Europska unija je potrošila gotovo 1,000,000,000,000 (bilijun) dolara za ujedinjenje kontinenta gradeći autoceste i željezničke pruge tamo gdje su nekad bili šljunčani putovi. U tekućim dolarima, to je oko osam puta više od Marshallovog plana koji je obnovio Europu nakon Drugog svjetskog rata. EU je izgradila zračne luke i mostove, tramvaje i bazene. Popravljali su se srednjovjekovni dvorci i crkve. Ali tim novcem se nije kupila ljubav, piše The Wall Street Journal.
Zabrinutost europskih čelnika, među kojima su neki od najvećih primatelja financijskih sredstava sada su izvori nezadovoljstva, prepunih birača uznemirenih kulturnim i političkim pritiscima koji su pratili europske integracije i koji danas prijete koheziji Unije.
Obnovljeni vrtić u Lapyu u Poljskoj nalazi se nedaleko svijetloplavog bilboarda na kojem piše "Financiran od strane Europske unije". EU financira jednu petinu Lapyovog proračuna, poboljšava kanalizaciju i gradi uredski kompleks za startupove. U međuvremenu, mještani u velikoj mjeri podupiru političku nacionalnu stranku u Poljskoj, koja kaže kako EU nadvisuje poljsku suverenost, docira Poljacima i prijeti njihovim katoličkim vrijednostima.
"Mora postojati poštovanje", govori gradonačelnica Lapya Urszula Jablonska, sjedeći u svom uredu između zastave EU i raspela. Da se kojim slučajem u Poljskoj održao referendum kao Brexit u Velikoj Britaniji, ona kaže da nije sigurna kako bi glasala.
"Morala bi promisliti o našim nacionalnim vrijednostima."
Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, EU je prebacila ogromno bogatstvo raznim državama a sve pod programima koji se sada nazivaju "kohezijskim financiranjem". Između 2000. i 2020. EU je na putu da potroši oko 858 milijardi eura u regije ili države čiji je BDP po glavi stanovnika manji od 90% europskog prosjeka.
Sve to ima ambiciozan cilj - obnoviti kontinent mnogih naroda podijeljenih traumama 20. stoljeća u politički i ekonomski jedinstvenu Europu. Novac je modernizirao infrastrukturu, podigao životni standard u najsiromašnijim regijama, ublažio siromaštvo i otvorio nova tržišta.
Nezadovoljstvo je dijelom posljedica ekonomske boli koju ta sredstva ne mogu umanjiti, s obzirom da se novac dijeli u 28 članica EU. U to su umiješane i rasprave o temama kao što su suverenitet, kulturni identitet i poštovanje. A ova pitanja jednako su aktualna kako u malim gradovima najbogatijih država tako i u siromašnim regijama postkomunističkih ekonomija ka što su Poljska i Mađarska.
Mnogi su ambivalentni oko građevinskih projekata i oprezni oko povezivanja.
Najveći primatelj kohezijskih fondova EU u kontinentalnoj Francuskoj je Nord-Pas-de-Calais, nekoć industrijski grad s rudnikom uglja, tvornicom čelika i tekstilnom industrijom. U Parlamentu ga zastupa Marine Le Pen, francuska kandidatkinja za predsjednicu i velika zagovornica referenduma za izlazak Francuske iz EU.
Kohezijski fondovi nisu zaustavili ni Brexit. Sadašnji sedmogodišnji proračun EU, koji traje do 2020. godine, predviđa 2 milijarde eura u kohezijskim fondovima za zapadni Wales i Velšku dolinu, regiju s jednom uspješnom tvornicom čelika i rudarskim gradovima.
Mnogi lokalni stanovnici govore kako su europske fondove i novac zasjenili mnogi nedostaci članstva, uključujući obvezu prihvaćanja migranata iz drugih zemalja EU. Birači u Blaeneu Gwentu favorizirali su Brexit sa 62% na 38% kako bi napustili EU. To je bio najveći postotak u cijelom Walesu.
"Novac igra ulogu ali je važnije spasiti Wales", rekao je Ken Sullivan, umirovljeni rudar. Velika Britanija postala je "toliko otvorena za strance, da bi nas druge kulture preplavile".
Budućnost Europske unije i dalje ostaje u ravnoteži, s podjelama među članicama oko primanja migranata. Ako čak ni velika ulaganja u povezivanje tijekom proteklog desetljeća nisu mogla utjecati na optimizam oko ujedinjenja, dužnosnici EU su zabrinuti što i kako dalje. Jačanje nacionalizama pogoduje manjim zemljama bivšeg istoka u borbi protiv velikih zapadnih država.
Dužnosnici razmatraju prebacivanje desetaka milijardi eura koje su uplaćivane u europski istok i preusmjeravanje u siromašni jug, uključujući i Italiju u kojoj nova populistička vlada povećava nesigurnost u budućnost Unije.
"Ovo je vrlo velika politička vježba, ne samo računovodstvena", izjavio je Jean-Claude Juncker, predsjednik izvršne komisije EU, tijekom konferencije o kohezijskoj politici u travnju, u kojoj se suprotstavljao dubokim rezovima.
"Kohezijsko financiranje umnogome je transformiralo primatelje novca, najprije na Mediteranu i u Irskoj, a potom i u bivšim komunističkim zemljama koje su se priključile 2004. godine. Najbrže rastuće ekonomije Europe ovise o novčanom toku. U 11 od 28 država, sredstva EU-a iznosila su više od 40 centa na svaki euro koje su vlade potrošile na infrastrukturu, zemljišta i zgrade između 2015. i 2017. godine.
U Mađarskoj, gdje je zavladao veliki euroskepticizam, novac za nadogradnju uličnih svjetiljki u iznosu od 47,8 milijuna dolara, uplaćen je u tvrtku koja je bila u vlasništvu Orbanovog zeta i dodjela sredstava iz EU fondova je imala brojne nepravilnosti koje se mogu nazvati prijevarom. Naravno, Orbanov zet je demantirao optužbe, a Orban govori da Madžarska više ne treba europski novac.
U travnju, Orban je osvojio četvrti mandat, a kampanju je temeljio na protivljenju Europskoj uniji koja tjera Mađarsku da prima izbjeglice. 'Stop Bruxellesu' pisalo je na letcima koje je financirala vlada i koji su se ubacivali u poštanske sandučiće. Mađarska, Poljska i Češka suočene su sa smanjenjem sredstava iz kohezijskih fondova za 20 posto, u okviru sadašnjeg plana. Neki od primatelja novca iz kohezijskih fondova su u izravnom konfliktu s donatorima, poput primjerice Poljske. Ovoj zemlji dodijeljeno je više od 60 milijardi eura prema sadašnjem kohezijskom budžetu.
Poljski zastupnici iz stranke Pravo i pravda koji čine konzervativnu većinu, su prihvatili spornu reformu Vrhovnog suda unatoč javnim prosvjedima i upozorenjima Europske unije, zabrinute za neovisnost pravosuđa u tolikoj mjeri da je zaprijetila neviđenim sankcijama - ukidanjem prava glasa poljskim zastupnicima u EU Parlamentu.
Bruxelles je tužio i Poljsku, Mađarsku i Češku zbog odbijanja prihvaćanja izbjeglica u sklopu plana preseljenja diljem EU. Države donatori, uključujući Francusku i Njemačku, žele da se buduća dodjela novca usko povezuje s pridržavanjem europskih normi. Neki poljski birači i dužnosnici kažu da su ti uvjeti koje planira uvesti Bruxelles, izravan napad na njihovu suverenost od strane zapadnih elita.
U Lapyu, gradiću od 16.000 stanovnika, okruženom poljima šećerne repe, stanovnici su 2003. glasali za ulazak u EU u omjeru 2:1. Unatoč svemu europska pomoć se, međutim, trudila da nadoknadi gospodarska previranja koja su uslijedila nakon pada komunizma. Godine 2008. tvornica šećera u državnom vlasništvu se zatvorila iako je godišnje pretvarala 370.000 tona šećerne repice u 60.000 tona šećera, zatvorila, a 250 ljudi je ostalo bez posla.
Poljoprivrednici koji su kupili specijalizirane strojeve za vađenje repe promatrali su kako usjev propada. Mještani su okrivili EU zbog kvota za šećer. Iduće godine tvornica za popravak lokomotiva je također srezala većinu od svojih 700 radnih mjesta.
Onda su se počeli otvarati strani trgovački lanci i poremetili rad lokalnih trgovina. Kupci su kupovali uvoznu robu novcem koju su im slali mladi Poljaci koji su iselili u veće gradove ili inozemstvo.
Svećenici su s oltara počeli pitati ima li EU iste vrijednosti kao i ova pretežno katolička zemlja? Pri tom su gledali u Irsku kao još jednu katoličku zemlju koja je glasovala za pobačaje i istospolne brakove. Većina Poljaka je ipak glasala za ulazak u EU. No neovisne ankete pokazuju određeni oprez prema Bruxellesu kao glavnom gradu EU. EU "bi radije da se Poljsku ništa ne pita i da radi samo što oni žele. Ali mi imamo vlastitu pamet i znamo što je za nas dobro", rekao je Tadeusz Brzosko, lokalni poljoprivrednik iz okolice Lapya.
Godine 2002. godine na summitu u Kopenhagenu, nazvanom "Jedna Europa", europski čelnici imali su ružičnu viziju onoga što će postići europskim novcem. Skup je završio trogodišnju raspravu o tome treba li se Poljska i devet drugih naroda pridružiti kao punopravni članovi i dobiti ekonomsku pomoć sličnu onoj koja je prethodno pretočena u Irsku, Grčku, Španjolsku i Portugal.
Financijska sredstva za razvoj pretvorit će Poljake u potrošače zapadnoeuropskih proizvoda i usluga, djelomično nadoknađujući troškove pomoći, tvrdili su zagovornici njihovog ulaska, poput britanskog premijera Tonyja Blaira.
Poljski premijer Leszek Miller izjavio je kako će sredstva izbrisati neuspjeh zapadne Europe da spasi istok od komunizma. "Ovo im je bilo uvjerljivo", rekao je gospodin Miller u intervjuu. Europski čelnici vratili su se kući obećavajući novac.
Neki sada kažu da je to stvorilo nerealno očekivanje brzih gospodarskih promjena. Među EU entuzijastima, na summit u Kopenhagenu promatralo se kao na korak prema EU kao političkoj zajednici - ideji koja je bila anatema onima koji su upravo izbacili sovjetsku hegemoniju.
"S ovom se vizijom nikad nisu slagali u zemljama poput Poljske ili baltičkih država", rekao je Günter Verheugen, njemački političar koji je nadzirao proširenje EU od 1999. do 2004. godine.
U ruralnoj Poljskoj, udio djece koja su pohađala predškolske ustanove skočio je na 84% od 2% 1990.-ih. Zahvaljujući dijelom sredstvima EU-a, izlazni učinak Poljske je BDP po glavi stanovnika od 67 posto europskog prosjeka što je rast za 25 posto u odnosu na 1995. godinu kad je iznosio tek 42 posto prosjeka. Zemlja nije doživjela recesiju još od od 1992.
Proeuropski orijentirani Poljaci smatraju da aktualna nacionalistička vlada preuzima zasluge za gospodarski preokret iako je za to zaslužan novac iz EU. Istovremeno krive EU za gašenje lokalnih tvrtki koje su na tom putu propale.
Blizu glavnog trga u Lapyu EU je financirala izgradnju prostora za urede startupa od kojih su neki dobili EU grantove.
Radoslaw Zaremba dobio je 6.500 dolara za pokretanje foto studija. Kada je 30-godišnja djevojka rekla svojoj majci da su dobili donaciju iz Bruxellesa, majka joj je rekla nek bude oprezna jer bi mogli od nje taj novac tražiti natrag. Za mnoge u Lapyu, rekao je, "Europska unija je daleka, nije im bliska, i to je zastrašujuće."
