoristio Benedikt XVI., koji je 2013. napustio papinsku službu, postavši prvi papa nakon gotovo šest stoljeća koji je dobrovoljno odstupio s položaja.

UTAJA POREZA Kako je financijski gigant pomogao Abramoviču sakriti jahte, vile i avione

Međutim, ni to nije rješenje za sve situacije. Papa koji je svjestan, razumije svoje zdravstveno stanje i slobodno odluči povući se može valjano podnijeti ostavku. Mnogo je složeniji slučaj kada papa izgubi sposobnost odlučivanja prije nego što to učini. Tada se postavlja pitanje može li se primijeniti eventualna unaprijed napisana ostavka i pod kojim uvjetima bi imala pravni učinak.
Papa Franjo svojedobno je potvrdio da je još 2013. potpisao pismo ostavke koje je bilo namijenjeno slučaju ozbiljne i trajne zdravstvene nesposobnosti. Slične su mogućnosti razmatrali i raniji pape, među njima Pavao VI. No pravna valjanost i način aktiviranja takvih dokumenata u slučaju potpune nesposobnosti pape nisu jednoznačno uređeni. Nije javno poznato je li Lav XIV. sastavio sličan dokument.

Kakva je uloga kardinala komornika?

U raspravama o papinu zdravlju često se spominje kardinal komornik, odnosno camerlengo, dužnost koju obnaša kardinal Kevin Farrell. Njegova uloga posebno je važna u razdoblju kada je Apostolska Stolica upražnjena, nakon papine smrti ili valjane ostavke. Tada preuzima određene poslove upravljanja imovinom i administrativnim poslovima Svete Stolice, dok Kardinalski zbor organizira prijelazno razdoblje i izbor novog pape.
No komornik nije papin zamjenik dok je ovaj bolestan. Njegove posebne ovlasti vezane uz razdoblje upražnjene Apostolske Stolice ne aktiviraju se samim odlaskom pape na operaciju, njegovom hospitalizacijom ili privremenom nesviješću. Ako bi Lav XIV. ostao nesposoban za obavljanje dužnosti, Farrell ne bi na temelju svoje funkcije automatski postao privremeni poglavar Katoličke crkve.

Jedan od najboljih primjera koliko dugo Papa može ostati na čelu Crkve unatoč teškoj bolesti jest Ivan Pavao II. Tijekom posljednjih godina pontifikata suočavao se s Parkinsonovom bolešću i brojnim zdravstvenim komplikacijama. Njegovo se stanje postupno pogoršavalo, imao je ozbiljne teškoće s kretanjem i govorom, a posljednjih mjeseci života javni nastupi postajali su sve teži. Ipak, ostao je Papa do smrti 2. travnja 2005. godine.
Njegov primjer pokazao je da teška bolest sama po sebi ne mora značiti prekid pontifikata. Istodobno je otvorio pitanje koliko snažno papinska administracija može funkcionirati zahvaljujući kardinalima i suradnicima čak i kada sam poglavar više ne može obavljati sve svakodnevne aktivnosti. No valja razlikovati tešku tjelesnu nemoć od potpune nemogućnosti donošenja i izražavanja odluka. Upravo je ta druga situacija ona za koju kanonsko pravo nema razrađen postupak.
Slična pitanja vratila su se tijekom bolesti pape Franje, osobito tijekom njegove hospitalizacije 2025. godine. Vatikan je tada nastavio obavljati redovite poslove, a Franjo je, u mjeri u kojoj mu je zdravstveno stanje dopuštalo, ostao uključen u donošenje odluka. Njegova bolest ponovno je potaknula rasprave o tome treba li Crkva unaprijed urediti slučaj u kojem bi papa trajno izgubio mogućnost komuniciranja i odlučivanja.

Operacija otvara pitanje koje nadilazi zdravstveno stanje jednog čovjeka. Katolička crkva kroz stoljeća je precizno uredila što se događa nakon papine smrti, kako se okupljaju kardinali, kada počinje konklava i kako se bira novi poglavar. Ali pitanje što učiniti kada je Papa živ, a više nije sposoban upravljati Crkvom, i dalje nema potpun i nedvosmislen odgovor.
Ako se Lav XIV. oporavi za tjedan dana, sustav će nastaviti funkcionirati kao i dosad. No kada bi se neki papa našao u stanju trajne nesposobnosti, kardinali ne bi mogli jednostavno odbrojiti zakonom određeni broj dana i izabrati nasljednika. Takav rok ne postoji. Upravo je u tome najveća slabost postojećih pravila: institucija koja ima detaljno propisan postupak izbora novog poglavara nema jednako jasan odgovor na pitanje što se događa kada stari poglavar više ne može vladati, ali njegova služba još nije završila.

* uz korištenje AI-ja