Tragedija koja je u nedjelju navečer pogodila jug Španjolske, gdje je u izravnom sudaru dvaju brzih vlakova život izgubilo najmanje 39 osoba, a više od 150 ih je ozlijeđeno, ponovno je otvorila pitanja o sigurnosnim protokolima, ali i podsjetila na najteže željezničke nesreće u europskoj i hrvatskoj povijesti.

Nedjeljna večer trebala je biti rutinska za gotovo 400 putnika u dva brza vlaka u južnoj Španjolskoj. No, oko 19:45 sati kod grada Adamuz, u pokrajini Córdoba, dogodila se katastrofa. Vlak privatnog operatera Iryo, koji je prometovao iz Malage prema Madridu, iz još neutvrđenih razloga iskočio je iz tračnica na ravnom i nedavno obnovljenom dijelu pruge. Nekoliko vagona prešlo je na suprotni kolosijek i izravno se sudarilo s vlakom državnog operatera Renfe, koji je putovao iz Madrida prema Huelvi. Silina udara bila je zastrašujuća. Vagoni su se pretvorili u hrpu zgužvanog metala, a vlak Renfea sletio je niz nasip. 

Ova nesreća budi sjećanja na 30. kolovoza 1974. godine, dan kada se dogodila najveća željeznička nesreća u povijesti Jugoslavije i jedna od najgorih u Europi. Ekspresni vlak broj 10410, na putu iz Beograda za Dortmund, ušao je na Glavni kolodvor u Zagrebu brzinom od 104 km/h, na dijelu pruge gdje je ograničenje bilo samo 40 km/h. Pri tako velikoj brzini kompozicija od devet vagona nije mogla svladati skretnicu te su vagoni skliznuli s tračnica, zavrtjeli se u krug i prevrtali. Nastao je krš i lom. Mnogi putnici, uglavnom gastarbajteri i njihove obitelji, bili su u hodnicima čekajući stanicu. Neki od njih su poispadali iz vagona, a mnogi su ostali prikliješteni.

- Vozio je dosta brzo. U početku se nisam brinuo, no kad sam vidio da ne usporava na ulazu u kolodvor, znao sam da nije dobro. Osjetio sam snažan udarac. Naš vagon skliznuo je s postolja i nastavio klizati po šinama te se zaustavio na stupu - rekao je svojedobno za 24sata strojovođa Ljubo Radeljević.

Prizori su bili stravični. Radeljević je dodao da su tjednima poslije čistili teren, no do listopada se snažno osjećao miris krvi.

- Sve smo mogli očistiti, ali taj miris nikako. Još ga osjećam u nosnicama kad se svega sjetim. Mjesecima poslije znali smo među tračnicama pronaći sitne ljudske kosti koje istražitelji nisu pokupili - kazao je.

Identifikacija tijela bila je iznimno teška jer tada još nije bila razvijena metoda prepoznavanja putem DNK.

- U naručju jedne žene pronašli smo torbicu druge. Od nekih žrtava imali smo samo dio tijela - ispričao je svojedobno sad već pokojni inspektor Ljubomir Gudelj. Jedan od najpotresnijih prizora bila je pronađena desna ženska ruka s lakiranim noktima.

- Danima sam uspoređivao otisak prsta s te ruke s otiscima s kartona dok nisam otkrio tko je nesretna žena - kazao je Gudelj.

Prema službenim podacima, poginulo je 155 ljudi, no Gudelj je bio uvjeren da ih je bilo i više. Neidentificirane žrtve pokopane su u zajedničkoj grobnici na Mirogoju. Istraga je utvrdila da za nesreću nije bio kriv tehnički kvar, već ljudski faktor. Strojovođa Nikola Knežević i njegov pomoćnik Stjepan Varga, koji su čudom preživjeli, bili su premoreni nakon 45 sati neprekidnog rada te su vjerojatno zaspali. Knežević je osuđen na 15, a Varga na osam godina zatvora.

Tragedija u Rudinama

Trideset i pet godina kasnije, Hrvatsku je potresla još jedna teška željeznička nesreća, ovoga puta s bizarnim uzrokom. Nagibni vlak koji je 24. srpnja 2009. prometovao iz Zagreba prema Splitu iskočio je iz tračnica kod mjesta Rudine. Poginulo je šest putnika, a 55 ih je ozlijeđeno. Istraga je otkrila gotovo nevjerojatan uzrok: tračnice su neposredno prije prolaska vlaka bile poprskane retardantom, sredstvom za zaštitu od požara.

No, korišteni američki retardant TG-300 učinio je tračnice skliskima poput leda, zbog čega kočnice vlaka nisu mogle funkcionirati. Vlak je nekontrolirano ubrzao na nizbrdici i iskočio iz tračnica. Zbog ove nesreće, bivši šef u HŽ Infrastrukturi Ivan Medak i konzultant tvrtke Intrade Ivan Bazina osuđeni su na zatvorske kazne od četiri, odnosno tri godine.

Ljudska pogreška i kobne tehničke greške

Europska povijest puna je sličnih crnih poglavlja. Jedna od najgorih nesreća dogodila se u Njemačkoj kod Eschedea 1998. godine, kada je brzi ICE vlak pri brzini od 200 km/h iskočio iz tračnica zbog puknuća kotača uzrokovanog zamorom materijala. Vlak je udario u stupove nadvožnjaka, koji se srušio na vagone, usmrtivši 101 osobu. Ta je nesreća dovela do korjenitih promjena u dizajnu i održavanju kotača za brze vlakove.

U novije doba, ljudski faktor ostaje najčešći uzrok katastrofa. U Santiagu de Composteli u Španjolskoj 2013. godine poginulo je 80 ljudi jer je strojovođa ušao u oštar zavoj dvostruko većom brzinom od dopuštene. U Grčkoj je 2023. u izravnom sudaru putničkog i teretnog vlaka poginulo najmanje 32 ljudi zbog pogrešne naredbe šefa postaje i nefunkcionalne automatske signalizacije.