Bio je ovo još jedan nabrijani tjedan u Saboru. Nakon odlaska oporbe sa sjednice prije dva tjedna, premijer je nastavio prolijevati bijes po njima, no Mostov prijedlog o ukidanju obaveznih članarina HGK ipak je stavljen na glasanje. Nije prošao, očekivano. Marija Selak Raspudić to ipak smatra velikom pobjedom Mosta.
- Oporba se ujedinila oko demokratske procedure, koja nije kakva bi trebala biti u Saboru jer se poslovnik često zloupotrebljava kako bi se ušutkala oporba. I to je nevjerojatna stvar. Cijela oporba se ujedinila, nije bilo kvoruma i pokazali smo da se može postići nadstranačko jedinstvo u stvarima koje su preduvjet razgovora o bilo kojoj temi u Saboru. Drugo, HGK je samo simbol mnogo šire tematike o parafiskalnim nametima i statusu poduzetnika koji je ovim došao u prvi plan - ističe zadovoljno dok u subotu prije podne, dan nakon rušenja Mostova prijedloga u Saboru, analiziramo političke aktualije na klupi u parku Stara Trešnjevka.
Iako je silno ponosna na oporbeno ujedinjenje, za koje smatra da je rezultat prije svega Mostova djelovanja, nije toliko sretna zbog druge priče u kojoj su joj zapele kolege iz Kluba zastupnika. Pitam je zašto su Zvonimir Troskot i Nikola Grmoja potpisali populističku inicijativu Hrvoja Zekanovića da se uvede stroga zabrana abortusa. I to u jeku prijava seksualnog zlostavljanja na zagrebačkom sveučilištu, HRT-u, pa i drugim institucijama, istupa brojnih žena o zaista mučnim iskustvima, ali i bizarnih opravdavanja čelnih ljudi tih istih institucija. Time su, argumentiram, podržali daljnje relativiziranje problema koji još više omalovažavaju ionako ugrožena prava žena na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, kvalitetnu edukaciju i pravo da ne budu objektivizirane. Pa što se, pobogu, dogodilo?
- Što se tiče Zekanovića, mislim da se radi o nekakvom spinu. Kolege Troskot i Grmoja su potpisali Zekanoviću zato što je on njima potpisao inicijativu za HGK i to je bio izraz solidarnosti. Baš tako su mi rekli, on je potpisao nama, mi smo potpisali njemu. Zekanović nije skupio potpise da to postane tema, ali on ju je učinio temom djetinjastim prozivanjem onih koji jesu i koji nisu potpisali - pokušava pojasniti situaciju Selak Raspudić ističući kako je ona načelno za to da se o bilo kojem pitanju otvori mogućnost za raspravu.

- Oporbi je jako teško progurati bilo koji oporbeni prijedlog. Stoga sam za to da damo priliku, a onda ćemo na saborskoj pozornici svi reći koji je naš stav po tom pitanju. Jer i Hrvoje Zekanović i Katarina Pejović, svi oni imaju izborni legitimitet, neki ljudi su njih ovlastili da predstavljaju određene ideje, što god ja o njima mislila. I ja bih im dala priliku da se zauzmu za te ideje i onda da se s argumentima razgovara o tim idejama. Ali što se konkretno ove njegove inicijative tiče, to uopće ne vidim kao inicijativu koja ide prema zaštiti života. To je jedno ozbiljno i osjetljivo pitanje, a ovdje je svedeno na Zekanovićevu samopromociju. To je sramotno - ljutita je na kolegu, iako je nesklona gledati crno-bijelo i na ovu tematiku.
Istovremeno, želeći se otresti te teme jer im zaista nije donijela pozitivne bodove, zastupnica ističe kako je jako mnogo snage i vremena uložila u organiziranje sjednice triju saborskih odbora: Odbora za ravnopravnost spolova (koji ona vodi), Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu (koji vodi Vesna Bedeković) i Odbora za informiranje, informatizaciju i medije (koji vodi Natalija Martinčević)), posvećene desecima prijava za seksualno zlostavljanje na sveučilištu i institucijama poput HRT-a. Selak Raspudić ima jasan stav o svojevrsnom hrvatskom #metoo pokretu.

- Da, mi smo skloni relativiziranju problema. To je zato što su ljudski odnosi nesavršeni pa oni koji relativiziraju idu prema tome da nije svaki kompliment izraz nasilja i da treba ostaviti neku slobodu unutar muško-ženskih odnosa. To je, naravno, istina i to je nešto što treba njegovati, ali treba biti svjestan da mi svi dobro znamo da postoji granica koje se ne smije prelaziti i zato je takva relativizacija opasna. Mislim da će se neke stvari u novom zakonskom okviru doista promijeniti tako da će te granice biti jasnije postavljene - ističe Marija Selak Raspudić.

Naime, većina sadašnjih prijava odnosi se na događaje koji su bili previše davno da bi se mogli zakonski procesuirati. Kako kaže, ona je uvijek na strani žrtve, no na ovaj problem gleda vrlo pragmatično. Trenutačni zakonski okvir, ističe, kratkim rokom za prijavu i zahtjevom da žrtva proživi dva odvojena zlostavljanja kako bi prijava bila utemeljena, sigurno ne ide u korist žrtve, ali ide u korist počinitelja. Stoga, da bismo mogli pomoći žrtvama, trebamo promijeniti zakonski okvir. No iako je trenutačno i sama dio zakonodavne vlasti, Marija Selak Raspudić vrlo je skeptična oko toga da će pravosuđe provoditi taj isti, čak i poboljšani zakon onako kako bi to žrtve, ali i sva civilizirana javnost htjela. A to je brzo i efikasno kažnjavanje onih koji zloupotrebljavaju poziciju moći. I stoga je sklonija rješavanju problema kroz odbore i zakonski okvir.
- Namjera sjednice triju odbora je da zajedno raspravimo ovu temu i započnemo s izmjenom zakonodavnog okvira te s prijedlogom različitih drugih inicijativa. Recimo, nešto sam sama predložila i za što smatram da može donijeti dugoročnu promjenu je uspostavljanje jasnog protokola u slučaju spolnog uznemiravanja pri upisu na studij. Ako studenti budu znali koja su njihova prava, kako se kažnjava ‘predator’ i tko je osoba kojoj se mogu obratiti u slučaju spolnog uznemiravanja, bit će im puno lakše, a to će obeshrabriti i potencijalne počinitelje. Jer mi smo sad u situaciji da dvije trećine studenata, prema istraživanjima, nema pojma što napraviti u slučaju spolnog uznemiravanja. Dakle, oni jednostavno ne znaju. Zna se da to nije dozvoljeno, ali što, kome, kako, što je točno u zakonu? Ne otvaraju studenti zakone... - tumači ističući kako joj ni najmanje ne smeta da, kao i u slučaju HGK, HDZ preuzme oporbene prijedloge i predstavi ih kao svoje, sve dok se promjene događaju. Moramo staviti vlastitu taštinu sa strane i fokusirati se na ono što je dobro za društvo u cjelini.

No nije se priključila inicijativi zastupnica Centra i Glasa o istraživanju koje bi pokazalo u kojoj su mjeri mladi educirani o temama seksualnog odgoja u školama.
- Razgovarala sam s kolegicom Puljak i pozvala sam ih da se pridruže Odboru (za ravnopravnost spolova, op.a.), jer Odbor je nadstranačko tijelo. I upravo to je mogućnost koju nam pruža institucionalni okvir da djelujemo neovisno o našoj stranačkoj pripadnosti, sukladno našim interesima. 
Pitanje spolnog uznemiravanja spada u djelokrug rada Odbora za ravnopravnost spolova koji je nadležno tijelo, ovlašteno predlagati zakone koji se tiču te tematike, štoviše to je njegova obaveza. Podjela mjesta u odborima rezultat je oporbenog dogovora i posljedica je našeg izbornog legitimiteta. Osim toga, odbori nisu zatvoreni za svojih desetak članova, nego svi zastupnici imaju pravo ravnopravno sudjelovati u raspravama, mada ne i glasovati o odlukama - ne odstupa od svoje vizije pristupa ovoj teškoj temi, iako ne vidi ništa sporno ni u tome da se njome samostalno bave i druge saborske zastupnice, neovisno o odboru. Ako će to potaknuti pozitivne društvene promjene, imaju moju punu podršku, kaže Selak Raspudić.
O samom seksualnom odgoju Selak Raspudić kaže kako to trenutačno nije tema koju je nužno otvarati, iako, argumentiram, nedostatak istog ima za direktnu posljedicu seksualna zlostavljanja s pozicije moći. 
- Pitanje je gdje je tu zadiranje u privatnost i tko treba djecu seksualno odgajati, institucija ili obitelj. Istraživanja pokazuju da se mladi u Hrvatskoj ne ponašaju seksualno rizično, tako da tu dosta dobro stojimo. Razborito bi u političkom smislu značilo procijeniti red prioriteta, što bi u kojem trenutku trebalo učiniti imajući u vidu što širu društvenu sliku. U tom smislu, meni se čini da trenutačno imamo puno većih problema i da ne možemo riješiti niti one osnovne, poput korupcije. S obzirom na to da je riječ o jako zapaljivoj temi, gdje ne postoji hitnost postupanja, ako gledamo činjenicu da se naši mladi ne ponašaju seksualno rizično i da se ne možemo dogovoriti oko sadržaja seksualnog odgoja, mislim da su zasad dovoljni biološke spoznaje o seksualnosti, koje su već dio školskih predmeta, i obiteljski odgoj. Inače, ja sam po pitanju toga tko nas treba seksualno odgajati liberalka, smatram da država ne treba zadirati u našu intimu seksualno nas odgajajući. Svaka obiteljska zajednica, sukladno svojem svjetonazoru i u skladu s moralnim načelima koja su utemeljena u zakonskom okviru, ima pravo na ‘detalje’ svojeg seksualnog odgoja. Dakle, ne mislim da na tome treba inzistirati. A mogu li se postojeći kurikuli nadograđivati novim spoznajama koje se posredno tiču i te teme, to da - zaključuje. Sličan politički stav ima i o Zakonu o pobačaju.

Ima jako mnogo ozbiljnih ljudi i s jedne i s druge strane ideološke fronte koji bi trebali sjesti i ozbiljno razgovarati o temi pobačaja, no teško da će se to dogoditi u bližoj budućnosti, kaže.
- Ne očekujem da će se to pitanje otvoriti u ovome mandatu, pogotovo u trenutku kad imate nominalno demokršćansku opciju koja dolazi u sukob sa svojim svjetonazorima i potencijalnim biračkim tijelom tako da će oni ovu temu preskočiti - rezignirano zaključuje ne želeći zauzeti jasan stav ni o dekanu zagrebačkog sveučilišta, iako je upravo njezin fakultet, Filozofski, trenutačno u više nego bizarnoj situaciji s Damirom Borasom. Kako kaže, nema dovoljno informacija po pitanju samih prijava kako bi iznosila stavove koji bi mogli nanijeti dugoročnu štetu uključenima. Politička opreznost ili oportunizam?
- Nisam ni za lijevu ni za desnu opciju, nego za istinu. I dok ne znam istinu, ne želim donositi iskrivljene stavove - kaže.
Dok među mamama i tatama tumači svoje političke stavove, jedna joj prolaznica dobacuje kako je “baš super”, a drugi gospodin pokušava je upozoriti na težak problem korupcije i zagađenja zbog lošeg djelovanja lokalnih čelnika. 
Savršeno za otvaranje pitanja o lokalnim izborima. Vjeruje li doista, kao rođena Zagrepčanka, da Zvonimir Troskot ima ikakve šanse ući u drugi krug gradonačelničkih izbora u metropoli, a kamoli osvojiti mandat.
- Vanđelić nije pristao biti HDZ-ov kandidat. Sad se jasno vidi da doista Zagreb nikad nije bilo lakše dobiti. Prvi put imamo situaciju da je nedvosmisleno jasno da je HDZ izgubio svoj pregovarački potencijal te da su Bandića koštale sve afere i da je u zalasku svoje političke karijere. Dakle, nova, čista osoba koju su oni sami reklamirali rekla je HDZ-u ne. Što znači da ima prostora za nekoga tko dolazi iz neke druge stranke. I to je dobro, dolaze novi ljudi, percepcija se mijenja i polako se to, što je najteže, uspijeva pretvoriti u konkretan izborni rezultat. Jer ljudi često simpatiziraju promjene, ali vrlo rijetko ih nagrađuju glasom.
Na pitanje zašto se oporba u metropoli ne ujedini s jedinstvenim kandidatom, nego se opet sve prepušta politiziranju koje će iskoristiti Bandić i HDZ, Marija Selak Raspudić pozitivno je “nabrijana”, kao i u ostalim temama. Lokalni će izbori tek donijeti iznenađenja, uvjerena je.
- Ne bih u ovom političkom trenutku davala toliku važnost Bandiću, da se oko njega treba stvoriti ne znam kakva fronta da ga se pobijedi. Treba poslati tu poruku da je on puno slabiji te da sve relevantne opcije mogu ponuditi kandidata i da će svi imati šanse. Osim toga, svaka ozbiljna politička opcija koja ima nacionalnu težinu treba imati kandidata u glavnom gradu. To je jedini ozbiljan politički put. Troskot je novo lice, a ono što se ne zna, Zagreb je zapravo ‘desno’, jer Zagreb su i Dubrava i Sesvete, a na desnici trenutačno nema nijednog jakog kandidata. Svi kandidati će biti tu negdje i imat ćemo drugi krug. A u drugom krugu je sve moguće.