Pri postizanju nagodbe u Agrokoru nijedna grupacija ne bi smjela imati više od 10 posto glasačkih prava u toj kompaniji, rekao je nedavno američki ambasador Robert Kohorst, nonšalantno prekršivši diplomatske običaje. Kohorst se oglušio ne samo o diplomatska pravila, među kojima je ono o neuplitanju u unutarnje poslove zemlje primateljice notorno, već je zaboravio i na elementarno pravilo tržišne ekonomije, koje i u njegovoj domovini predstavlja svetinju: svatko ima onoliko glasačkih prava koliko ima udjela u kapitalu. 

Na tu ga je neugodnu ali nezaobilaznu činjenicu odmah podsjetio ruski kolega Anvar Azimov: “Neka dođu američke banke i spase Agrokor. No, one to ne čine. A ruske su banke spremne to učiniti. Siguran sam da će one stabilizirati situaciju, one imaju resurse, potencijal i ekspertizu”, rekao je ruski veleposlanik, koji se pohvalio kako je Rusija ovdje u misiji spasa. 

I on je, naravno, muljao: ruske banke ne spašavaju Agrokor - one spašavaju svoj kapital, a priče prema kojima tu nema geopolitike mogu se okačiti mačku o rep. Od trenutka kad su zapadne banke proglasile Agrokor neperspektivnim i odbile ga kreditirati - jer su jasno izračunale da tu novca nema - priča je postala nezaobilazno geopolitička. 

Izvješće Eksplozivna istraga otkriva: FBI krive za Trumpovu pobjedu

Morgan Stanley, Chase Manhattan, Unicredito ili Societe Generale znaju izračunati gdje im se isplati ulagati a gdje je to bačen novac, ali isto to znaju i ljudi iz Sberbank, jedne od najjačih svjetskih banaka (koja je, usput, državna banka kao i VTB: naša je država naše banke upropastila, potom ih našim novcem sanirala a onda prodala strancima). Rusi su procijenili da će ulaganjem u Agrokor profitirati na dva načina: ako im Todorić vrati novac (u što je od početka bilo teško povjerovati) dobit će sjajnu kamatu; ako im ne vrati, dobit će Agrokor a s njim i polugu moći i utjecaja ne samo u Hrvatskoj, već i u tzv, regiji, o čemu su mogli samo sanjati. 

Agrokor je poljoprivreda, maloprodaja, tu su deseci tisuća hektara zemljišta, tu su punionice vode, tvornice hrane i pića, konačno, tu su i stotine milijuna namijenjene oglašavanju - posve je jasno o kakvoj se zastrašujućoj moći tu radi. Putin je za 1,5 milijardi kuna dobio 47 posto Agrokora, tvrtke u koju su sve hrvatske vlade 30 godina iz “domoljubnih” motiva gurale skoro sve što valja. Malo je nedostajalo da u Agrokoru uđe i Podravka... a onda je muljator Todorić sve, kao na dlanu, isporučio strancima.

Kohorst na ovaj izazov, naravno, nije odgovorio. Amerika više nema novca za takve poduhvate. U javnost je, dapače, procurilo kako američki Knighthead fond traži kamatu od 15 posto za poček roll up kredita, pa su to kasnije smanjili. Problem je širi: u rusko-američkoj utakmici na ovom terenu Amerikanci uvijek primjenjuju istu taktiku. 

Curenje dokumenata Pet godina od špijunske afere stoljeća: "Tek smo počeli..."

Oni daju savjete, sugeriraju, preporučuju ili zabranjuju - ali ne daju novac, koji Hrvatska za ostvarenje tih ciljeva jednostavno nema. Amerikanci kažu: Rosneft, ne; ali ne kažu - doći će Shell, oni kažu Gazprom ne, ali ne kažu kako da sami pokrivamo alternativni plin iz LNG terminala, koji bi mogao stvarati gubitke. Čini se da će oni biti namireni iz hrvatskih izvora, pa ćemo tuđe geopolitičke ciljeve opet plaćati vlastitim novcem, kao u staroj formulaciji Iljfa i Petrova o Ostapu Benderu, legendarnom ruskom hohštapleru koji je živio prema devizi: Benzin vaš, ideje naše. Amerikanci imaju ideje, a benzin moramo naći sami - ili će ga, već, u “akciji spasa” ponuditi Anvar Azimov. Ali to nije besplatni ručak.

Rusija je, nema nikakve sumnje, spremna ulagati u Hrvatsku. Njene su investicije veće od američkih a u perspektivi bi mogle biti još veće. Novi list objavio je, pozivajući se na HNB, precizne brojke. “Podaci HNB-a o ulaganjima kažu da su u posljednje 22 godine ukupna izravna ulaganja iz Rusije u Hrvatsku gotovo 414 milijuna eura” piše riječki dnevnik, “dok su istovremeno iz SAD-a tri puta manja odnosno iznose ukupno 137,68 milijuna eura.“ 

Rusi se usto žale da su njihova ulaganja domaće vlasti opstruirale. Rusi, međutim, znaju kako zaobići blokade: tamo gdje ne može proći njihov kapital, oni pronalaze onoga čiji nema prepreka. Ruska moć u značajnoj se mjeri temelje na izvozu nafte i plina - Trumpova politika digla je cijenu nafte u nebo, što će Putinovu blagajnu napuniti milijardama dolara, no Rusija se ne kani učiniti ovisnikom o dnevnoj konjunkturi. Ta zemlja pametno širi svoj utjecaj kako na istočnu tako i na zapadnu Europu, a metom njihova preuzimanja mogli bi postati lavovski dijelovi hrvatskog gospodarstva.

OČAJAN Obama nakon Trumpove pobjede: "Isuse, kako smo pogriješili"

Rusi to ni ne kriju: ambasador Azimov više je puta rekao da ruske tvrtke žele kupiti ne samo Inu, već i HEP, dok neke druge tvrtke već vode ljudi iza kojih, kako se nagađa, stoji ruski kapital. Operacija spašavanja Petrokemije također ide preko Prvog plinarskog društva i Ine, pri čemu valja reći da PPD ima desetogodišnji ugovor s Gazpromom. U razgovoru s Kolindom Grabar Kitarović, Vladimir Putin rekao je, prema našim izvorima, da je Rusija u Hrvatsku voljna investirati i milijardu eura, ako treba. Konačno, u Sloveniju - zemlju koja je slabo prikriveni ruski saveznik - Putin će investirati oko milijardu i pol eura, što je za Sloveniju velika injekcija kapitala. 

- Ekonomska i energetska suradnja bila je tema povijesno važnog sastanka u listopadu 2017., kad je Kolinda pet sati razgovarala s Putinom. Vjerujem da nikad nije imala tako dug razgovor. Ruski predsjednik sugerirao je tada da Rusija može pomoći Hrvatskoj. Deset dana kasnije naše ministarstvo energetike poslao je službeno pismo o uključivanju Rusije u hrvatsku energetiku, međutim mi još uvijek čekamo odgovore iz vlade RH - rekao je nedavno Azimov, no čini se da je imenovanje Darka Horvata za ministra gospodarstva vrlo rječit i vrlo povoljan - mada malo zakašnjeli odgovor - gledano iz ruskog kuta. Azimov se osvrnuo i na LNG terminal.

Snažni Putin Pravi vladari Rusije: Putinovi generali iz tajne službe

“Ruska uloga će biti važna i u izgradnji LNG terminala na Krku, jer će EU uvijek morati uvoziti ruski plin, iako proklamiraju da žele biti energetski neovisni. No zašto žele smanjiti ovisnost o ruskom, ali ne i u norveškom plinu? Govori se da će funkcionirati uloženih 100 milijuna eura iz EU, ali to nije dovoljno novca, a Rusija bi vam mogla dati milijarde! Vjerujte, mi smo vam najpouzdaniji partner kojeg možete imati. Putin je u svomu rekao da će Rusija svojim novcem dovršiti proces plinifikacije HR, još čeka odgovor. Hrvatskoj je strani predložena veća opskrba naftom i plinom iz Rusije, po razumnoj cijeni, pa vjerujem da će jeftini ruski plin doći do Hrvatske. Pa i Amerikanci kupuju od nas plin jer je jeftiniji“. 

Upitan o Ini, Azimov je rekao: - I Rosnjeft tu ima interesa, ali to ovisi o MOL-u i Hrvatskoj. Mi smo spremni, ali čekamo odgovor MOL-a i hrvatske strane. Putin je predložio i da Rusi renoviraju elektrane u Hrvatskoj, što bi sami i platili, s druge strane, šef Rosnefta Igor Sečin ponudio je, uđu li Rusi u Inu, spašavanje rafinerije Sisak. Rusi, dakle, nude šakom i kapom, licitiraju milijunima, stotinama milijuna, milijardama, govore konkretno - a Amerikanci dijele savjete, usto i takve kojih se ni sami ne drže. 

Na Jalti je Staljin dobio 50 posto utjecaja na Balkanu; Putin bi ga mogao premašiti. Povrh toga, Staljin je utjecaj ostvario tenkovima, Putin ga ostvaruje energijom i mozgom; Staljinova se Rusija povukla, ova nova, kad jednom dođe, više nikad neće otići. Jurišne pozicije su zauzete. Ušli su u Agrokor, došli do predvorja Petrokemije, na horizontu im je Ina, u dogledno vrijeme to će postati i HEP. Hrvatska će, nastavi li se ovakav razvoj događaja, biti zemlja čija će vanjska ljuštura biti u EU i Nato, a sav sadržaj nalikovat će na neku rusku guberniju.