Početkom 1967. Leonid Brežnjev, vođa Sovjetskog Saveza, došao je na ideju kako spektakularno proslaviti 50 godina boljševičke revolucije. Kako je pisao Express, na umu mu je bila svemirska proslava - da lansira dvije kapsule, Sojuz 1 i Sojuz 2 koje bi se susrele u svemiru, a kozmonauti bi zamijenili mjesta, plazeći iz jedne letjelice u drugu. Brežnjev je bio vrlo jasan oko toga da želi da se projekt realizira pod svaku cijenu i nitko mu se nije usudio prigovoriti, a kamoli mu napomenuti da je riječ o izrazito kratkom roku. Vladimir Komarov i nacionalni heroj Jurij Gagarin bili su izabrani kao dva pilota za Sojuz 1, sofisticiraniju letjelicu. Bili su najbolji prijatelji koji su zajedno radili, pili, i provodili slobodno vrijeme zajedno. Bili su briljantni inženjeri, oboje svjesni koliko je misija bila rizična i komplicirana. Komarov se jako bojao da se neće vratiti živ, ali da je odustao od misije zamijenio bi ga njegov prijatelj. Za Sojuz 2 bili su odabrani Valerij Bikovski, Aleksei Jeliseev i Jevgenij Krunov.

Problemi od početka

Komarov je bio dodijeljen sovjetskom programu Sojuz zajedno s Gagarinom i Leonovom. U srpnju 1966. godine Kamanin ga je ukorio zbog neovlaštenog iznošenja informacija tijekom posjeta Japanu, kada je izjavio da će "Sovjetski Savez u predviđeno vrijeme lansirati automatiziranu letjelicu oko Mjeseca i vratiti je na Zemlju, nakon čega će uslijediti let sa psom, pa zatim i ljudska misija oko Mjeseca."

Sljedećeg mjeseca Komarov je došao u sukob s inženjerima zbog stalnih problema u dizajnu letjelice, posebno nakon što su testovi u bestežinskom stanju pokazali da su vrata na modulu Sojuz preuska za siguran izlazak potpuno opremljenog kozmonauta. U međuvremenu su Komarov i njegovi kolege kozmonauti neprestano bili premještani između različitih skupina i zaduženja, što je kod njih izazivalo sve veću zabrinutost zbog izostanka reakcije na njihove primjedbe o dizajnu i proizvodnji letjelice. Te je zabrinutosti Gagarin, u ime cijele grupe, iznio u pismu upućenom Leonidu Brežnjevu. Iako je imao pregršt problema Sojuz 1 lansiran je s Komarovim unutra. Njegovi prijatelji i kolege pokušali su ga razveseliti pjesmom kada su shvatili da ima premalo goriva. I Gagarin je digao frku u nadi da spasi najboljeg prijatelja, no, ipak, to je bio posljednji put da su se vidjeli. Čak mu je i predložio da ode umjesto njega na let jer je znao da Kremlj neće riskirati nacionalnog heroja.

Koban let

Komarov je 1967. godine odabran za zapovjednika misije Sojuz 1, s Gagarinom kao pričuvnim kozmonautom. Tijekom priprema za let obojica su radila po dvanaest do četrnaest sati dnevno. Pri ulasku u orbitu, solarni paneli letjelice nisu se u potpunosti otvorili, čime je onemogućeno potpuno napajanje i zaklonjen je dio navigacijske opreme. Komarov je izvijestio:

 - Uvjeti su loši. Parametri u kabini su normalni, ali lijevi solarni panel se nije otvorio. Električni napon je samo 13 do 14 ampera. HF (visokofrekventna) komunikacija ne radi. Ne mogu orijentirati letjelicu prema Suncu. Pokušao sam orijentirati letjelicu ručno pomoću DO-1 orijentacijskih motora, ali tlak u DO-1 pao je na 180 - zabilježio je Komanov.

Komarov je punih pet sati pokušavao bezuspješno orijentirati letjelicu. Letjelica je slala nepouzdane podatke, a komunikacija je izgubljena tijekom 13., 14. i 15. orbite zbog kvara visokofrekventnog odašiljača, koji je trebao održavati kontakt dok je letjelica bila izvan dometa UHF zemaljskih prijamnika.

MISIJA USPJELA Kakav frajer! On je najstariji astronaut NASA-e i vratio se iz svemira na 70. rođendan

Zbog svih problema s letjelicom, Sovjeti su odustali od lansiranja druge letjelice Sojuz, iz koje su kozmonauti trebali izvesti svemirsku šetnju (EVA) prema Sojuzu 1, te su skratili misiju.

Komarovu je naređeno da ponovno orijentira letjelicu koristeći ionske senzore tijekom 15. do 17. orbite, no i ti senzori su zakazali. Nije imao dovoljno vremena za pokušaj ručne rekonstrukcije ulaska prije 19. orbite. Ručna orijentacija zahtijevala je korištenje periskopskog uređaja Vzor, no za to je morao imati vizualni kontakt sa Suncem. Budući da se retro-zapaljenje za povratak moralo obaviti s noćne strane Zemlje, Komarov je letjelicu prvo ručno orijentirao na dnevnoj strani koristeći žiroskopsku platformu kao referencu, kako bi potom pravilno izveo retro-zapaljenje na noćnoj strani.

Uspješno je ušao u Zemljinu atmosferu tijekom svoje 19. orbite, ali se ni pomoćni ni glavni padobran nisu pravilno otvorili. Kapsula se srušila i udarila u tlo u 6:24 ujutro, pri čemu je Komarov poginuo. Sve se raspalo kada se nisu aktivirala dva padobrana. U atmosferi kapsula je nekontrolirano jurila prema tlu, i Komarov je znao da niti on niti itko drugi više ništa ne mogu učiniti.

Psovao partiju i oprostio se od žene

Dok je padao prema svojoj smrti Komarov je u bijesu psovao Partiju i sve krive za njegovu nesretnu sudbinu. Uspio je dobiti suprugu da se oprosti, a njegove su pozive u pomoć i psovke registrirali i Amerikanci koji su transmisije hvatali u Istanbulu. Uhvatili su njegove zadnje riječi kada je rekao da zna da je gotov, da će umrijeti.

Dana 24. travnja Sojuz 1 se zabio u stepu kraj Orenburga poput meteorita od 2.8 tona. Komarov je poginuo istog trenutka kada je došlo do udara.