U jeku nedavnog rata na Bliskom istoku, Iran je dobio moćno novo oružje koje ne ispaljuje projektile, ali mu je omogućilo da ih usmjerava s dosad neviđenom preciznošću. Riječ je o naprednom kineskom satelitu TEE-01B, koji je, prema procurjelim iranskim vojnim dokumentima, Zračno-svemirska jedinica Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) tajno kupila i koristila za špijuniranje i ciljanje američkih vojnih baza diljem regije. Iako ga je kineska tvrtka predstavila kao komercijalni satelit za civilne svrhe, u rukama Irana postao je ključni alat za vođenje rata.

Komercijalni satelit u vojnoj službi

TEE-01B je satelit za promatranje Zemlje visoke rezolucije, što znači da je sposoban snimiti izuzetno detaljne fotografije s visine od 545 kilometara. Njegova najvažnija karakteristika je rezolucija od otprilike pola metra. Laički rečeno, to znači da na snimkama može razlikovati objekte na tlu veličine 50 centimetara, što analitičarima omogućuje da s lakoćom identificiraju pojedinačna vozila, tipove borbenih zrakoplova ili promjene na infrastrukturi vojnih postrojenja.

Satelit je izradila i lansirala kineska tvrtka Earth Eye Co, koja na svojim stranicama navodi kako je namijenjen za "poljoprivredu, praćenje oceana, upravljanje hitnim situacijama i nadzor prirodnih resursa". Međutim, njegove su mogućnosti očito prepoznate kao idealne za vojnu primjenu. Usporedbe radi, najnapredniji iranski domaći vojni satelit, Noor-3, imao je procijenjenu rezoluciju od oko pet metara, što je desetak puta slabije i nedovoljno za precizno praćenje aktivnosti u vojnim bazama.

Kako je Iran došao do napredne svemirske tehnologije

Prema dokumentima do kojih je došao Financial Times, IRGC je krajem 2024. godine sklopio ugovor vrijedan oko 36,6 milijuna dolara za preuzimanje kontrole nad satelitom. Transakcija je provedena kroz malo poznati izvozni model nazvan "isporuka u orbiti". Kineska tvrtka lansirala je satelit 6. lipnja 2024. iz svemirskog centra Jiuquan, a nakon što je letjelica stigla u svoju orbitu i prošla testiranja, kontrola nad njom jednostavno je predana kupcu, u ovom slučaju Iranu.

Ovaj model omogućuje Kini da izvozi osjetljivu tehnologiju bez fizičkog prijenosa hardvera preko granica, čime se zaobilaze potencijalne kontrole i sankcije. Ugovorom, koji je denominiran u kineskim juanima, obuhvaćeni su troškovi samog satelita, njegovog lansiranja, tehničke podrške i infrastrukture za prijenos podataka.

Ključna uloga mreže na zemlji

Sam satelit u svemiru ne bi bio od velike koristi bez odgovarajuće zemaljske infrastrukture za slanje naredbi i primanje snimaka. U sklopu dogovora, Iran je dobio pristup globalnoj mreži komercijalnih zemaljskih postaja kojima upravlja Emposat, još jedna pekinška tvrtka. To je Iranu omogućilo da upravlja satelitom s bilo kojeg mjesta na svijetu i time svoje svemirske operacije učini znatno otpornijima na napade.

Stručnjaci ističu da je ovo ključan strateški dobitak. Iranske zemaljske satelitske postaje unutar zemlje bile su laka meta, a izraelska vojska je potvrdila da ih je gađala tijekom sukoba. No, napad na kinesku komercijalnu postaju u nekoj trećoj državi bio bi politički i vojno neusporedivo složeniji.

Praćenje američkih baza

Procurjeli zapisi, uključujući liste koordinata i satelitske snimke, pokazuju da je IRGC koristio TEE-01B za intenzivan nadzor ključnih američkih i savezničkih vojnih postrojenja. Satelit je snimao zračnu bazu Prince Sultan u Saudijskoj Arabiji neposredno prije i nakon napada u kojima je oštećeno pet američkih zrakoplova za dolijevanje goriva. Na meti nadzora bile su i zračna baza Muwaffaq Salti u Jordanu, lokacije u blizini sjedišta Pete flote američke mornarice u Bahreinu te zračna luka Erbil u Iraku.

‌- Ovaj satelit očito se koristi u vojne svrhe, budući da njime upravljaju Zračno-svemirske snage IRGC-a, a ne iranski civilni svemirski program - izjavila je Nicole Grajewski, stručnjakinja za Iran sa sveučilišta Sciences Po. Dodala je kako ova sposobnost omogućuje Iranu da unaprijed identificira ciljeve i provjeri uspješnost svojih napada.

Zamućena granica između civilnog i vojnog

Slučaj satelita TEE-01B savršeno ilustrira zamućenu granicu između komercijalnog i vojnog svemirskog sektora u Kini. Iako su tvrtke poput Earth Eyea i Emposata formalno privatne, analize pokazuju njihove bliske veze s kineskom vojskom (PLA). Nekoliko vodećih ljudi u tim tvrtkama bivši su pripadnici kineskog državnog svemirskog programa ili su povezani sa sveučilištima koja blisko surađuju s vojskom.

Kinesko ministarstvo vanjskih poslova odbacilo je izvještaj kao "širenje dezinformacija", tvrdeći da Kina nikada ne poduzima radnje koje eskaliraju sukobe. Ipak, zapadni obavještajni dužnosnici smatraju da je nemoguće da bi kineska tvrtka provela ovakav posao bez odobrenja vlasti u Pekingu. Sjedinjene Države već duže vrijeme izražavaju zabrinutost zbog kineske tehnološke pomoći Iranu i drugim akterima na Bliskom istoku koji prijete američkim interesima.

* uz korištenje AI-ja