Hladnoratovska utrka sastojala se i od toga tko će prvi i više ljudi poslati na Mjesec, u svemir i u orbitu, kao i tko će odaslati više sondi i time pokazati da je tehnološki napredniji i inovativniji. No, utrka je sa sobom povukla i čitav niz ljudskih žrtava.
SAD je izgubio tri velika astronauta - Gusa Grissoma, Eda Whitea i Rogera Chaffeeja u Apollo 11 kapsuli u siječnju 1967. godine.
Iste je godine SSSR izgubio jednog od svojih najboljih kozmonauta, Vladimira Komarova, kada se njegova letjelica srušila na Zemlju silinom meteorita od 2,8 tona.
Na umu mu je bila svemirska proslava - da lansira dvije kapsule, Sojuz 1 i Sojuz 2 koje bi se susrele u svemiru, a kozmonauti bi zamijenili mjesta, plazeći iz jedne letjelice u drugu.
Brežnjev je bio vrlo jasan oko toga da želi da se projekt realizira pod svaku cijenu i nitko mu se nije usudio prigovoriti, a kamoli mu napomenuti da je riječ o izrazito kratkom roku.
Vladimir Komarov i nacionalni heroj Jurij Gagarin bili su izabrani kao dva pilota za Sojuz 1, sofisticiraniju letjelicu. Bili su najbolji prijatelji koji su zajedno radili, pili, i provodili slobodno vrijeme zajedno, piše The Vintage News.
Bili su briljantni inženjeri, oboje svjesni koliko je misija bila rizična i komplicirana.
Komarov se jako bojao da se neće vratiti živ, ali da je odustao od misije zamijenio bi ga njegov prijatelj. Za Sojuz 2 bili su odabrani Valerij Bikovski, Aleksei Jeliseev i Jevgenij Krunov.
Svi su kozmonauti dijelili zabrinutost da je projekt iracionalan, pretjerano rizičan te da nema dovoljno vremena da ga se ostvari. S druge strane, Komunisti su htjeli postići tako veliki trijumf u svemiru.
Tim od 50 inženjera pregledao je letjelice te pronašao 203 potencijalnih problema koje su naveli u dokumentu od 10 stranica.
Iako je memorandum trebao podići razinu svijesti u Partiji, da se projekt barem uspori, svi koji su ga vidjeli su, navodno, poslani u Sibir.
Iako je imao pregršt problema Sojuz 1 lansiran je s Komarovim unutra.
Njegovi prijatelji i kolege pokušali su ga razveseliti pjesmom kada su shvatili da ima premalo goriva. I Gagarin je digao frku u nadi da spasi najboljeg prijatelja, no, ipak, to je bio posljednji put da su se vidjeli.
Svi su znali da će projekt propasti. Čak je i Komarov tražio da bude u otvorenom lijesu kako bi Sovjeti vidjeli što su učinili.
Čim je Sojuz lansiran, krenuli su problemi. Jedan od dva solarna panela nije ga pratio, ostavivši kapsulu s pola napajanja.
Antene su bile tako oštećene da više nisu funkcionirale kako treba. Termalna je kontrola otkazala, kao i kontakt sa centralom na tlu, i letjelica je izgubila kontrolu.
Lansiranje Sojuza 2 bilo je odgođeno, i umjesto toga Komarovi su kolege pokušali lansirati kapsulu u nadi da će ga spasiti.
U međuvremenu, Komarov je okrenuo kapsulu kako bi se vratio na Zemlju. No sa svom tom opremom koja nije funkcionirala, proveo je pet sati u orbiti. Tek je u 19. prolasku uspio ući u Zemljinu atmosferu.
Sve se raspalo kada se nisu aktivirala dva padobrana. U atmosferi kapsula je nekontrolirano jurila prema tlu, i Komarov je znao da niti on niti itko drugi više ništa ne mogu učiniti.
Uspio je dobiti suprugu da se oprosti, a njegove su pozive u pomoć i psovke registrirali i Amerikanci koji su transmisije hvatali u Istanbulu. Uhvatili su njegove zadnje riječi kada je rekao da zna da je gotov, da će umrijeti.
Dana 24. travnja Sojuz 1 se zabio u stepu kraj Orenberga poput meteorita od 2.8 tona. Komarov je poginuo istog trenutka kada je došlo do udara.
Ništa od ničega nije ostalo osim metala, izgorenih komada i komadića njegove pete.
Mnogo je nesreća i događaja u SSSR-u obavijeno velom tajne. Tako i konverzacija između Komarova i kontrole i danas ostaje jedan od najvećih misterija prošlog stoljeća.
Na žalost, jedan od razloga zašto Komarov nije odustao od misije jest da spasi život Gagarinu, koji je umro samo godinu dana kasnije, poginuvši tijekom rutinskog leta.
