Nedavno su na briselskom trgu Schuman, tom svojevrsnom glavnom kolodvoru europske birokracije, trgu okruženom zgradama Europske komisije i Vijeća EU, postavili lijepe klupe i uredili komadić pješačke zone. Ugodno je sjediti na tim klupama, raspravljati mnoge stvari i kužiti svijet, kako što to i Johnny Štulić reče. Vidjet ćete diplomate u žurbi, eurokrate u poslu ili u joggingu za vrijeme neobično dugih pauza za ručak, a možda ćete vidjeti i nekog ulickanog diplomata kako trči preko trga noseći pod miškom", printer!

Ne brinite, nije to znak ludila, nije riječ o čovjeku koji je sišao s uma nakon pustih godina rada u diplomatsko-činovničkom rudniku. Prije će biti da je to znak", špijunaže i kontrašpijnaže, te s njima povezanog straha i opreza, jer Bruxelles je, ako je vjerovati detaljima koji cure do europskih medija, postao glavna europska destinacija za špijune svih zemalja.

"Zaboravite Beč i Berlin. Postoji još jedno veliko gnijezdo za špijune u Europi: Bruxelles", javlja u nedavnom izvještaju Politico.eu, popularni novinski portal specijaliziran za sve europske teme.

Čovjek koji hoda trgom s printerom pod miškom nije izmišljena scena: svjedočili su joj novinari ispred Berlaymonta, zgrade u kojoj se nalazi sjedište Europske komisije, a britanski kolege dopisnici kažu da je čovjek bio član tima glavnog britanskog pregovarača za Brexit, bivšeg ministra Davida Davisa, koji je nosio printer na pregovore u Komisiju jer britanski pregovarači naprosto ne vjeruju printerima Europske komisije. Strahuju da je u njima ugrađeno nešto što, za potrebe vlasnika printera, čuva tajnu kopiju svih dokumenata koji kroz dotični printer prođu.

Britanci i ostatak Europske unije pregovaraju o razvodu, ali tvrde da i nakon razvoda žele ostati partneri i surađivati u mnogim područjima, pa i u području razmjene obavještajno-sigurnosnih podataka. No kad se pregovara o nečem tako važnom kao što je prvi izlazak neke države članice iz EU u povijesti, očito je da nitko ne može biti siguran da se i prijatelji ne špijuniraju.

Ima i za nas EU je u sedam godina članicama podijelila bilijun eura

Nikad to neće priznati, ali ako sigurnosne službe jedne ili druge strane mogu doći do tajnih podataka koji će njihovoj strani pomoći u pregovorima o tako važnoj stvari, tko od šefova tajnih službi može tome odoljeti i reći da se to ne radi? Špijunaža i kontrašpijunaža u pregovorima o Brexitu nametnula se kao tema od javnog interesa nakon što je londonski Daily Telegraph sredinom kolovoza ekskluzivno otkrio priču o tome da europski pregovarači strahuju da ih Britanci špijuniraju jer su jedan povjerljiv dokument imali u Londonu i prije no što je službeno distribuiran.

Sabine Wayard, zamjenica glavnog europskog pregovarača o Brexitu Michela Barniera, navodno je na sastanku s predstavnicima ostalih 27 država u Vijeću EU u Bruxellesu rekla da "ne može biti isključena" mogućnost da Britanci špijuniraju njihove sastanke jer je jedna prezentacija, prikazana na tajnom sastanku u tom formatu u kojem sjede pregovarači i predstavnici 27 država, došla u posjed Britanaca i prije no što je formalno puštena u distribuciju u glavne gradove ostalih 27 država članica.

Čim su došli u posjed te prezentacije, Britanci su navodno krenuli lobirati "na najvišoj razini" u Berlinu i drugdje po Europi, tražeći da se sadržaj te prezentacije ne objavljuje javno jer je vrlo kritičan prema planovima koje je tada tek pripremala britanska premijerka Theresa May, vodeći bitku unutar svoje vlade da ti njezini planovi koji se tiču Brexita budu uopće prihvaćeni kao službeno stajalište Ujedinjenog Kraljevstva.

Daily Telegraph je u tom članku otkrio i neke od trikova kojima se bivši britanski ministar za Brexit David Davis služio kad je dolazio na pregovore u Bruxelles. Prestao je, primjerice, nositi Appleov sat jer je strahovao da mikrofon u njemu može biti hakiran. Dokumente je nosio u aktovci koju su britanske tajne službe dizajnirale kao sigurnu aktovku, u koju nitko ne može provaliti. Hrvatske pregovore o članstvu u EU nisu pratile takve neslužbene priče o špijunaži i kontrašpijunaži.

Barem ne koliko je javno poznato. Ali, i hrvatski agenti prolaze kroz Bruxelles kao i svi drugi jer je taj grad sjedište NATO-a i Europske unije. Pa i aktualni ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Daniel Markić radio je, od 2001. do 2005., kao prvi tajnik u Misiji Republike Hrvatske pri Europskoj uniji u Bruxellesu, nakon čega je u Zagrebu radio kao voditelj međunarodne suradnje u bivšoj Obavještajnoj agenciji (OA).

Peter Gridling, ravnatelj austrijske tajne službe, u lipnju ove godine je izjavio kako je "Bruxelles prestigao Beč" po broju tajnih agenata koji su na mandatu pod krinkom diplomatske službe. Beč je, kao sjedište nekih UN-ovih institucija i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE), tradicionalno imao velik broj stranih špijuna koji su akreditirani kao diplomati, ali "sada postoji veća gustoća obavještajnih službi iz zemalja izvan EU u Bruxellesu nego ovdje u Beču", rekao je Gridling.

Već troše za 2020. Marić će hrvatsko vođenje Unije platiti 500 milijuna kuna

Dodao je kako se broj takvih agenata u Beču procjenjuje na "stotine, ali manje od tisuću". Znači, u Bruxellesu ih je možda i tisuću. Bruxelles je obavještajnim službama općenito zanimljiv i zbog toga što udomljuje NATO i EU, a nekim afričkim i bliskoistočnim službama posebno je zanimljiv zbog velike dijaspore iz tih zemalja koja živi i radi u Belgiji, a ima utjecaja na politička zbivanja u svojim domovinama.

Nastavak na sljedećoj stranici...

U gradovima poput Beča ili Bruxellesa, gdje osim bilateralnih veleposlanstava postoje još i diplomatska predstavništva pri međunarodnim tijelima koje ondje imaju svoja sjedišta, tajnim je službama lakše prikriti svog agenta pod krinkom diplomata jer je more diplomata u svim tim diplomatskim predstavništvima veće nego u običnom glavnom gradu u kojem nema toliko međunarodnih institucija.

"Hladni rat se vratio", citira portal Politico.eu neimenovanog visokog dužnosnika belgijskog sigurnosno-obavještajnog sustava.", Kinezi, Rusi, Amerikanci i Marokanci imaju veliku prisutnost", dodaje taj izvor.

Kad je bivši katalonski predsjednik Carles Puigdemont pobjegao u Bruxelles nakon neuspjelog referenduma za neovisnost Katalonije od Španjolske, španjolske su tajne službe, naravno, pokrenule operaciju njegova praćenja i nadziranja u egzilu. Ali mali politički problem za Belgijance nastao je kad su posumnjali da španjolski špijuni neke svoje aktivnosti rade i bez znanja belgijskih domaćina. Političari iz Flandrije, koji sa simpatijama gledaju na katalonsku borbu za neovisnost, tražili su istragu.

Bivši američki veleposlanik u Belgiji Howard Gutman za Politico je kazao da je njegov ured redovito bio pretraživan u potrazi za mogućim prislušnim uređajima. U ured nije bilo dopušteno unositi telefone, kaže Gutman, ali izvan tog ureda polazio je od pretpostavke da svi sve mogu slušati.

"Rezidenciju uopće nismo češljali (u potrazi za prislušnim uređajima koje bi netko mogao posaditi, op.a.). Toliko ljudi prolazi kroz rezidenciju da je to nemoguće spriječiti. Jednostavno trebate u svakom trenutku pretpostavljati da vas Rusi ili Kinezi slušaju. Ja sam se u šali derao prema stropu spavaće sobe "laku noć" prije no što bih išao spavati", kaže bivši američki veleposlanik u Belgiji.

Posjet Bruxellesu Juncker ignorirao Kolindu i pričao na mobitel usred press konferencije

U sjedištu NATO-a", i u staroj i u novoj, ljetos useljenoj zgradi", mogu se vidjeti natpisi na zidovima koji upozoravaju da "nema telefona iza ove točke". U kantini su dozvoljeni, u hodnicima koji vode od kantine prema uredima već nisu… No pri gradnji i nakon useljenja u novu zgradu sjedišta NATO-a moglo se neslužbeno čuti nezadovoljstvo zbog činjenice da je zgrada sva u staklu i da je stoga lakša za prisluškivanje.

S druge strane, čuo se i kontraargument da je ionako to "samo" političko sjedište NATO-a, a vojno zapovjedništvo je 60-ak kilometara jugoistočno, kod grada Monsa, i to je vojno sjedište saveza ipak sigurnosno čvršće i nepropusnije od briselskih stakala na političkom sjedištu, gdje se, kao, slijedom te kontraargumentacije, "ionako ništa tajno ne događa". Ali, u Bruxellesu vam ni ne trebaju neprijatelji ili politički suparnici da bi vas špijunirali ili barem stvorili oprez i kontramjere za zaštitu od špijuniranja.

Ima toga i među prijateljima i saveznicima, kao što je pokazala priča, objavljena u moru podataka koje je bivši suradnik američkih tajnih službi Edward Snowden ponudio za javnu objavu, o tome da su američke službe prisluškivale komunikaciju unutar EU institucija u Bruxellesu. Europljani, i posebno Nijemci, su vrištali da je to skandal, tražili od tadašnje administracije predsjednika Baracka Obame da provjeri jesu li objavljene informacije točne i, ako jesu, da takvu praksu zaustavi.

"Špijuniranje prijatelja, to se ne radi", rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel kad se otkrilo da je i njezin mobitel bio među američkim ciljevima na listi za prisluškivanje.

No, kad se par godina kasnije otkrilo, kroz ekskluzivnu priču njemačkog magazina Der Spiegel, da je i njemačka tajna služba BND pomagala američkom NSA-u u prisluškivanju EU institucija i ureda francuskog predsjednika u Parizu, te da je BND u svojim operacijama targetirala i američku Bijelu kuću, State Department i ministarstvo financija, europsko zgražanje nad "prijateljskom vatrom" američkih tajnih službi nekako je utihnulo.

Jer, svi prate sve. Barem oni kojima je to u opisu posla, i barem pokušavaju pratiti sve. Kad se, u travnju 2015., otkrilo da su i Nijemci pomagali Amerikancima u prisluškivanju sjedišta Europske komisije, baš se poklopilo da njemački novinari o tome pitaju predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera na dan kad je on primao hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović u nastupni posjet.

"Možda je BND malo prisluškivao dok ste vi razgovarali. Kako to komentirate", pitao je novinar ARD-a na press konferenciji.

Zgrožene reakcije Marijanu Petir zasuli komentarima: "Sram te bilo!"

Juncker je uzvratio prijedlogom da bi i Europska komisija trebala imati svoju tajnu službu.

"Jer znam da su agenti aktivni oko Komisije. I znam iz osobnog iskustva u Luksemburgu da ih je vrlo teško držati pod kontrolom", rekao je Juncker. Svojim odgovorom tada se na to nadovezala i hrvatska predsjednica:

"Uvijek sam svjesna da bi netko mogao prisluškivati. Ali ja nemam ništa za kriti. Naši su razgovori o zajedničkom interesu Hrvatske, EU, pa i Njemačke. Kako bilo, očekujem da sigurnosne službe, pa i u Hrvatskoj, budu korištene striktno u skladu s pravnim propisima", rekla je tada Kolinda.