U nedjelju 8. rujna Rusi izlaze na birališta zbog lokalnih izbora. Vlasti se već odavno boje. Ne zbog vanjskog uplitanja, jer poštenih izbora u toj zemlji nema već desetljećima. Ovaj put strahuju od vlastitog naroda, piše New York Times.

Oporbeni kandidati popularniji su od onih koji su na vlasti, pa Moskva pribjegava raznim trikovima. Najprije su izbore premjestili s prosinca na početak rujna vjerujući da će godišnji odmori odvratiti oporbenjake i one još uvijek neodlučne da izađu na izbore, te kako bi ostavili protivnicima što manje vremena za pripreme i predizborne aktivnosti.

Leteći Černobil Putinovo novo oružje: Ni SAD ga ne želi jer je preopasno

Osim toga, zapunili su javni prostor i pokušavaju zavaditi birače podmetanjem lažnih nezavisnih kandidata koji su zapravo lojalni Putinu.

Ove godine prvi put uvodi se i digitalni glasački sustav, no to je, kako mnogi vjeruju, još jedan trik kojim vladajući pokušavaju oduzeti glasove protivnicima, jer je lakše poništiti takve glasove kao nevažeće i izmišljati razloge.

Moskva ništa ne prepušta slučaju pa je izborno povjerenstvo pronašlo također mnoge izmišljene razloge da bi diskvalificiralo protivničke kandidate. Osim toga u domovima mnogih oporbenjaka izvršene su racije i mnogi su privedeni u Glavni štab policije, te ispitivani usred noći.

Ništa im nije uspjelo. Tisuće ljudi izašle su na ulice 28.srpnja u masovne prosvjede protiv vlasti, a one su primijenile grubu silu lokalne i savezne policije koja je pritvorila većinu čelnika oporbe i gotovo 1.400 demonstranata.

Dva tjedna kasnije oko 60.000 ljudi našlo se na ulicama unatoč zastrašivanjima, pa iako je okupljanje bilo odobreno, opet su stotine uhapšene, a od tada su odbijeni svi zahtjevi oporbe za organiziranjem protesta.

Moskva šalje jasne signale da neće doputiti ni Hong Kong, a ni Istanbul na kojem su u fer izborima pobijedili oporbeni.

Kad se narod okrene od vlasti, gruba sila ostaje kao jedino sredstvo za održanje autokrata na vlasti.

Vadin Centar za javno mišljenje u svibnju je proveo anketu koja je pokazala da je povjerenje javnosti u predsjednika Vladimira Putina opalo na 25 posto. Kremlj koji naručuje istraživanje, malo kad objavljuje rezultate, a ovaj put imali su dobar razlog za bijes.

20. obljetnica Priča o tome kako su tajne službe dovele Putina na vlast

Nekoliko dana kasnije anketa je pokazala da 72 posto Rusa vjeruje Putinu. Kremlj je bio sretan, a Centar za javno mišljenje je obećao "poboljšati svoju metodologiju."

No, društvene mreže su također barometar. Godišnji tradicionalni veliki Putinov intervju na Direct Line TV-u u kojem mu građani postavljaju pitanja, prenosilo se na YouTubeu. Putin je zaradio 12.000 lajkova i 170.000 'hejtova'.

Zapravo Putin i njegovi pobočnici dobro se sjećaju kako je Mihail Gorbačov prije 30 godina počeo eksperimentirati sa slobodnim izborima. Smatrao je da bi se na izbore mogli javiti i drugi kandidati koji nisu nužno iz Komunističke partije.

Tako je u zakonodavno tijelo - Kongres narodnih poslanika - koji je brojio 2.250 mjesta trećinu rezervirao za članove vladajuće Komunističke partije, a ostatak mjesta bio je otvoren za biranje.

U ožujku 1989., dogodila su se velika iznenađenja: 300 kandidata, odnosno oko 16 posto novog zakonodavnog tijela, porazilo je kandidate podržane od vladajuće stranke. Među gubitnicima je bilo pet članova Središnjeg odbora, jedan član Politbiroa i 35 šefova regionalnih stranaka.

Gorbačov je smatrao da su novi izbori pobjeda njegovih reformi i uspješan napor demokratizacije sovjetskog političkog sustava. No, mnogima to nije bilo nimalo zabavno. Vladislav Surkov, arhitekt Putinovog režima nedavno je izjavio da se Rusija može održati samo kao vojno-policijska država i da je Putin jedini vođa kojem ruski narod može vjerovati.

G-20 Prijetnje, mržnja i lažni osmijesi na jednoj fotki

Putinizam je, tvrdio je, bio novi politički sustav, a poput marksizma ili lenjinizma trajat će stoljećima.

No, više je nego očito da se 'putinizam' raspada. Mediji pod njegovom kontrolom silno se trude održati privid njegove popularnosti, ruske regije osiromašuju, ekonomija ovisna o nafti i plinu je sve bljeđa, a mlađe generacije sve su manje podložne vladinim propagandama.

Čini se da je putinizam predodređen da traje znatno kraće vrijeme nego što je trajao marksizam ili lenjinizam. Zamišljen kao hibridna autokracija u kojoj vladajuća elita kontrolira većinu ekonomije i medija u ime države, a tolerira ograničen broj neovisnih, ali pažljivo kontroliranih tvrtki i medija.

Za razliku od Komunističke partije Kine, s potpunom kontrolom nad društvom, Putinov Kremlj odlučio je ostaviti ventil za različita mišljenja - sve dok ostaju marginalni i ne predstavljaju prijetnju onima na vlasti, piše New York Times.

No, ovaj je model pri kraju. Opozicija se pokazala manje marginalnom nego što se Kremlj nadao, a kako je nezadovoljstvo režimom raslo, Kremlj je odlučio da više nema koristi od pretvaranja da vlada demokracija.

Putinova ljubav Tko je Putinova ljubavnica koja mu je rodila blizance?

Zapravo, Rusija se već vratila vojno-policijskoj državi, držeći Putina i njegov režim na vlasti uglavnom silom i zastrašivanjem.

Ne oslanjajući se samo na policiju, Kremlj je 2016. stvorio posebnu silu od 340 000 ruskih gardista, čija je misija prvenstveno "zaštita javnog reda."

Nedavna masovna uhićenja i brutalno postupanje s prosvjednicima i pripadnicima oporbe jasan su pokazatelj da je režim u potpunosti spreman koristiti nasilje kako bi ostali na vlasti.

Kremlj shvaća da bi istinska demokracija značila kraj putinizma i zato one koji žele promjene demokratskim sredstvima ostavlja bez mogućnosti. Pitanje je želi li Putin stvarno pretvoriti Crveni trg u Tiananmen?