Tijekom travnja moskovsku regiju pogodio je val prosvjeda. No oni nisu bili ni previše politički a ni brojni. Građani su izašli na ulice kako bi prosvjedovali zbog toksičnih polja u blizini, a skupilo ih se svega nekoliko tisuća u regiji u kojoj živi sedam milijuna ljudi. Na svom su vrhuncu prosvjedi zauzeli ulice devet gradova u okolici Moskve.
Prosvjednici su, čini se, bilo jako dobro koordinirani, a u nekim gradovima dobili su i podršku gradskih vlasti. Čak je i njima bilo teško zatvoriti oči pred užasnim smradom koji se širio i bijesnim roditeljima otrovane djece. Jedan od tih gradova bio je i Serpukhov, udaljen oko 100 km od Moskve.
Tjedan dana nakon što su započeli prosvjedi jedan je dužnosnik iz te regije, Alexander Shestun, pozvan na razgovor u Kremlj. Tamo se sastao sa Ivanom Tkachevom, generalom ruske snažne obavještajne agencije FSB, sljednice poznatog KGB-a. Prestrašen zbog tog sastanka, Shestun je potajno snimao cijeli razgovor i poslije ga objavio na YouTubeu.
Na snimci se čuje Tkacheva kako mu prijeti.
"Bit ćeš pregažen ako ne daš ostavku. Bit ćeš u zatvoru. Kao i mnogi prije tebe, ti ne razumiješ, to je velika čistka", prijetio je.
Naglašavajući kako naredbe dobiva s vrha, iz Kremlja, govorio je o nekoliko ostalih visoko rangiranih dužnosnika koji su već završili u zatvoru, uključujući generala iz ministarstva unutarnjih poslova i guvernera. Najavio je Tkachev također kako bi novom metom mogao postati i Andrey Vorobyov, guverner moskovske regije i bivši predsjednik vladajuće stranke Jedinstvena Rusija.
Snažni uspon 'novog plemstva'
Nakon Putinovog novog uspona na vlast 2000. godine do nedavno, FSB je uživao u statusu "novog plemstva", po riječima njihovog bivšeg direktora Nikolaja Patrusheva. Agencija je bila velikodušno financirana, imuna na nadzor i slobodna u djelovanju protiv pravih i primijećenih neprijatelja Kremlja. Također je osigurala ljudske resurse, generale i pukovnike, za popunjavanje važnih pozicija unutar poduzeća u vlasništvu države. Neko je vrijeme tako FSB bio, kao što su Irina Borogan i Andrei Soldatov opisali 2010. godine, prava elita.
Tijekom svojih ranijih dana u uredu, Putin i sam bivši član KGB-a, radio je kako bi izmijenio decentralizaciju ruskih obavještajnih agencija koja je započela tijekom 90-ih. Bio je to zadatak koji je uključivao koncentraciju moći u FSB-u i omogućio njihovim zaposlenicima da steknu veliko bogatstvo i razviju snažan politički utjecaj.
Ovo je trebalo, kako se nadao Putin, obavještajne agencije pretvoriti u nešto poput novog staleža, lojalnog Kremlju, s utjecajem na stabilnost režima i kao vrstu nadzora ambicija ruskih moćnih oligarha, piše Andrei Soldatov.
No za ove novo osnažene 'plemiće', iskušenje velike moći koju su imali i manjka nadzora, bilo je previše snažno da bi mu se mogli oduprijeti. Do sredine 2000 - ih sve Putinove tajne službe, uključujući FSB, Federal Drug Control Service (FSKN) i predsjedničku sigurnosnu agenciju, bile su u sukobu. Jedna s drugom.
Putinova vjera u FSB bila je izgubljena. Agencija nije uspjela predvidjeti masovne prosvjede koji su pogodili Moskvu 2011. godine, a nakon što su krenuli, agencija ih nije mogla zaustaviti, posebno nije mogla odgovoriti na njihovu mobilizaciju preko društvenih mreža.
FSB je faksom poslao zahtjev ruskoj najpopularnijoj društvenoj mreži VKontakte da ukloni stranice koje su koristili prosvjednici. Tijekom početnih stadija krize u Ukrajini 2013. - 2014. godine Moskva je poslala FSB ekipu da pomogne ruskom savezniku predsjedniku Viktoru Janukoviču. Za Kremlj Ukrajina je bila najvažnija zemlja bivših sovjetskih republika, pa im je i bilo važno da ostane pod ruskim utjecajem.
No ne samo da mu nisu pomogli da on ostane na čelu zemlje, nego čak nisu ni mogli predvidjeti da će izgubiti živce i pobjeći iz glavnog grada u veljači 2014. godine.
Potaknut ovim golemim neuspjesima Putin je tijekom 2015. godine počeo s uvođenjem promjena. Riješio se starih prijatelja koji su uživali i koristili svoju ulogu u tajnim agencijama. U kolovozu 2015. godine, Putin je svog bivšeg saveznika Vladimira Yakunina, bivšeg KGB-ovog agenta, maknuo s njegovog mjesta na čelu ruske državne tvrtke koja je imala monopol nad željeznicama.
Nakon toga 2016. godine uhvatio se u koštac s dvojicom Ivanova, pa je tijekom svibnja Viktora maknuo s mjesta šefa FSKN-a i razriješio agenciju, a u kolovozu je degradirao Sergeja, svog šefa osoblja.
U to je vrijeme i prestao s običajem korištenja FSB-a kao baze za regrutiranje onih koji bi trebali zasjesti na visoke položaje u vladi i ekonomiji.
Putinova čvrsta kontrola
Cilj ovih promjena nije bio umanjiti snagu i važnost obavještajnih agencija, već ograničiti njihovu autonomiju. Putin je polako počeo napuštati stabilni post sovjetski sistem vladanja, u kojem je to plemstvo trebalo imati ključnu ulogu. Umjesto toga svima je jasno dao do znanja kako je sve što mu zapravo treba jedan jednostavan instrument s kojim bi mogao zaštiti svoj režim.
Novi model blizak je onom s kraja Sovjetskog saveza kada je Politbiro držao sve konce u rukama i sve obavještajne službe na tankoj uzici, s minimalnim mogućnostima za samostalne akcije. KGB je uz zastrašivanje populacije bio i protuteža elitama putem selektive represije, strategije koju je Putinov najdraži sovjetski vođa, Yuri Andropov, nazvao "poboljšanje radne discipline".
Upravo to počeo je raditi i Putin. Guverneri i službenici završili su u zatvoru zbog korupcije, redatelji, znanstvenici i sasvim obični ljudi završavali su u zatvoru pod optužbama da su pomagali Ukrajini. FSB je odigrao ključnu ulogu u ovim uhićenjima, no nikad nisu preuzeli inicijativu. Sada je Putin taj koji vuče sve konce, preko svoje predsjedničke administracije, i on je taj koji je preuzeo ulogu Politbiroa.
Ključni dio ove nove metode je držati sve izvan ravnoteže, uključujući i zakonske i agencije tajnih službi. Prošle godine FSB je doživio čistku u svojim odjelima cyber kriminala, te u Information Security centru čiji je šef Andrei Gerasimov bio prisiljen na odlazak u mirovinu. Jedan zamjenik Sergei Mikhailov završio je u zatvoru a drugi Dmitry Pravikov dobio je uvjetnu kaznu.
Prošle je godine FSB strašno osramoćen slučajem s velikim publicitetom u kojem je glavnu ulogu imao general bojnik Vladimir Podolsky, bivši zapovjednik legendarnih FSB-ih specijalnih postrojba Vympel. Osuđen je na četiri godine zatvora zbog prevare.
Mnogi su ubrzo shvatili kako se zemlja vraća na sovjetski model. U prosincu 2017. godine obilježavajući 100 godišnjicu osnivanja Cheke, zloglasnog prethodnika KGB-a, ravnatelj FSB-a Alexander Bortnikov, govorio je na lijep način o Lavrenty Beria, Staljinovom glavnom krvniku i hvalio njegove velike čistke.
Ostali se drže ispod radara. Ruska vojna obavještajna agencija, GRU, smanjila je svoju prisutnost, a nedavno osnovana Nacionalna garda odustala je od svojih želja da zadrže ovlasti nadzora.
Obavještajne službe u službi Putinove sigurnosti
Novi model tako ne ostavlja prostora za prevare i nadmetanja. Sve ruske birokrate, od ministara do FSB-ovih generala, očekuje zapravo nesigurna budućnost. To bi i trebalo sve elite u zemlji držati dobro pod kontrolom, budući da se nitko neće usuditi napraviti nikakav neautorizirani pokret. Kako bi očuvao ovu sigurnost, Putin je spreman žrtvovati mogućnost dugoročnog planiranja, jer nitko ne očekuje da će bojažljivi birokrati, pa čak ni špijuni, planirati daleku budućnost.
No ovaj model ima jedan ključan nedostatak. Putin je ovaj sovjetski model kojeg pokušava kopirati gledao iz pozicije nisko rangiranog dužnosnika KGB-a u regionalnom uredu u Sankt-Peterburgu, a kasnije u Istočnoj Njemačkoj. Bio je predaleko od centra moći kako bi mogao vidjeti mane ovog koncepta, koji nije mogao ni predvidjeti ali ni spriječiti kolaps Sovjetskog saveza.
Glavni problem tog kasnog sovjetskog modela je u tome što su obavještajne službe uključujući i KGB, prestale vrh države snabdijevati potrebnim informacijama iz straha kako oni to jednostavno ne žele čuti. To je problem kojeg Putin nije mogao nikada razumjeti.
Već je vidio kako su ga njegove službe razočarale u trenucima krize, pa to ponovile i za vrijeme prosvjeda u Moskvi. No sa ovim svojim novim metodama s kojima ih pokušava popraviti, i spriječiti da se isto ponovi, Putinu se zapravo otvara mogućnost još većih, katastrofalnih posljedica.
