Luksuzne jahte, privatni zrakoplovi, raskošne vile na Azurnoj obali i milijarde dolara skrivene u kompliciranoj mreži offshore kompanija. Sve je to bio dio financijskog carstva Romana Abramoviča, ruskog milijardera i bivšeg vlasnika londonskog nogometnog kluba Chelsea. No iza glamura i golemog bogatstva godinama se odvijala operacija koja je, prema novootkrivenim dokumentima, imala jednostavan cilj: sakriti stvarne vlasničke odnose i smanjiti porezne obveze na najmanju moguću mjeru. Kako bi to postigli, njegovi financijski savjetnici nisu samo osnivali kompanije na Cipru i Britanskim Djevičanskim Otocima, nego su, prema nalazima međunarodne novinarske istrage, mijenjali i samu povijest poslovnih transakcija.
Istraživanje koje su 12. listopada objavili BBC, The Guardian i Bureau of Investigative Journalism, u suradnji s Organized Crime and Corruption Reporting Projectom (OCCRP), otkriva razmjere sustava koji je funkcionirao dulje od desetljeća. Analizom procurjelih poslovnih dokumenata novinari su identificirali više od tisuću korporativnih zapisa kojima su naknadno promijenjeni datumi, u nekim slučajevima čak pet godina unatrag. Takvim dokumentima stvarao se privid da su vlasnički prijenosi, ugovori i financijske odluke doneseni mnogo ranije nego što su stvarno pripremljeni. Na taj su način milijarde dolara mogle nestati iz financijskih izvještaja pojedinih kompanija, barem na papiru.
Prema istrazi BBC-a, u toj je operaciji važnu ulogu imala ciparska podružnica Deloittea, jednog od četiri najveća svjetska računovodstvena i revizorska društva. Kompanija i njezini bivši zaposlenici navodno su pomagali u pripremi dokumenata kojima se prikrivalo stvarno stanje Abramovičevih financija. Istodobno je Deloitte kao revizor potvrđivao da financijski izvještaji pojedinih kompanija istinito i pošteno prikazuju njihovo poslovanje. U jednom slučaju iz bilanci su nestale jahte, nekretnine i privatni zrakoplovi vrijedni čak 672 milijuna dolara. Abramovičevi odvjetnici odbacuju tvrdnje da je milijarder sudjelovao u poreznoj utaji ili svjesno prikrivao svoje bogatstvo.
Kako je 10 milijardi dolara nestalo na papiru
Korijeni cijele priče sežu još u devedesete godine, kada je Abramovič tijekom privatizacije ruske naftne industrije stekao udio u Sibneftu. Riječ je o jednoj od najvažnijih kompanija iz koje je proizašlo njegovo bogatstvo. Prema istraživanju Bureau of Investigative Journalism, njegov početni udio bio je približno 250 milijuna dolara, pri čemu je od vlastitog novca uložio znatno manje. Kada je 2005. prodao posljednje dionice, od poslova povezanih sa Sibneftom prikupio je više od 16 milijardi dolara. Taj golemi kapital potom je trebalo organizirati i zaštititi, a važnu ulogu preuzele su kompanije registrirane u porezno povoljnijim jurisdikcijama.
Cipar je bio osobito privlačan zbog poreznih pogodnosti i snažnih poslovnih veza s Rusijom. Ondje je Abramovičeva mreža koristila brojne kompanije za držanje imovine, financijske transakcije i ulaganja. Pojedini dijelovi vlasničkih struktura vodili su dalje prema Britanskim Djevičanskim otocima, gdje je moguće uspostaviti dodatne slojeve korporativnog vlasništva. Takve strukture same po sebi nisu nezakonite. Problem nastaje kada se koriste lažni dokumenti kako bi se prikrilo tko je doista vlasnik imovine ili kada su se pojedine transakcije dogodile. Jedan od najupečatljivijih primjera odnosi se na kompaniju Kravin Investments, registriranu na Cipru. Ona je 2003. primila približno tri milijarde dolara od prodaje Abramovičevih udjela u Sibneftu. Oko dvije milijarde dolara ostalo je na računima kompanije ili je bilo posuđivano povezanim društvima, pri čemu su nastajali prihodi od kamata. Takvi prihodi mogli su stvoriti znatne porezne obveze na Cipru. Međutim, umjesto da se porez jednostavno obračuna, Abramovičevi savjetnici, prema procurjelim dokumentima, počeli su razmatrati način da ga uklone iz poslovnih knjiga. Rješenje je bilo neobično: trebalo je naknadno stvoriti dokumente koji bi pokazivali da novac zapravo nikada nije ni pripadao Kravinu. Od 2005. počeli su se pripremati ugovori s datumima iz 2003. godine, prema kojima je Kravin navodno gotovo odmah prenio sredstva kompaniji na Britanskim Djevičanskim otocima. Dodatni dokumenti tvrdili su da je ciparsko društvo cijelo vrijeme samo upravljalo novcem u ime druge kompanije. Da bi priča djelovala uvjerljivije, izrađivani su i stari dopisi, ugovori te financijski izvještaji koji su trebali stvoriti dojam da je tako poslovanje bilo organizirano od samog početka.
Kako navodi The Guardian, neki od tih dokumenata zapravo su izrađeni tek 2008., odnosno pet godina nakon transakcija na koje su se odnosili. Rezultat je bio da je gotovo dvije milijarde dolara retroaktivno uklonjeno iz bilance Kravina, zajedno s poreznim obvezama koje bi proizlazile iz prihoda na taj novac. Točan iznos navodno izbjegnutog poreza nije bilo moguće izračunati, ali stručnjaci koje su konzultirali istraživački novinari procijenili su da je mogao dosezati milijune dolara.
U središtu operacije nalazio se Demetris Ioannides, nekadašnji čelnik Deloittea na Cipru, koji je poslije preuzeo vodeću ulogu u savjetničkoj kompaniji Meritservus. Ona je nastavila pružati financijske i administrativne usluge Abramovičevu poslovnom carstvu. Prema procurjelim dokumentima, Ioannides je bio jedna od ključnih osoba u pripremi i koordinaciji spornih poslova. U elektroničkoj prepisci iz kolovoza 2005. raspravljao je o potrebi izmjene financijskih izvještaja Kravina za 2003. i 2004. godinu, pozivajući se na razgovore s partnerima Deloittea na Cipru. Među Abramovičevim najbližim suradnicima posebno se ističe Eugene Tenenbaum, dugogodišnji poslovni čovjek od njegova najvećeg povjerenja i bivši direktor Chelseaja. Uz njega se u dokumentima pojavljuju pravni savjetnik Andre De Cort, financijska direktorica Irina Panchenko i računovodstvena stručnjakinja Natalia Khudyk. Prema novinarskoj istrazi, pojedini članovi te skupine sudjelovali su u sastavljanju, provjeravanju ili odobravanju dokumenata s naknadno promijenjenim datumima. Neke su aktivnosti bile vrlo detaljno koordinirane, tako da su računi, ugovori i korespondencija morali odgovarati verziji poslovne povijesti koju se željelo prikazati.
Britanski odvjetnik Andrew Mitchell, stručnjak za financijski kriminal, proučio je nalaze istražitelja i ocijenio da opisani postupci predstavljaju izrazito jasan primjer mogućeg izbjegavanja poreza nezakonitim sredstvima. Prema njegovoj procjeni, kada bi se takve transakcije dogodile u Engleskoj i obuhvaćale milijunske iznose, porezne vlasti ozbiljno bi razmatrale pokretanje kaznenog postupka. Drugi porezni i računovodstveni stručnjaci također su zaključili da za neke od retroaktivnih promjena vlasništva nisu mogli pronaći opravdanu poslovnu svrhu. Ipak, njihove stručne ocjene nisu isto što i sudski utvrđena odgovornost, a osobe i kompanije obuhvaćene istraživanjem osporavaju optužbe.
Kako su nestajale jahte, vile i privatni zrakoplovi
Posebno slikovit primjer prikrivanja bogatstva odnosi se na kompaniju Amiscan Investments, preko koje je Abramovič držao dio svoje luksuzne imovine. Među tim nekretninama bilo je imanje Fyning Hill u engleskoj grofoviji West Sussex, okruženo stotinama hektara zemljišta. Prema pisanju Guardiana, upravo je ondje Vladimir Putin navodno ručao tijekom prvog državnog posjeta Velikoj Britaniji 2003. godine. U imovini povezanoj s Amiscanom nalazili su se i londonski penthouse, francuski dvorac, helikopteri, privatni zrakoplovi, superjahte i luksuzni automobil. Vrijednost te kolekcije procjenjivala se na više od 650 milijuna dolara.
Problem za Abramovičeve savjetnike nastao je kada su nova ciparska pravila zahtijevala transparentnije iskazivanje imovine u financijskim izvještajima. U dokumentima iz listopada 2005. Ioannides je Tenenbaumu sugerirao da bi bilo razboritije određene informacije ne otkrivati. Uslijedila je priprema dokumentacije prema kojoj je imovina navodno već početkom 2003. prenesena s ciparske kompanije na njezina dioničara Kelvedon Worldwide, registriranog na Britanskim Djevičanskim otocima. Iako su ugovori nastali poslije, datirani su tako da prikazuju raniji prijenos vlasništva.
Kada su financijski izvještaji naposljetku predani, skupocjene nekretnine, jahte i ostala imovina više nisu bili prikazani u Amiscanovoj bilanci. To, naravno, nije značilo da su fizički nestali. Promijenio se samo način na koji su bili evidentirani, a prema zaključcima istraživačkih novinara i pregledanih stručnjaka, dokumentacija je stvorila pogrešnu sliku o tome kada je imovina prešla iz jedne kompanije u drugu. Deloitte je, unatoč svojoj ulozi u pripremi spornih dokumenata, potvrdio financijske izvještaje. Kako piše Guardian, dodatna analiza otkrila je i retroaktivni prijenos imovine vrijedne više od deset milijardi dolara između dviju kompanija iz Abramovičeve mreže. Jedna je bila registrirana na Cipru, a druga na Britanskim Djevičanskim Otocima. Prema novinarskom istraživanju, savjetnici su godinama nakon navodnog događaja izradili dokumente koji su trebali pokazati da je vlasništvo premješteno znatno ranije. Time je ogroman dio bogatstva uklonjen iz bilanci kompanije na Cipru.
Abramovičev potpis na dokumentima za 98 milijuna dolara
U većini procurjelih dokumenata Abramovič se osobno gotovo ne pojavljuje. Njegovi suradnici i savjetnici obavljali su poslove preko brojnih povezanih kompanija, što otežava utvrđivanje njegove neposredne uloge u pojedinim transakcijama. No istražitelji su pronašli jedan slučaj u kojem se njegovo ime i potpis pojavljuju na dokumentima povezanim s izvlačenjem gotovo 100 milijuna dolara. Prema BBC-ju i Guardianu, oko 2000. godine Abramovič je želio primiti približno 98 milijuna dolara iz ciparskih kompanija koje su držale udjele u Sibneftu. Financijski savjetnici osmislili su postupak kojim bi taj iznos bio prikazan kao zarada od konzultantskih poslova. Problem je bio u tome što su poslovi na koje su se ugovori odnosili već bili zaključeni. Kako bi se transakcija mogla prikazati kao ranije dogovorena, upotrijebljena je postojeća ciparska kompanija PB Mediapower Enterprises.
Prema dokumentaciji, ta je kompanija trebala dobiti 98 milijuna dolara za savjete o kupnji dionica, a zatim gotovo cjelokupan iznos proslijediti Abramoviču kao proviziju. Međutim, istražitelji smatraju da konzultantski ugovori nisu odražavali stvarne poslovne odnose, nego su naknadno sastavljeni kako bi se opravdala isplata. Iznos je potom pretvoren u zadužnice koje je milijarder unovčavao tijekom sljedeće tri godine. Među procurjelim dokumentima pronađeno je 50 zahtjeva za isplatu povezanih s tim zadužnicama, a svaki je nosio Abramovičev potpis. Njegovi odvjetnici odbacuju tvrdnju da je sudjelovao u shemi zasnovanoj na lažnim ugovorima. Navode da se Abramovič ne može prisjetiti pojedinosti aranžmana starih više od dvadeset godina te da se u financijskim poslovima oslanjao na savjete uglednih stručnjaka.
Sumnjivi dokumenti završili su i na britanskom sudu
Istraga je otvorila i pitanje jesu li sporni dokumenti korišteni u sudskom postupku u Londonu. Godine 2008. Abramovič se suočio s tužbom ruskog poslovnog čovjeka Šalve Čigirinskog, s kojim je ranije bio povezan kroz zajedničke naftne poslove u Sibiru. Spor se odnosio na kompaniju Sibneft-Yugra i optužbe da je Abramovičeva strana nizom transakcija razvodnila udio poslovnog partnera, čime je praktično preuzela kontrolu nad vrijednom imovinom. Tenenbaum je u iskazu britanskom Visokom sudu tvrdio da nije bio upoznat s važnim pojedinostima tih poslova prije proljeća 2004. godine. Međutim, dokumenti koje su sada pregledali novinari pokazuju da je ranije odobravao pojedine sporazume povezane s istim transakcijama. Istraživači su također pronašli dokumente koji su bili predstavljeni sudu, a za koje postoji sumnja da su naknadno datirani. Time se otvara pitanje je li sud dobio točan prikaz događaja. Postupak je završio odbacivanjem tužbe iz pravnih razloga, uključujući pitanje nadležnosti. Novi dokumenti ne dokazuju da bi ishod bio drukčiji da su tada bili poznati, ali dovode u pitanje vjerodostojnost dijela dokaza i iskaza. Tenenbaumovi odvjetnici odlučno odbacuju tvrdnje da je obmanuo sud te ističu da je svjedočio savjesno i u dobroj vjeri. Abramovičevi predstavnici također poriču da je sud bio doveden u zabludu.
Deloitte Cyprus odbacuje insinuacije o nezakonitom postupanju i navodi da posluje u skladu s primjenjivim zakonima. U odgovoru novinarima kompanija je istaknula da se sporna korespondencija odnosi na događaje stare više od dvadeset godina te da više nema pristup svim relevantnim materijalima. Zbog toga, kako tvrdi, ne može utvrditi jesu li dokumenti koje su novinari pregledali potpuni ili točni. Abramovičevi odvjetnici naglašavaju da njihov klijent nije svakodnevno upravljao svim povezanim kompanijama i da je opravdano vjerovao profesionalnim savjetnicima. Odbacuju tvrdnje o poreznoj utaji, prikrivanju bogatstva i svjesnom sudjelovanju u krivotvorenju dokumentacije. Tenenbaum također odbacuje osobnu odgovornost i tvrdi da se oslanjao na specijalizirane porezne i pravne savjete. Njegovi zastupnici napominju da postoje okolnosti u kojima se dokumenti mogu zakonito sastaviti s retroaktivnim učinkom, no stručnjaci koje su konzultirali novinari smatraju da pregledani primjeri ne odgovaraju takvoj legitimnoj praksi. Abramovič je od 2022. pod britanskim i europskim sankcijama uvedenima nakon ruske invazije na Ukrajinu. Morao je prodati Chelsea, a njegovo poslovanje na Zapadu našlo se pod znatno strožim nadzorom. Sankcije su zahvatile i neke od njegovih dugogodišnjih financijskih posrednika. Velika Britanija 2023. sankcionirala je Meritservus i Demetrisa Ioannidesa zbog njihove uloge u pružanju financijskih usluga ruskim oligarsima.
Podsjetimo, kako je Express pisao u lipnju ove godine, Abramovič je unatoč zapadnim sankcijama zadržao važnu ulogu neslužbenog posrednika između Moskve i Kijeva. Prema Financial Timesu, upravo je on u svibnju 2026. otputovao u Kijev na sastanak s Volodimirom Zelenskim, koji ga je zamolio da Vladimiru Putinu prenese prijedlog njihova izravnog susreta. Ruski milijarder ima i zanimljive veze s Hrvatskom. Godinama je ljetovao na Jadranu svojom luksuznom jahtom Eclipse, a sudjelovao je i u pregovorima o oslobađanju hrvatskog državljanina Vjekoslava Prebega iz ruskog zarobljeništva 2022. godine. Abramovič je osobno dočekao oslobođene zarobljenike u zrakoplovu kojim su prebačeni u Saudijsku Arabiju te im osigurao hranu i mobilne telefone kako bi se mogli javiti obiteljima.
